Historija Evrope nakon Drugog svjetskog rata puna je prešutnih dogovora sklopljenih da se ne probude stare aveti, identiteta zatrpanih ispod karte poraza u Velikom ratu koji je dokrajčio velika carstva. Dobar dio prošlog stoljeća nastavilo se šutjeti, bilo je još suviše svježih rana, milioni mrtvih u dva velika sukoba koji su opustošili Stari kontinent... No, nakon pada Berlinskog zida, ponovnog ujedinjenja Njemačke i raspada Sovjetskog Saveza i bloka Željezne zavjese, malo-pomalo se dižu glasovi prisjećanja na bolja vremena iz prošlosti i te se loše zatvorene rane počinju gnojiti.

Jedan od tih mitova je i onaj koji je uskrsnuo mađarski predsjednik Viktor Orban, pojavivši se na fudbalskoj utakmici reprezentacije sa šalom na kojem se vidjela karta “Velike Mađarske” koja uključuje i dijelove drugih država, poput Rumunije ili Ukrajine.

"Promoviranje revizionističkih ideja u Mađarskoj ne doprinosi razvoju ukrajinsko-mađarskih odnosa", kritizirao je Orbana glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova Oleg Nikolenko, koji je taj čin nazvao "neprihvatljivim". “Čekamo službenu ispriku mađarske strane i opovrgavanje zadiranja u teritorijalnu cjelovitost Ukrajine”, ustvrdio je Nikolenko.

Orbanov gest kritiziran je i u Rumuniji, još jednoj od država kojima ta "velika Mađarska" uzima teritorije. Evroparlamentarac Alin Mituta rekao je da ga Orbanova "neodgovorni" i "revizionističk" gest stavlja "rame uz rame" s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji takođe "sanja" o promjeni granica.

Ali šta je to "Velika Mađarska" na koju se Orban poziva?

Nakon Prvog svjetskog rata, staro Austro-Ugarsko carstvo raskomadale su pobjedničke sile, uglavnom Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, što se materijaliziralo potpisivanjem Trianonskog mira 4. juna 1920., kojim je Mađarska izgubila oko dvije trećine svoje teritorije i brojno stanovništvo.

Dio Transilvanije, južno od rijeke Maros i istočno od rijeke Szamos, izgubljen je, prvi put nakon završetka rata, i postao dio Rumunije; Hrvatska-Slavonija, Vojvodina i Bosna i Hercegovina, koje su ujedinjene u novoosnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, zajedno s gradovima Pečuh, Mohač, Baja i Szigetvár; Slovačka, koja je postala dijelom Čehoslovačke; Fiume odnosnom Rijeka, izgubljena mirovnim ugovorom, bila je jedina mađarska luka.

Osim toga, nakon potpisivanja Trianonskog ugovora izgubljen je i ostatak Transilvanije, koji je pripao Rumuniji. Rutenija, koja je pripala Čehoslovačkoj, temeljem Saint-Germainskog ugovora iz 1919.; veći dio Gradišća, koji je postao dijelom nove države Austrije; Međimurje i Prekmurje koje je ušlo u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Gradovi Pečuh, Mohač, Baja i Szigetvar, koji su privremeno bili pod jugoslovenskom upravom, pripali su Mađarskoj. Poljskoj su dodijeljeni mali sjeverni dijelovi bivših okruga Árva i Szepes, budući da je tamo živjela većina poljskog stanovništva.

Sveukupno, od teritorije uoči svjetskog rata od 325.000 kvadratnih kilometara, nova nezavisna država zadržala je samo 93.036, dok je Rumunija dobila 103.093, Čehoslovačka 61.633, Jugoslavija 63.092, a Italija, Austrija i Poljska manje dijelove. Mađarska s više od 20 miliona stanovnika postala je mala država s manje od osam miliona, Mađarska kakvu poznajemo danas.

Mađarsko javno mnijenje smatra da Trianonski ugovor nije bio pravedno rješenje za narode koji su živjeli pod Austro-Ugarskom monarhijom, posebno za Mađare. Prema mišljenju iredentista, Mađarskoj je oduzeto 70% službenog teritorija kojim je dominirala gotovo tisućljeće, od osnivanja kršćanske države.

Karta “Velike Mađarske” uključuje dijelove današnje Austrije, Slovačke, Rumunjske, Hrvatske, Srbije i Ukrajine koji su pripadali Kraljevini Mađarskoj.

Iredentističke organizacije koje se pozivaju na ovaj koncept žele promijeniti granice i stvoriti Veliku Mađarsku: traže povratak teritorija Austrije (regija Gradišće), dvije trećine Hrvatske, Srbije (regija Vojvodina), Rumunije (regija Transilvanija) i Slovačke (cijela država).