Riječ avangarda potječe od francuske složenice avant-garde, a što je bio termin za vojnu jedinicu koja je nastupala kao prethodnica glavnih dijelova jedne vojske. Ovaj termin s vremenom je promijenio svoje značenje pa se često koristi u svijetu umjetnosti i uopće kulture kako bi se označio neki umjetnički pravac koji je nosilac novih trendova i razmišljanja te kao takav ide ispred svoga vremena i većine društvenih tokova. No, kao i dosta sličnih termina, poput “progresa” recimo, i ovaj termin često je zloupotrebljivan pa je postao gotovo pa sinonim za kretanja, razmišljanja i trendove koji su liberalno-ljevičarski, barem u odnosu na dominantne vrijednosti društva u kojem se javljaju. Međutim, u bosanskohercegovačkom društvu situacija je obrnuta.
TUSTI I SAMOZADOVOLJNI PARAZITI
Biti avangardan u našim uvjetima i okolnostima znači biti suprotstavljen jednoj matrici, manjinskoj, ali opakoj, koja ne samo da dominira bošnjačkom javnošću s pozicije proizvođača vijesti, mišljenja, trendova, ukusa, normi i vrijednosti već se pojavljuje i kao posrednik, ali i kao njihov krajnji konzument. Dominacija ove maliciozne matrice jeste takva i tolika da je ona mutirala u samodostatnu tvorevinu i ultimativnog parazita, organizam koji je doslovno pojeo svoga domaćina te preuzeo njegovo mjesto. Ono što bi trebala biti bošnjačka javnost ustvari je zamijenjeno jednim parazitom koji čine određene političke stranke, mediji i javne ličnosti, uglavnom, ali ne i isključivo građanske provenijencije, koji su postali sami sebi svrha te stoga više nemaju nikakvog dodira s interesima ušutkane većine bošnjačkog naroda.
Ipak, izostanak interesa ne znači manjak utjecaja, nažalost isključivo negativnog, na život, pa čak i sami opstanak bošnjačkog naroda kojem je ovim parazitizmom uskraćeno pravo na objektivno informiranje o sebi i svijetu oko sebe. I upravo je u tom kontekstu ovaj parazitski konglomerat proizveo najveću štetu jer, ako već za ono što se danas dešava u Bosni i Hercegovini nisu direktno odgovorni (tu glavne uloge imaju njihovi srpski i hrvatski drugari), ipak su najodgovorniji za teško stanje u kojem bošnjački narod dočekuje najveću postdejtonsku krizu.
Jer oni su bili ti koji su predano radili na iskrivljavanju poruka i pouka Agresije na Bosnu i Hercegovinu i Genocida nad Bošnjacima, oni su relativizirali i minimalizirali opasnost od srpskog i hrvatskog secesionizma, oni su demonizirali bošnjačko nacionalno jedinstvo, oni su činili sve u njihovoj moći da politički usitne i posvađaju Bošnjake, oni su izmišljali sto i jednu aferu i skandal kako bi narušili politički legitimitet bošnjačkih političkih predstavnika, oni su vrijedno i neumorno neutralizirali bošnjački politički suverenitet i kapacitete za samostalno djelovanje. Ponajviše od svega, oni su gušili autohtoni bošnjački glas te onemogućavali bilo kakvu javnu artikulaciju autentičnih bošnjačkih interesa i stavova. Štaviše, negirali su da uopće postoje bošnjačko društvo i njegova kultura, a kamoli partikularni bošnjački politički interesi. Oni su oslabili bošnjački kolektivni imunitet te mu otežali borbu protiv stranih tijela i patogena.
AVANGARDA U BOŠNJAKA
Stoga, uloga bošnjačke avangarde jeste borba za razbijanje monopola na javnu riječ, borba za legitimizaciju i normalizaciju bošnjačkog prava na vlastito mišljenje, borba za uspostavljanje istinskog bošnjačkog diskursa, borba za narativ. Takva borba uključuje i ikonoklastično rušenje kumira koje nam je nametnula parazitska matrica, rastjerivanje ugojenih i oholih stada njihovih svetih krava, svjesno rušenje nametnutih normi i pravila o tome koliko je i šta je Bošnjacima dopušteno javno misliti i govoriti. Borba bošnjačke avangarde jeste borba za vraćanje glasa Bošnjacima te ponovno uspostavu autentične bošnjačke javnosti, a sve kako bi bošnjački narod bio uopće sposoban voditi borbu za opstanak.
Naravno, biti bošnjačkom avangardom značilo je, i dan-danas znači, svjesno se izložiti stalnim napadima dominantne parazitske matrice, trpjeti brutalne prijetnje, monstruozne etikete i klevete, biti dehumaniziran i demoniziran. No sve to sa sobom nosi i određena zadovoljstva. Ponajveća satisfakcija jeste kada vidite da ono što se, recimo, pisalo u sedmičnom listu Stav prije nekoliko godina danas pišu i govore javne ličnosti i mediji koji su tada napadali Stav kao radikalno ili nacionalističko glasilo. Zakašnjela pamet svakako, uz koju ide garantirani povratak na fabričke postavke čim se krize okončaju, no svejedno... lijepo je vidjeti buđenje zdravog razuma, makar to bilo i privremeno.
ZAKAŠNJELA PAMET
Čini se da je izbijanje najozbiljnije političke, ali i sigurnosne krize nakon završetka Agresije dovelo do aktiviranja instinkta za samoodržanje jer se shvatilo da ako nestane bošnjačkog domaćina ili ukoliko on završi bez države, prestaje i mogućnost lagodnog parazitiranja na njemu. To je razlogom zašto odjednom svjedočimo ponovnom buđenju gotovo zamrlog patriotskog nerva kod onih koji su koliko do jučer tvrdili da su srpski i hrvatski secesionizmi, naročito onaj Dodikov, ustvari tek predizborna kampanja te da se borba za bolje sutra sastoji isključivo od uklanjanja SDA s političke scene. Notorni šutolozi i relativizatori odjednom su panično zabrinuti za opstanak države, iznenada su alarmirani potezima separatista, histerično pozivaju na odbranu suvereniteta Bosne i Hercegovine. Indikativno za njihov kameleonizam odjednom su se našli i pozvanima da dijele patriotske certifikate i tumače poteze bošnjačkih predstavnika iz patriotske perspektive, baš oni koji su do jučer tvrdili da je “patriotizam posljednje utočište hulja”.
Svakako, njihova oportunistička priroda, kao i dugotrajna umrtvljenost patriotskog nerva, dovela je do izvjesne degeneracije pa stoga i dalje povremeno slušamo glupava oglašavanja koja manje tretiraju separatističku opasnost, a više dezavuiraju napore i trud bošnjačkih predstavnika za opstanak Bosne i Hercegovine. No vidljivo je konačno podizanje patriotske plime i sve manja relevantnost intelektualnih plićaka koji su bošnjačkoj javnosti trovali pamet marginalijama i banalnostima. Bolje ikad nego nikad, što bismo rekli, no nadati se da nije prekasno, da šteta koju su nanijeli i količina otrova koju su ujedima ubrizgali u zdravo bošnjačko tkivo nisu preveliki te da bošnjački korpus posjeduje još dovoljno vitalnosti i sposobnosti da se izbori s najnovijim dušmanskim nasrtajem.
