Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i njegovi najbliži saradnici kontinuirano u javnosti promoviraju populistički politički narativ o njihovoj pomirljivoj vanjskoj politici prema svojim susjedima.
Posebno je Vučićeva "pomirljiva" retorika osjetna prema Bošnjacima i to u trenucima kada njegovi vjerni saradnici u prvom redu Aleksandar Vulin, Ivica Dačić ali i premijerka Ana Brnabić svojim naizgled nespretnim, ali dobro smišljenim izjavama narušavaju dobrosusjedske odnose o kojima stalno govore.
Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pa do danas, Srbija je kontinuirano ulazila u različite konflikte sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom.
Također, ne treba zaboraviti da odnosi Srbije i Bugarske kroz historiju nisu baš bili u najboljem redu. Jedino se za diplomatske odnose između Mađarske i Srbije može reći da su veoma dobri i to od vremena Viktora Orbana koji je našao dosta toga zajedničkog sa Vučićem.
Jasno je da je na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Kosovo izvršena agresija, koja je za rezultat imala stotine hiljada ubijenih i protjeranih.
Godinama nakon okončanja sukoba, zvanična politika Srbije nije uradila dovoljno napora da bi izgradila dobre odnose sa susjedima, posebno sa Bosnom i Hercegovinom, od koje ne žele zatražiti oprost, niti žele priznati presuđeni počinjeni Genocid.
Današnja Sjeverna Makedonija i Crna Gora srećom nisu doživjele scenario tri prethodno navedene zemlje, ali su u dobroj mjeri napadani svim drugim sredstvima od zvaničnika Srbije. Kada je riječ o Sjevernoj Makedoniji, to je posebno bilo izraženo u vremenu vladavine Slobodana Miloševića, koji je sa svojim prijateljima iz Grčke imao namjeru ovu državu podijeliti i osnovati jednu vrstu srpskog entiteta s konačnim ciljem pravljenja zajedničke granice sa Grčkom.
Miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore posebno su aktuelne u posljednjih nekoliko godina, koje se mogu ocijeniti kao najosjetljivije za narod Crne Gore od proglašenja nezavisnosti ove države tokom 2006. godine.
Bugarska i Srbija imaju historijat odnosa koji nisu bili baš prijateljski, posebno se to odnosi na period prije Drugog svjetskog rata, ali i nakon njega. Posljednjih godina bugarski i srbijanski zvaničnici često su imali međusobne okršaje. Prije svega zbog pitanja Kosova, ali i odnosa prema Rusiji.
Srbija, koja naglašava da je prema svima opredjeljena prijateljski, mnoga otvorena pitanja i neslaganja u prošlosti imala je sa skoro svim svojim susjedima. O temama koje su kamen spoticanja nije dovoljno razgovarano kako bi one ostale prevaziđene. što dovoljno govori o tome da floskule koje ponavljaju zvanični politički predstavnici Srbije o "bratstvu" i "prijateljstvu" još uvijek nemaju smisla.
Inicijativa "Open Balkan" također jeste pokazala da Srbija mora još poraditi na dobrosusjedskim odnosima (podršku dala samo Sjeverna Makedonija) jer njeni susjedi poučeni ranijim iskustvima još uvijek nemaju povjerenja u nju.
Srbija u narednom periodu morat će se suočiti sa politikom koju su provodili njeni prethodnici ukoliko istinski žele dobre odnose sa zemljama u regionu.
Uprotivnom, nekadašnji jugoslovenski narativ da je okružena "BRIGAMA" (Bugarska, Rumunija, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska) moći će upotrijebiti u vlastitom kontekstu države koje dijele granicu sa Srbijom.
