Bez predstavnika i bošnjačkih i građanskih političkih opcija u vlasti na nivou Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine, nemoguće je bilo kakvo pariranje probosanskih opcija politikama destrukcije Bosne i Hercegovine oličenima u hrvatskoj i srpskoj nacionalističkoj politici. Bez aktivnog političkog saveza onih koji predstavljaju i konstitutivne narode i građane, vlast u Bosni i Hercegovini nužno je podjeljena na predstavnike Bošnjaka, Srba i Hrvata pri čemu Bošnjaci ostaju u insitucionalno marginaliziranoj poziciji.
Iz same preambule Ustava jasno je šta je prirodan odnos moći, budući da ista navodi i narode, i građane i ostale kao konstitutivne elemente države Bosne i Hercegovine. Sam politički sistem je takav da se izbor predstavničkog doma vrši na građanskom a izbor doma naroda na etničkom principu. Izbor članova PBiH također se vrši na građanskom principu kao i izbor sudija Ustavnog suda, iako vladajuća Trojka želi i nastoji da izbor sudija Ustavnog suda iz FBiH svede u praksi na etnički izbor. Javnost tim pokušajima upravo svjedoči budući da Trojka i HDZ namjeravaju izabrati po jednog Hrvata i jednog Bošnjaka, nakon što je prethodno kao Hrvat već izabran suspektni Marin Vukoja, čime bi HDZ zagospodario Ustavim sudom. Cilj tog gospodarenja je da se putem Ustavnog suda BiH osporavaju i ukidaju odredbe u Ustavu BiH koje ne odgovaraju HDZ-u, kako je to bilo i u slučaju Bože Ljubića.
Nadalje, kroz sami proces odlučivanja u institucijama Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, brojni su primjeri kada se odluke donose prostom većinom glasova i kada nije nužan "konsenzus predstavnika naroda". Najeklatantniji takav primjer je imenovanje mandatara Vijeća ministra od strane Predsjedništva BiH. Od većine u Predsjedništvu BiH zavisi sastav Vijeća ministara koje imenuje kadrove u agencijama i službama. Svjež primjer je imenovanje Borjane Krišto kada je jedan od članova PBiH iz FBiH, Željko Komšić, preglasan od strane Denisa Bećirovića i Željke Cvijanović. U tome slučaju, Komšić je odigrao svoju ulogu građanskog političkog predstavnika koji djeluje u interesu države, ali je izdajnički odigrao Denis Bećirović, koji je između interesa države i interesa Trojke, izabrao ovo drugo i glasao za Borjanu Krišto.
Danas kada Elmedin Konaković ocjenjuje rad Vijeća ministara sa ocjenom nula, prilično bizarno zvuči njegovo pozivanje Denisa Bećirovića da se ponovo kandidira za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, iako je on najodgovorniji za izbor katastrofalnog saziva Vijeća ministara. Slučaj Denisa Bećirovića ukazuje da bez izbora člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, onom članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda a koji je građanske političke orijentacije, ruke ostaju svezane, jednako kao što bi bile svezane i članu PBiH iz reda bošnjačkog naroda koji bi u Predsjedništvu BiH ostao usamljen.
Za aktivno pariranje hrvatsko-srpskoj nacionalističkoj poziciji nije dovoljan samo izbor građanskih političkih opcija koje djeluju interesu države. Iz toga proističe da je jedino izbor i bošnjačkih i građanskih predstavnika u najviša politička tijela, a koji su upućeni jedni na druge, i koju su u nekom formalnom i neformalnom prodržavnom savezu, onemogućava dominaciju hrvatsko-sprskog nacionalističkog saveza u BiH.
Trojka kao politički projekat počiva na suprotnim premisama, na liniji sukoba između bošnjačkog i građanskog, a što vješto koristi hrvatsko-srpski nacionalistički savez. Većinu svog vremena Trojka je provela u tome da napada svoje opomente u opoziciji, umjesto da suzbija hrvatsko-srpsku nacionalističku ofanzivu unutar državnih institucija. Dok je NiP sa desne strane ideološkog spektra napadao SDA, s lijeve strane SDP i Naša stranka su se trudili da što više oštete DF. U međuvremenu nijedna stranka Trojke nije učinila ništa u političkom smislu da zadovolji niti Bošnjake niti građane u cjelini. NiP je iznevjerio interese Bošnjaka, a SDP i NS su političkom smislu iznevjerili interese građana.
Stoga ukoliko se želi pružiti otpor hrvatsko-srpskom nacionalističkom savezu u Bosni i Hercegovini, ukoliko se žele u ruke države vratiti izgubljene institucije, nužan je izbor prodržavnih predstavnika bošnjačke i građanske politike. Uz njih svakako moraju i trebaju stati svi oni koji su za državu Bosnu i Hercegovinu, neovisno o tome da li im je bliža bošnjačka ili građanska politika.
