U Memorijalnom centru Srebrenica će 11. jula biti izloženi radovi 13 umjetnika iz Bosne i Hercegovine, koji su nakon posjete mezarjima i stratištima stvarali djela inspirisana temom sjećanja, dostojanstva i umjetničke refleksije na genocid.
Prva službena izložba
Biće to djela iz prve Umjetničke kolonije Srebrenica-Potočari koja je trajala sedam dana i čiji će svi radovi biti izloženi u velikoj sali za komemoracije 11. jula. To će biti prva službena izložba ove kolonije.
Djela će ostati u muzejskoj postavci Memorijalnog centra Srebrenica, a planirano je i da iduće godine bude priređena eventualna kolonija za studente, čak i za goste iz republika bivše Jugoslavije.
Planirano je da izložba najesen bude u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, prenosi BIRN BiH.
U jednoj od prostorija najpoznatije hale u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica, u pripremama za obilježavanje 30. godišnjice genocida, sve je spremno za otvaranje prve Umjetničke kolonije Srebrenica-Potočari. Od 13 umjetnika, neki su došli sa već gotovim slikama.
Jedan od njih je i akademski slikar Džeko Hodžić. On kaže da je tokom dugogodišnje karijere vodio umjetničke kolonije poput Međunarodne umjetničke kolonije u Počitelju, ali da je njegovo učešće u ovoj u Srebrenici nešto posebno jer se radi o “ozračenom mjestu neuspjeha čovječanstva”.
- Ovo je mjesto koje opominje. Ovo je mjesto na koje mi treba da dolazimo s posebnim pijetetom i s posebnom energijom boli. To je nešto drugo od energije koja uzdiže. Ova treba da nas sažvače, da nas usisa u sebe”, kaže on u razgovoru za Detektor i izražava nadu da će se na ovom mjestu profilirati vrsta kreativne umjetnosti koja će estetski opominjati čovječanstvo.
Ideja za pokretanje
- To su mjesta na kojima čovjek mora da se naježi kad dođe tamo. Ovdje se stisne nešto u grlu, srce šumi, treperi, udara kao bubanj... Ovdje se desila jedna nesreća. Ovdje se desio genocid. Ovdje se desilo nešto što se nije smjelo desiti poslije Drugog svjetskog rata - dodaje on.
Ideja za pokretanje kolonije, kako pojašnjava akademski grafičar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Admir Mujkić, potekla je od bibliotekara Filozofskog fakulteta u Sarajevu Vahida Piralića. Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu je s Memorijalnim centrom nakon toga oformila i prvi saziv Umjetničke kolonije u Srebrenici.
- Opirao sam se da reagujem u svom likovnom radu na ovu memoriju, ali kada je došla ova ideja, shvatio sam da se to može napraviti na jedan fin i dostojanstven način, da se ne iskorištava ničija patnja i bol nego da dođemo da se poklonimo na ovaj neki umjetnički način i da uradimo što kvalitetnije radove koji će ostati u ovom muzeju - kaže Mujkić.
Kustos Memorijalnog centra Azir Osmanović naglašava da je bitno na razne načine govoriti o genocidu u Srebrenici te da se dogovarao s profesorom Mujkićem o tome kako bi to moglo biti učinjeno umjetnošću.
- Dogovorili smo se da to u početku bude između deset do 12 umjetnika iz BiH, da vidimo kako će to ići. Planiramo da to bude tradicija, da se svake godine u junu ovdje održava umjetnička kolonija, a da možda sljedeće godine pokušamo to proširiti na region, a poslije toga na evropske i svjetske umjetnike koji budu zainteresovani za učešće - pojašnjava Osmanović.
Umjetnici su posjetili Memorijalni centar, mezarje, kao i neka od stratišta gdje su Srebreničani ubijani u julu 1995. godine.
- Želio sam prvi dan, kada dođu ovdje, da puno ne rade na svojim radovima nego da ih provedemo kroz Memorijalni centar, a onda odemo i obiđemo neke historijske lokacije, kako bi možda oni dobili neke ideje šta tačno staviti na platno - kaže Osmanović.
Likovni govor je nemušti jezik
Akademik Hodžić pojašnjava na koji način likovna umjetnost doprinosi kulturi sjećanja.
- Likovni govor je nemušti jezik, ali on je jezik koji najduže pamti. Ova platna traju godinama i godinama svjedoče... Slika stalno opominje. Slika je stalno taj jedan svjedok događaja i ona najduže pamti i to pamćenje je obavijeno tišinom - kaže Hodžić i pojašnjava da ulazak u neku galeriju ili muzej “isto je kao kad vjernik ulazi skrušeno da se moli Bogu”.
On dodaje da slike formatom, dokumentarnošću i estetskim kvalitetom opominju čovjeka, kao i svim što je simbioza jednog umjetničkog djela.
Mujkić smatra da je moć umjetnosti ogromna ako se koristi “u razumnim okvirima”.
- Kada sam pozvao kolege da učestvuju ovdje, niko nije pristao ‘na prvu’, svi su tražili neko vrijeme da razmisle, da u sebi izaberu da li su oni sposobni i da li su u stanju da odgovore takvoj jednoj tematici - kaže on i dodaje da se na početku kolonije osjeti odgovornost i da je svako došao da dâ sve od sebe.
Negiranje genocida i zločina, prema njegovom mišljenju, postojat će dok god ima retrogradne politike te će svima biti lakše jednog dana kad svi priznaju.
- Predugo traje, ali mislim da će doći vrijeme za to - kaže i kao primjer navodi denacifikaciju u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata i način kako je ona prebrodila “te prve bolesti”.
- Oni su danas ljudi koji znaju ko su, imaju tu prošlost. Bilo bi najbolje kada bi se i na prostoru Balkana to isto desilo da bismo mogli da idemo dalje jer ovako stagniramo. A ove ljudi i koje savjest nekad posjeti, nadam se da će savjest biti uporna i da će ih posjećivati svaku noć i da će se to jednom desiti - da se kaže istina, šta se desilo - dodaje on.
Umjetnici su misionari
Osim Hodžića i Mujkića koji je voditelj umjetničke kolonije, učesnici su još umjetnici iz Bihaća, Jajca, Mostara, Tešnja, Tuzle i Sarajeva.
Hodžić smatra da su umjetnici misionari, ali ne oni koji mijenjaju svijet.
- Umjetnici ne mogu da mijenjaju svijet. Umjetnici mogu da opominju, da skreću pažnju. Kriva Drina se ne može ispraviti, ali se može kuckati pomalo, pa eto tako, koliko mi zakačimo, koliko ko zakači svojom kreativnošću, ozbiljnošću i pristupom - kaže on.
