U svakom slučaju, odbijen je zahtjev nekoliko srpskih navijača za ulazak u zemlju koji su odletjeli u Moldaviju da gledaju fudbalsku utakmicu. U Kišinjevu se strahovalo da bi saboteri mogli ući u zemlju. Naime, brojni su proruski aktivisti koji podržavaju Kremlj u državama Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. To su srpske nacionalističke snage koje na Balkanu ostvaruju ciljeve slične onima kojima teže ruski nacionalisti u istočnoj Evropi. Neki od njih se također bore zajedno sa Rusijom protiv Ukrajine.
U Crnoj Gori se pojavljuju na javnim mjestima sa zastavama sa slovom "Z" koje označavaju agresorski rat protiv Ukrajine. Otvoreno pjevaju šovinističke pjesme i indirektno prijete napadom na državu Kosovo. Rusija je također osnovala brojne prokremaljske organizacije na Balkanu. U Srbiji to uključuje emiter iz Kremlja RT i "novinsku agenciju" Sputnjik, ali i bajkersku bandu Noćni vukovi. U Nišu na jugu Srbije nalazi se takozvani "Humanitarni centar" koji vodi Rusija, nedaleko od granice sa Kosovom. Tamo su stacionirani sistemi za prisluškivanje i ruski agenti.
Srpski nacionalistički akteri slijede sličan imperijalni i hegemonistički koncept kao i ruski nacionalisti oko Vladimira Putina, koji tvrde da je „ruski svijet“ – dijelovi teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza. Predstavnici "srpskog sveta" polažu pravo na dijelove teritorije bivše Jugoslavije. Već 1990-ih, predstavnici ove ideologije nisu prihvatili granice novih država nakon raspada Jugoslavije i započeli su rat protiv nezavisne Hrvatske i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Cilj ovih nacionalista je bio da unište Bosnu i Hercegovinu i stvore Veliku Srbiju. Sličnosti su očigledne. Putin također želi da uništi nezavisnu državu Ukrajinu danas i stvori Veliku Rusiju.
Devedesetih je tadašnja srpska vlada definisala zapadni liberalizam kao neprijatelja. A danas je na Balkanu opet riječ o sukobu između transparentne, otvorene demokratije za građane i etnokratski utemeljene, autoritarne države sa antiliberalnim čovjekom na vrhu koji koristi nacionalizam kao instrument vladavine. Nacionalisti na Balkanu pokušavaju da politički spor prikažu kao sukob između etničkih grupa, ali se zapravo radi o ideologiji i teritoriji. Jer ima i mnogo Srba koji ne žele Veliku Srbiju i koji su antinacionalisti.
Ideologiju etničkog nacionalizma na Balkanu podržava Rusija. U bosanskom gradu Višegradu 1990-ih, podignuti su ogromni spomenici u čast palim ruskim borcima dobrovoljcima koji su se tada borili uz srpske nacionaliste. Ubijali su, mučili, silovali i protjerali hiljade ljudi ovdje na Drini samo zato što su imali muslimanska imena i protivili su se cilju Velike Srbije.
I obrnuto, srpski etnički nacionalisti podržavaju svoje ideološke prijatelje u Kremlju. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji svoju politiku blisko koordinira sa Kremljem, nedavno je odlikovao ruskog predsjednika Vladimira Putina. U Trebinju, u blizini granice sa Srbijom, novcem susjedne Srbije planira se graditi aerodrom, koji se, po svemu sudeći, ne može koristiti u civilne svrhe, jer u regionu gotovo da nema turizma, a aerodrom u Dubrovniku je vrlo blizu.
Vojni stručnjak Berko Zečević smatra da je Rusija zainteresovana i za izgradnju aerodroma u Trebinju zbog geostrateškog interesa, pogotovo što bi Trebinje moglo poslužiti za praćenje jadranske obale radarskom opremom. Obalne države Hrvatska, Crna Gora i Albanija su članice NATO-a.
Jedna od ekonomskih osnova prokremljanske politike na Balkanu je zavisnost Srbije i Bosne i Hercegovine od ruskog gasa. Kremlj osigurava jeftine isporuke gasa. Gazprom također ima većinski udio u srpskoj naftnoj kompaniji NIS. U Bosni i Hercegovini, ruski Neftegazinkor postao je 100 posto vlasnik Rafinerije nafte Bosanski Brod 2007. godine. Srbija se još uvijek nije pridružila zapadnim sankcijama Rusiji, iako bi to bila obavezna kao zemlja kandidat za članstvo u EU.
Direktor Centra za studije jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu Florian Bieber kaže da je sada "veliki izazov smanjiti uticaj Rusije na Balkanu". Spremnost Rusije da koristi nasilje i njen antagonizam prema Zapadu jasno su pokazali prijetnju. Poenta je da Rusija ne bi trebalo da bude u mogućnosti da "otvori sporednu predstavu ratu u Ukrajini na Balkanu", rekao je Biber.
Iako je direktan uticaj Rusije ograničen, Rusija bi mogla pokušati da podstakne nesigurnost i sukobe u regionu čak i više nego u prošlosti. Zato je također važno ponuditi alternativu u pogledu bezbednosne politike. „Zanemarivanje regiona od strane EU dalo je Rusiji i Kini priliku da se više uključe u region“, objašnjava historičar i politikolog. „Zbog toga je potrebna konkretnija ponuda za zemlje u regionu kako bi se usidrile u EU.“
Stoga su EU i SAD ulagale u sigurnosnu infrastrukturu u protekle dvije godine, na primjer u mirovne snage u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. "Dalje, SAD i EU sada su stavili veliki naglasak na rješavanje sukoba između Srbije i Kosova", rekao je Bieber. "To je zato što je ruski uticaj u Srbiji djelimično povezan sa podrškom Rusije Srbiji po pitanju Kosova."
Očigledno, Vašington i Brisel smatraju da bi rješenje kosovskog pitanja moglo da dovede do distanciranja Srbije od Rusije. „Ovo bi dramatično smanjilo ruski uticaj na Balkanu, jer su najvažniji kontakti preko Srbije ili srpskih stranaka u susjednim zemljama, koje bi zauzvrat – prema logici zapadnih sila – mogao da kontroliše Beograd. Međutim, ovaj pristup nosi dva rizika. „Prvo, sada postoji veća spremnost da se prihvate srpski zahtjevi nego kosovski, jer EU i SAD na kraju žele da ubjede Srbiju u dogovor. To povećava rizik od neuravnoteženog sporazuma“.
Drugo, pristup zapadnih sila zanemaruje činjenicu da se Srbijom upravlja autokratski i da bi to moglo da poveća problem za Srbiju i region jer se jačaju autoritarne strukture. „Na kraju krajeva, najveći bezbjednosni problem u regionu nije Rusija, već sve autoritarnija, nacionalistička i revizionistička Srbija“, rezimira Biber.
Po mišljenju drugih eksperata, diplomate iz SAD i EU indirektno podržavaju hegemonističke ideje "srpskog sveta" jer uvlače snažnog čoveka u Beogradu u politiku susjednih zemalja, što zauzvrat podriva njihov suverenitet.
Očigledno je da američki zvaničnici, koji su sada više nego ranije uključeni na Balkan, zalažu za sporazum o Kosovu - malo šta ne dolazi u obzir za Kosovo. Ali ne radi se toliko o odnosima između dvije zemlje koliko o privremenom "držanju pod kontrolom", kako objašnjavaju diplomate.
U prozapadnoj susjednoj državi Kosovo na postupke Amerikanaca i Evropljana gledaju sa sumnjom. Dok Vučić insistira da Srbija želi u EU i da će Srbi koji se priključe ratu u Kremlju biti kažnjeni, kosovski premijer Aljbin Kurti nedavno je u intervjuu za STANDARD rekao da je neutralnost Srbije samo iluzija. Ali ono što me više brine je neutralnost demokratskog Zapada u poređenju sa pretpostavljenom neutralnošću Srbije, rekao je Kurti.
On je podsjetio da se prošle godine Vlada Srbije dogovorila sa Kremljom o jeftinim isporukama ruskog gasa i koordinaciji zajedničke spoljne politike. Rusija i Srbija su 2021. planirale 91 zajedničku vojnu aktivnost, ali su čak 104 izvele, navodi Kurti. Srbija je uspostavila 48 operativnih baza širom Kosova od 2001. Tu se mogu vidjeti Noćni vukovi, bajkerska banda, i saveznici Wagnerovih plaćenika. Srbija ima i 14 borbenih aviona MiG-29, od kojih je osam donirala Belorusija, a šest Rusija.
Prema Kurtiju, sama Srbija "igra ulogu Rusije na Balkanu". Srbija vidi bosanski entitet Republiku Srpsku na sličan način kao što Rusija vidi svog susjeda Bjelorusiju – odnosno kao regiju pod svojom kontrolom. A postoje i druge paralele: Srbija vidi Crnu Goru onako kako Rusija vidi Ukrajinu, a Kosovo onako kako Rusija vidi Moldaviju. U toj slici, sjever Kosova igra ulogu odvojenog regiona Pridnjestrovlja, koji je pod ruskom kontrolom.
(Adelheid Woelfl, 27. februara 2023.)
