Edin Forto je nedavno zakukao da je Sarajevo “izgubilo bitku protiv seljaka” i zatražio pomoć u tom ratu. Nekoliko dana kasnije dobio je (ne)očekivanog saveznika. Besprizornog Damira Nikšića, samozvanog konceptualnog umjetnika, ustvari besposličara na kantonalnoj kasi, trovača i okupatora internet-prostora. Nikšić se prijavio da bude logističar u Fortinom ratu i sve one protiv kojih, kao, Sarajevo gubi rat podveo pod zajednički naziv – Fočaci.
Čudno je vrijeme pa smetaju Fočaci koji su goloruki godinu branili slobodne fočanske teritorije, njih 60 ostavilo je kosti samo na Proskoku, u krvavom boju protiv 13 hiljada vojnika VRS tokom ofanzive poznate kao “Lukavac 93”. Iza leđa su im bile izbjeglice iz Goražda, ispred njih Mladićevi tenkovi. Umirali su jedni drugima na rukama, izmoreni, neispavani. Danima su branili Proskok znajući da će, ako padnu Proskok i Igman, pasti i Sarajevo.
Sarajevo iz kojeg je dezertirao Damir Nikšić i otišao da, dok su Fočaci ginuli po Igmanu, “konceptualno” pere tanjire po italijanskim picerijama; Sarajevo u koje se vratio nakon rata, potjeran iz Italije s noge na nogu; Sarajevo u kojem se udao za kćerku sarajevskog fakultetskog profesora i tako "riješio stambeno pitanje"; u Sarajevo u kojem je i prvi i jedini ozbiljan i plaćen posao našao u Kantonalnoj skupštini, što dovoljno govori o njemu, ali još više o današnjem Sarajevu.
U čudnom vremenu živimo pa tako lekcije o građanskom i gradskim adetima, o Fočacima koji uništavaju duh grada, o tim strašnim došljacima u Sarajevu drži Nikšić koji difamira ljude isključivo na osnovu njihovog mjesta rođenja, što niko pristojan ne bi ni pomislio, a kamoli dopustio.
Da se poslužimo njegovim rječnikom, pogotovo ne bi o Sarajevu pričala osoba rođena u Brezovom Polju, mjestu kod Brčkog koje jedva da i Google ima na svojim mapama, što cijeli Nikšićev performans čini još bljutavijim.
