Prije tačno 29 godina požrtvovanošću i hrabrošću Sarajlija odbranjena je Bosna i Hercegovina. Bila je to prva velika bitka za glavni grad države. Specijalne jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) i paravojnih formacija 2. maja 1992. godine spriječene su da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH. Da je tada palo Predsjedništvo BiH, historija bi krenula drugim tokom.

Pokušaj specijalnih jedinica JNA da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH kulminirao je na Skenderiji, gdje ih zaustavljaju Specijalna jedinica RMUP-a i Teritorijalna odbrana RBiH koju su činili građani Sarajeva.

Prema riječima Dževada Topića Tope, komandanta Vojne policije regije Sarajevo, građani su se sami organizovali za odbranu, te je on, kako je kazao, bio prvi koji je u samom centru grada organizovao svoju grupu od 25 ljudi.

- Otprilike sam znao šta će se dešavati, tako da sam bio u organizatorima otpora, ustvari organizovao sam sve u općini Centar. Međutim, niko nije mogao znati da će se to sve dešavati u samom centru grada. Nismo znali da će 2. maja doći specijalci, da će napadati civile i granatirati grad. Svi smo očekivali da će se nešto dešavati van grada. Ja sam imao tu svoju grupu koja je odmah reagovala, odmah smo izašli i borili smo se 2. na 3. maj – kazao se Topić.

Prisjetio se kako je izgledao taj 2. maj.

- Dan je bio prelijep i sunčan, narod je izašao na ulice. Ali nekako se osjetilo da se nešto dešava. Meni su tog dana došli iz Starog Grada i rekli da se ovi iz Doma JNA, današnjeg Doma OSBiH, spremaju da idu, da su ispred stavili vreće i mitraljeze. Mi smo imali već neke i razgovore s njima, oni su od komande do Vrbanja mosta stalno patrolirali sa transporterima. Čak su uzimali neke civile, pa ih istuku, pa ih izbace i tako... Već tada smo imali neke incidente s njima. Otprilike smo znali šta se dešava, ali oni su bili s druge strane Miljacke. Baš sam na nekim sastancima rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću rekao šta se dešava. Rekao sam mu da ako pređu most kod Dva ribara, ja ću pucati na njih. Tako je i bilo – istakao je.

Tog 2. maja, kada su specijalci JNA prešli most i došli sa transporterima, krenuli su, kako je kazao, u pomoć u Dom JNA.

- Onda sam ja prepriječio put kod Narodnog pozorišta, stavio sam šlepere, tako da oni nisu mogli da prođu i tu su i ostali. Počeli su da pucaju na nas, uzvratili smo, a zatim su pobjegli u UPI-jev neboder iz jednog transportera. Tada smo cijeli dan i cijelu noć bili tu. Oni su čak bili uzeli i taoce u zgradi na obali i tada smo pregovarali s njima. Tek ujutro su se predali. Tada smo uhapsili 27 specijalaca na čelu sa pukovnikom Šuputom.

Odgovarajući na pitanje otkud Niški specijalci u Sarajevu, Topić je kazao kako su ih prilikom hapšenja pretresali, te su pronašli određenu dokumentaciju.

- Kako smo ih pretresali, nalazili smo ugovore koji su iz Hrvatske. Oni su došli sa hrvatskog ratišta, imali su ugovore, znači profesionalno su došli – istakao je.

Među onima koji su branili grad bilo je i ranjenih.

- Jedan Goran je ranjen, Dudo, Žano pokojni koji je neki dan umro. On je isto bio ranjen... Taj dan je i Pošta zapaljena i otprilike sve se dešavalo u tih pet-šest sati. Da tada nismo reagovali na taj način i da nismo već bili spremni, mislim da bi Sarajevo palo. Oni su 2. maja uhapsili i rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića, ali mi to nismo znali. Tek kasnije preko Senada Hadžifejzovića smo saznali da je on uhapšen. Da nismo mi tada reagovali na onaj način na koji smo reagovali, i sve grupe koje smo imali iz Starog Grada, sa Marijinog Dvora, mi i rahmetli Ismet Bajramović Ćelo koji je isto dolje bio u stanici policije Marijin Dvor... I on je tada bio u tom dolje dijelu gdje je Vrbanja most. Vikićevi specijalci koji su čuvali Predsjedništvo... Ukupno 200-300 ljudi tada je odbranilo grad. Oni su već bili u centru grada i da su ti specijalci ušli i spojili se sa komandom, Vojnom bolnicom i Maršalkom, grad bi već bio okupiran - naglasio je Topić.

Dodao je da tada nije bilo njihove požrtvovanosti, grad bi sigurno "pao".

- Kako uvijek govorim, Sarajevo bi tada bilo Bijeljina. Mi nismo imali vojsku, to je bilo sve u formiranju. Faktički nismo imali ništa. U to vrijeme smo bili Teritorijalna odbrana, bili su Patriotska liga, Zelene beretke.

Neprijatelj na "našem terenu"

Ispričao je i da je prije toga bilo nekoliko okršaja na Jevrejskom groblju, ali i na drugim lokacijama.

- Mi smo se već prije toga čitav april borili gore po Jevrejskom groblju, po Pionirskoj dolini, na Ilidži, u Starom Gradu... Čim su bile barikade, mi smo se organizovali i otprilike smo znali šta će se desiti, ali ipak nismo bili svjesni da će se to sve dešavati u samom centru grada – ponovio je.

Zbog toga su, dodao je, ostavljali dojam da ih je bilo mnogo.

- Ustvari, bilo nas je jako malo i to su te sve grupe koje su reagovale na čelu sa Vikićem. Kada Vikićevi specijalci dođu, ipak smo bili malo sigurniji i imali smo poleta. Mi nismo u to vrijeme znali ni šta je rana, ni šta znači poviti, ni šta je rikošet... Ništa nismo znali, nego smo sami to na svojoj koži osjetili. Tako da smo se ipak jako dobro organizovali i faktički smo se jako dobro odbranili od neprijatelja jer ipak je bivša JNA bila četvrta sila – istakao je Topić.

Dodao je da su u to vrijeme, između ostalog, bili i ljuti jer je neprijatelj došao na njihov teren.

- Godinama smo igrali lopte u Metalcu i sad je on došao da nas ubija, da ubija narod. To je naš teren. Oni ga nisu poznavali i to je bila naša prednost. Dosta se toga dešavalo. Ja samo mogu da kažem za svoju grupu. Mnogi ne vole da govorim "grupa", ali mi smo bili 25-30 ljudi, to su ipak bila gradska djeca... Za toliko godina nikad niko nije došao da ispita na koji način smo mi to sve odbranili i kako. Ja mislim da je za Ginisa bilo to da mi uhapsimo 27 Niških specijalaca, da se oni nama predaju. Mi smo postupili po Ženevskoj konvenciji, sproveli smo ih u centralni zatvor, sve uradili po propisu i nikad nikome nije, što se kaže, ni dlaka s glave pala. To je bio "dan D" za Sarajevo, ali i za BiH jer da je Sarajevo tada palo, pala bi i BiH – zaključio je Topić.

Tog dana svima je bilo jasno da je Sarajevo pod opsadom, presječene su komunikacije, grad je bio svakodnevno granatiran, a ljudi bez hrane, vode i struje 1.425 dana.