Nakon još jedne godišnjice zločina u Ahmićima i poziva žrtava da se procesuiraju odgovorni, iz susjedne nam Hrvatske dolaze dvije slike i osvrti na zločin u Ahmićima.

Prva je od jedne male grupe entuzijasta iz Zagreba koja hrabro u centru Zagreba obilježava zločin u Ahmićima, svjesna rizika i posljedica koje trpe već dugi niz godina. Druga, druga je mnogo veća, prodornija, dobro osmišljena i pod pokroviteljstvom države Hrvatske.

Omalovažavanje žrtava

Ta grupa ili bolje reći sistem zvani Republika Hrvatska nastavlja sa negiranjem zločina u Ahmićima, negirajući sudski utvrđene činjenice, omalovažavajući žrtve i glorifikujući zločin i zločince. Taj pristup se nimalo nije promijenio od momenta počinjenja zločina pa do danas - matrica je ista, "nije bio zločin, to su izmisli muslimanski ekstremisiti i poturili zapadu".

Eto, taj zapad onako, glup, nepismen, prihvata sve što ti ekstremisti muslimani kažu, dakle bez da provjere, utvrde i potvrde, što kažu vjeruju nam na riječ. Uzaludna je priča britanskog oficira Boba Stjuarta, koji ponavlja godinama, da nije vjerovao šta pričaju muslimani i da se cijeli život kaje zbog toga. Uzaludne su presude međunarodnih sudova i uzaludni su mezari u Ahmićima, sve je uzalud. Sad su "utvrdili" da ustvari u Ahmićima i nisu bili civili nego skoro svi pripadnici Armije BiH.

Po tvrdnji negatora izgleda je pripadnik Armije BiH bila čak i tromjesečna beba?!

Važnost podrške države

Možda sebi možemo dozvoliti svaku vrstu poniženja, ali imamo li pravo dozvoliti vrijeđanje ubijenih, nevinih duša? Da li smo svjesni naše odgovornosti prema ubijenim? Šta su rješenja?

Ono što sigurno znam je da bez podrške države i politike koja upravlja državom, borba žrtava je u konačnici uzaludna. Država i njeni predstavnici moraju prvi reagirati na negiranje i to jasno i nedvosmisleno i preduzimati akcije i obavještavati sve svjetske forume uključujući i države, Srbiju i Hrvatsku iz kojih se orkestrira negacija i glorifikacija zločina i zločinaca.

Može Kordić da kaže da se ne kaje zbog zločina i da bude miran i spokojan u Hrvatskoj; da federalna ministrica dobije policijsku zaštitu nakon što smo reagirali na njezine izjave podrške Kordiću; mogu žrtve dobiti desetine poziva i prijetnji zbog Kordića i ministrice; može tužilaštvo da ne procesuira masovna negiranja; može reakcija Evropske unije koja je tražila istragu u Hrvatskoj i BiH u vezi sa izjavom Kordića biti mrtvo slovo na papiru; mogu vapaji predsjednice i glavnog tužioca suda u Hagu pred Vijećem sigurnosti UN-a zbog izjave Kordića biti vapaji beznađa; ali politički predstavnici Bošnjaka ne mogu spavati, biti ravnodušni, ignorirati negaciju, ili se praviti nevješti i političariti na kostima ubijenih.

Zaštita naslijeđa sudova

Moraju svaki tren biti spremni braniti istinu i sudske presude iz Haga. Bošnjaci moraju birati svoje predstavnike koji imaju program zaštite istine i zaštite naslijeđa međunarodnih sudova, program zaštite svjedoka i program borbe protiv dva velikodržavna negiranja koja su polako ušla u skoro sve pore našeg društva.

Onaj političar koji to bude prepoznao i uradio i svaki trenutak radio u interesu pravde na svjetskom i državnom nivou treba dobiti podršku Bošnjaka. Ovo je možda i krucijalno pitanje našeg opstanka. Kako se boriti za istinu i naslijeđe. Bošnjačka politika mora dati hitan odgovor i poduzeti akciju. Posljednji primjer UN Rezolucuje o Srebrenici je najbolji pokazatelj da možemo uraditi sve kada država stane iza projekta.