Prošlog mjeseca objavljeni su podaci Centralne banke BiH o prilivu stranih investicija u 2021. godini. Prema podacima, priliv stranih investicija 2021. godine iznosio je 971,2 miliona konvertibilnih maraka. Najviše investicija bilo je iz Švicarske (210,8 miliona KM), a zatim Republike Türkiye (147,0 miliona KM), te Velike Britanije (126,1 miliona KM). Prema djelatnostima, najviše investicija bilo je u oblasti trgovine na malo u iznosu od 172,9 miliona KM, u oblasti proizvodnje gotovih metalnih proizvoda 114,1 miliona, kao i u oblasti proizvodnje baznih metala 102,7 miliona KM. Ono što je itekako pozitivno jeste da je priliv investicija veći za 250 miliona KM naspram 2020. godine. Jedna od karakteristika 2021. godine jeste ta da se među vodećim djelatnostima nisu našle finansijske uslužne djelatnosti, odnosno bankarski sektor.
Godinu prije, priliv direktnih stranih investicija iznosio je 678,2 miliona KM, a među prvim državama bile su Hrvatska i Srbija, te kao sektor bankarski sektor s ukupno 157 miliona KM. I 2019. godine, kada su investicije iznosile 699 miliona KM, bankarski sektor bio je na drugom mjestu sa 154 miliona KM. Te godine najviše je investirala Rusija, a zatim Hrvatska. Također i 2018. godine, kada je ostvaren priliv stranih investicija u vrijednosti od 783,4 miliona KM, Rusija, Hrvatska, Holandija i Austrija bile su vodeće zemlje, a najviše investicija ostvareno je opet u bankarskom sektoru.
Prema podacima Centralne banke, zemlje koje su do sada najviše investirale u Bosnu i Hercegovinu jesu Austrija (2,884 miliona KM), Hrvatska (2,717 miliona KM), Srbija (2,248 miliona KM) i Slovenija (1,260 miliona KM). Na petom je mjestu Njemačka s 922 miliona KM, a Republika Türkiye se nalazi na desetom mjestu s ukupno 519 miliona KM. Slažemo se da uvijek može bolje i da Türkiye treba biti na višem mjestu, ipak zasigurno da niko od stalnih kritičara koji su kao papagaji spominjali da “Türkiye nije ni među prvih deset investitora” neće priznati da ipak jeste među prvih deset investitora.
Govoreći o turskim investicijama, nemoguće je ne spomenuti da se stotine miliona dolara, koje su turske institucije uložile u BiH, ne vode kao investicije već kao podrška ili pomoć. Naime, samo Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) uložila je u Bosnu i Hercegovinu oko 400 miliona dolara, zatim Generalna direkcija vakufa oko trideset miliona dolara, Uprava za vjerska pitanja blizu pet miliona dolara, Turska vojna misija šest miliona dolara, kao i mnoge druge institucije, općine i ostali. Međutim, ove stotine miliona dolara se ne ubrajaju u direktne strane investicije. Kada bi se ove brojke dodale na onih 519 miliona KM, prema kojima je Türkiye na desetom mjestu stranih investitora, zasigurno da više ne bi bila na desetom mjestu.
Međutim, ove stvarne činjenice i argumenti ništa ne znače onima kojima je kritiziranje Türkiye kao hrana za dušu. Iste te kritike sada se koriste u predizbornoj kampanji protiv predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Kritizira se Izetbegovićev odnos s Türkiye i predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, koji je svoju zemlju doveo do jedne od najznačajnijih svjetskih sila. A šta je to što nam u zamjenu nude oni koji kritiziraju Izetbegovićev odnos s Erdoğanom?
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić tokom zadnje posjete Erdoğana Bosni i Hercegovini, gostujući na N1 kanalu, uspio je kritizirati i vijest da će se u Türkiye moći putovati samo s ličnim kartama. Tada je Nikšić rekao da ćemo “ono što se slomimo da zaradimo u BiH moći ići potrošiti u Türkiye”. Na kraju, Nikšić je spomenuo da će pokušati promijeniti paradigmu odnosa s Türkiye, i to zajedno sa sestrinskom strankom u Türkiye, CHP-om i gradonačelnikom Istanbula, koji je također iz opozicione CHP stranke. Da SDP polaže nade u opoziciju u Türkiye, pokazala je i Nikšićeva posjeta Istanbulu u aprilu ove godine. Tada se Nikšić u Istanbulu sastao s gradonačelnikom Istanbula Ekremom İmamoğluom, predsjednicom CHP-a za Istanbul Canan Kaftancioğlu. Tokom svoje posjete Nikšić je razgovarao i za novine bliske CHP-u Cumhuriyet, te kazao da “svi Bosanci i Hercegovci poštuju Atatürka”.
“Imamo historijske veze s Türkiye. Mustafa Kemal Atatürk je lider na kojeg smo mi, Bosanci i Hercegovci, uvijek ponosni. Nažalost, kada Türkiye gledamo iz Bosne, vidimo da je Türkiye počela zaboravljati Atatürkove vrijednosti. Nije jasno kako se osnivač zemlje nakon Osmanlija može zaboraviti. Ako Türkiye želi ponovo postati jaka zemlja, mora se vratiti na Atatürkove temeljne vrijednosti i postavke. Türkiye na izborima treba vlast koja brani socijaldemokratiju”, rekao je Nikšić za Cumhuriyet.
Analizirajući njegovu izjavu koju je dao za tamošnje medije, jasno je da je Nikšić otišao kako bi bio od koristi CHP-u koji se također priprema za izbore u Republici Türkiye 2023. godine. Upravo se CHP u zadnje vrijeme pokušava približiti glasačima balkanskog porijekla, pa im je Nikšić dobro došao da kao neko iz Bosne pošalje poruku da glasaju za CHP. Ustvari, Nikšić je uradio ono za šta kritizira i Izetbegovića i Erdoğana.
A šta je to što možemo očekivati od CHP-a, sestrinske stranke, kako je Nikšić naziva? Gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoğlu, kojeg Nikšić i spominje, nije u stanju voditi ni Istanbul. Ono po čemu je poznat İmamoğlu jeste to da je za vrijeme poplava u Istanbulu bio na odmoru, nakon zemljotresa je otišao na skijanje, nakon velikih padavina snijega, kada je život u Istanbulu bio zaustavljen, İmamoğlu je bio na večeri s engleskim ambasadorom, te nakon ponovnih poplava opet je bio na odmoru. Jednostavno se može reći da je gradonačelnik kojeg nikada nema kada ga grad treba. Ono što bi se još moglo očekivati od CHP-a jeste vjerovatno zatvaranje TIKA-e, koja je uložila 400 miliona dolara u Bosnu i Hercegovinu, zatim prestanak djelovanja “Crvenog polumjeseca” Republike Türkiye, koji je do sada uložio oko 12 miliona dolara u BiH, jer se upravo pristalice CHP-a protive što se novac troši van Türkiye.
Šta je to što je CHP do sada uradio u Bosni i Hercegovini? Iako su opozicija, CHP ima općine koje godinama vodi, što znači da su, ako ništa, preko općina mogli uraditi određene projekte. Međutim, od svega, tu je samo jedan kamion za smeće koji je grad Izmir poklonio općini Doboj-Istok. To je otprilike sve što možemo očekivati od odnosa s Türkiye koju gradi SDP i nešto što Nikšić nudi kao alternativu odnosa s Türkiye.
Sada imamo Türkiye koja je ipak među prvih deset investitora u Bosni i Hercegovini i koja je s ulaganjima koja se ne broje kao investicije vjerovatno i među prvih pet investitora, zatim Türkiye koja zastupa naše interese za svakim stolom, otvorenu podršku predsjednika Erdoğana, koji je jedan od najutjecajnijih lidera u svijeta i koji, kada je potrebno, jasno i glasno kaže da “neće dozvoliti da se dogode dešavanja iz devedesetih”, a opet, kada je potrebno, vodi “relaksirajuću politiku”, kako kaže i član Predsjedništva Šefik Džaferović, a opet sve za dobrobit Bosne i Hercegovine.
Pametnom dosta da vidi razliku odnosa koje je Izetbegović izgradio i onoga što u zamjenu nudi Nikšić.
