Crna Gora, članica NATO saveza i država koja je krupnim koracima napredovala u procesu evropskih integracija, postala je bure baruta Zapadnog Balkana koje može svaki čas eksplodirati. Samim tim, bačena je na začelje zemalja koje su nekada činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju kada je u pitanju pristupanje Evropskoj uniji. Općepoznato je da je Crna Gora počela nazadovati onda kada su političke strukture iz Beograda agresivnije krenule na njeno, iako to formalno nije moguće, pripajanje Srbiji.
Sjetimo se da je nova serija napada krenula usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je kasnije vlast koju je predvodio već sada bivši premijer Zdravko Krivokapić izmijenila u korist Srpske pravoslavne crkve, što je dovelo i do masovnih demonstracija širom Crne Gore. Situacija je kulminirala onda kada je objavljeno da će mitropolit crnogorsko-primorski SPC-a Joanikije biti ustoličen u historijskoj vjerskoj prijestolnici Crne Gore uprkos protivljenju nekoliko hiljada Crnogoraca koji su dva dana držali blokirane ceste prema Cetinju.
Za Stav o aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u Crnoj Gori, koja je već pet mjeseci „zaglavljena“ u političkom procjepu nad kojim „jašu“ premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović i njegovi partneri, razgovarali smo s Oskarom Huterom, predsjednikom Odbora Demokratske partije socijalista Cetinje i članom Glavnog odbora ove političke organizacije. Govorili smo i o trenutnom položaju DPS-a, stranke na čijem je čelu Milo Đukanović i stranke koja je najzaslužnija za ubrzani razvoj Crne Gore od osamostaljenja 2006. godine. Povukli smo paralelu između dešavanja u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a Oskar Huter je na kraju ipak izrazio optimizam kada je riječ o svemu onome s čime su trenutno suočene ove dvije zemlje.
STAV: Jedan od društveno-politički najvažnijih događaja vezanih za Cetinje u proteklom periodu svakako je bilo ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija u Cetinjskom manastiru. To je, podsjetimo se, izazvalo masovne demonstracije, koje su kasnije prerasle i u otvoreni ulični sukob onih koji zagovaraju približavanje Beogradu i Crnogoraca koji se tome protive. Kakvo je sada stanje na Cetinju? Postoje li i danas tenzije na Cetinju između ove dvije grupe?
HUTER: Složit ću se s Vama da je jedan od izuzetno značajnih događaja koji se desio u posljednje vrijeme ustoličenje popa SPC-a u Cetinjskom manastiru. Crnogorci taj čin „krste“ uhelikopteričenje s obzirom na način na koji je pop tuđe crkve i države Joanikije Mićović „dostavljen“ u staru prijestolnicu Crne Gore. Visoki kler SPC-a je helikopterom Vojske Crne Gore dovezen pred Cetinjski manastir uz do tada neviđene, a u hrišćanskom svijetu nepojmljive specijalne policijske jedinice, pri čemu nisam siguran da li su bile formirane isključivo od policijskih službenika države Crne Gore ili je među njima bilo angažiranih, uniformisanih lica koja pripadaju nekim drugim državama, o čemu će u dogledno vrijeme svoj sud dati pravosudni organi države Crne Gore.
Epilog nasilnog ustoličenja je poznat. Asimilatorski, negatorski planovi skovani u centrima moći susjedne države su razobličeni pred domaćom, ali i međunarodnom javnošću. Na Cetinju je Belveder od policije udaren brutalnom primjenom otrovnih i bojnih gasova, kišom (zakonski zabranjenih) gumenih metaka kako bi se na silu i na sramotu ustoličio pop SPC-a. Više od pedeset golorukih demonstranata je povrijeđeno dok pamtimo i čuvene smjernice iz štaba kleronacionalističke vlade: „Nije strašno i ako pogine deset Crnogoraca.“ Sve to samo kako bi njihov naum bio proveden do kraja. Danas je na Cetinju, kao i uvijek, svaki dobronamjernik ne samo prihvaćen,već i prigrljen. Nemaju i nikada nisu imali, ovaj antifašistički grad i njegovi građani, bilo kakve predrasude za sve one koji su u miru ovdje dolazili. Isto tako, Cetinje je znalo da moli (u ime drugih) za oprost Dubrovniku, da pjeva Sarajevu stihove ljubavi Kemala Montena, da plače za Harkivom i Ukrajinom. Ukratko, da živi pravedno.
STAV: U junu prošle godine izabrani ste za čelnika cetinjskog ogranka Demokratske partije socijalista. Može se kazati da ste preuzeli vodstvo nad ovim odborom u nezgodan čas, posebno uzmemo li u obzir činjenicu da Cetinje postaje sve bitnije za SPC i zvanični Beograd. Šta se promijenilo u cetinjskom DPS-u otkako ste Vi predsjednik?
HUTER: Period od pola godine otkako sam predsjednik Odbora DPS-a Cetinje zapravo je kratak za neke velike stvari. Treba uzeti u obzir činjenicu da je do 2020. godine DPS bio nosilac vlasti na državnom, a do kraja 2021. godine i na lokalnom nivou kada je riječ o Cetinju. Nova uloga na političkoj sceni iziskuje i nove načine promišljanja i djelovanja. Ključno je ukazati na to da politike koje su došle na pozicije moći nisu imale svoje programe. Njihov koncept je baziran na udruženom poduhvatu smjenjivanja DPS-a. Bez obzira na to što se radi o heterogenim, ideološki politički suprotstavljenim subjektima, zajednički cilj svima je bio pobijediti i poslati u opoziciju najjaču državotvornu partiju – DPS.
Da se radi o politikama koje baštine građanske, proevropske, antifašističke vrijednosti, to i ne bi nimalo brinulo. Naprotiv, smatram da je partija kojoj pripadam dijelom i trebala prepustiti kormilo upravljačkih procesa, a time i odgovornost nekim drugim političkim opcijama. Ono što nije dobro jeste to što je alternativa DPS-u ovih nešto više od dvije godine plasirala građanima Crne Gore nezabilježeno nazadovanje i destruktivnost na svim poljima djelovanja, od retrogradnog ideološkog, do destabilizirajućeg društvenog, socijalnog, proevropskog i uniženog etičkog i estetičkog fundusa jednog odgovornog društva, kakvo je bilo crnogorsko prije ove, sada sa sigurnošću mogu ustvrditi, kobne promjene od 30. augusta 2020. godine.
Moj posao je primarno povratiti povjerenje građana u naše politike, zasnovane na demokratiji, euroatlantskim integracijama, priključenju Crne Gore društvu evropskih naroda, multietničkom skladu i multikonfesionalnom jedinstvu njegovanja različitosti i drugosti. Partije ne čine slova, skraćeni ili puni nazivi. Partije čine ljudi i njihova djela. To je polazna tačka da krenemo i dokažemo svojim rođacima, prijateljima i sugrađanima da učimo iz prethodnih grešaka i da smo spremni na to da se mijenjamo na bolje. Riječ je o složenom procesu u kojem s lokalnog nivoa dajemo određeni doprinos, koji je za sada prepoznat i dobro prihvaćen, što nam daje dodatnu satisfakciju da nastavimo putem progresivnih političkih, društvenih i civilizacijskih vrijednosti. Ono što ostaje kao potvrda rečenoga jesu upravo izbori, koji na kraju uvijek pokažu koliko smo bili uspješni. Uskoro ćemo i tome svjedočiti jer su pred nama predsjednički izbori koji će se održati za nešto manje od dva mjeseca.
STAV: Kako Vam se generalno doima trenutna pozicija u kojoj je DPS? Čini li Vam se da se nešto dešava na širem planu, čemu je cilj krajnje, kako to zovu, „sklanjanje“ ove političke stranke s političke scene Crne Gore?
HUTER: Kako sam već istakao, DPS nepokolebljivo stoji na braniku crnogorskih interesa. To se potvrdilo i dok je DPS u koalicionim aranžmanima, s brojnim političkim subjektima, dugi niz godina vršio vlast i uspio sačuvati zemlju od rata, sačuvati zemlju od NATO bombardiranja, obnoviti državnost, uvesti Crnu Goru u NATO, kao i biti lider u procesu EU integracija. I u drugoj ulozi, sada opozicionoj, DPS odlučno i istrajno odolijeva i uspijeva da odbrani i sačuva sve nabrojane tekovine.
Upotrijebili ste riječ „uklanjanje“ političke stranke kojoj pripadam, što je sve učestaliji medijski narativ, plasiran od onih rušilačkih snaga iz Crne Gore, koje potpomognute medijskom mašinerijom Moskve i Beograda, plasiraju tu floskulu vjerujući u njenu opravdanost, što se, naravno, na njihovu veliku žalost, neće desiti. „Uklanjanje“ DPS-a, odnosno predsjednika Mila Đukanovića s političke scene, bio bi trijumf onih snaga i politika koje od Crne Gore žele napraviti isto ono što je Crna Gora doživjela 1918. godine – nestanak države Crne Gore. I oni to ne kriju. Sve poluge, mašinerija i resursi bez ograničenja, već duži niz godina, organizirani su samo s tim ciljem. Ipak, vjerujem da smo tvrd orah na koji će, opet, polomiti zube i gutati svoje krvave ispljuvke.
STAV: Mnogi politički, ali i vojni analitičari smatraju da je Crna Gora trenutno bure baruta s najvećom mogućnošću eksplozije na ovom području. Naravno, uz Sjevernu Makedoniju, u kojoj je sve napetija situacija. Šta mislite, koliko su realni nemiri u Crnoj Gori? I kako je moguće spriječiti eventualne nemire?
HUTER: Nažalost, Crna Gora je već više od dvije godine na ivici nemira. Sjetit ćemo se svih ogavnih, mrziteljskih, nacišovinističkih provokacija, grafita, transparenata upućenih manje brojnim narodima u Crnoj Gori, uključujući i najprimitivnije epitete poput „milogorci“, „ustaše“, „Đilasova kopilad“ i druge upućene Crnogorcima i Crnogorkama, koje su plasirali srbijanski kvazihistoričari i kvazimediji, a prihvatili domaći izdajnici i „tuđe večere“. Da nismo članica NATO saveza, već bi požar koji je buktao na prostorima bivše SFRJ zaplamsao i teritorijom male Crne Gore. Veoma je važna, čak vjerujem i presudna uloga, međunarodne zajednice, koja, čini mi se, u početku i nije dobro percipirala politička dešavanja kako u Crnoj Gori, tako ni ona u našem neposrednom okruženju. No svakako nas raduje i hrabri podrška međunarodne zajednice, koja se zalaže za nastavak započetog evropskog puta, s kojeg nas je skrenula pogrešna politika dvije pale vlade.
STAV: Koliko nesređena politička situacija u Crnoj Gori pogoduje eventualnom izbijanju sukoba? Prije skoro pet mjeseci Vladi Crne Gore na čelu s premijerom Dritanom Abazovićem izglasano je nepovjerenje, ali imenovanje nove, barem za sada, ne nazire se zbog nepostojanja kvoruma u Ustavnom sudu. Specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabriel Escobar izjavio je da je Crna Gora pred institucionalnim kolapsom. Slažete li se s ovom njegovom izjavom i kakva bi konkretno uloga SAD-a i međunarodne zajednice u cjelini trebala biti na području Zapadnog Balkana?
HUTER: Centri moći iz Srbije i Rusije su i kreatori haosa koji se već dvije i po godine stvara u Crnoj Gori. Odlazeći premijer je instrument i bespogovorni izvršilac svih zadataka koji mu stižu iz Srbije, a koji su nas zahvaljujući Abazovićevom revnosnom izvršavanju, doveli, kako kaže specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, pred institucionalni kolaps kakav još nije vidio ni u jednoj zemlji. Već sam u prethodnom odgovoru naveo da međunarodni partneri imaju presudnu ulogu. Naravno, i odgovor građana Crne Gore mora biti jasan i usaglašen s nacionalnim interesima. Najprije moramo pomoći sebi i oduprijeti se svom snagom svim retrogradnim politikama i zakulisnim igrama Beograda i Moskve, da bismo mogli očekivati da nam i drugi pruže ruku. Bila je Crna Gora u svojoj historiji već žrtva interesa velikih sila i skupo platila cijenu tuđih kompromisa. Iskreno se nadam da se takva nepravda neće ponoviti ni nama niti bilo kojem drugom narodu.
STAV: Nedavno je objavljena informacija da su Dritan Abazović i njegovi ministri donijeli više od 800 akata i odluka otkako im je izglasano nepovjerenje, a među njima su i brojna imenovanja te razrješenja funkcionera. Kako to komentirate?
HUTER: Haos je prirodno stanište aktuelne-smijenjene-odlazeće, a i dalje postojeće vlade. Ta družina se vodi devizom: „Što gore po Crnu Goru, to bolje za nas.“ I u tom brlogu najbolje funkcionira. Sve što ste nabrojali je, po mom mišljenju, još i mali repertoar što kane učiniti. Agenda koju je ispostavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se redovno ažurira i ispostavlja na izvršenje onima koji bi, da je sreće, trebalo da brane svoju, a ne sluganski rade za interese tuđe države. Sve one gadosti o kojima su pričali prije dolaska na vlast, a koje su pripisivali DPS-u i njegovim koalicionim partnerima, dolaskom na vlast „tamo oni“ transparentno interpretiraju i postaju ubjedljivi prvaci nepotizma, revanšizma, korupcije, kršenja zakona i ustava, duboke i jake povezanosti s mafijaškim klanovima, učesnici međunarodnog šverca cigareta i čega sve još ne.
STAV: Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović nedavno je raspisala predsjedničke izbore za 19. mart. Hoće li se održati izbori 19. marta i, ako do toga dođe, kakav bi mogao biti njihov epilog?
HUTER: Svi su izgledi da će se izbori održati 19. marta. Jedan od preduslova je svakako izbor sudija Ustavnog suda kako ne bismo došli u situaciju u kojoj smo se našli nakon skoro održanih lokalnih izbora gdje u nekim općinama nije moguće konstituirati vlast prije nego se u vezi sa žalbama odredi Ustavni sud. Ono što često ponavljamo jeste da su izbori u Crnoj Gori sudbonosni. To smo govorili i 30. augusta 2020. godine i to je tako. Nažalost, Crna Gora se i dalje nalazi na prekretnici. Izbor je jednostavan. Da li želimo da kleronacionalisti nastave da nas vode mračnim stazama u prošlost ili želimo ići evropskim putem, putem napretka? Ovo je jasan odabir – bira se između dobra i zla.
STAV: Kada govorimo o zvaničnim odnosima Crne Gore i Bosne i Hercegovine, poznato je da ove dvije države imaju izuzetno dobru saradnju. Međutim, nedavno je izbio svojevrsni skandal kada su se dva ministra iz Crne Gore – Marko Kovač i Aleksandar Damjanović – odlučili pridružiti obilježavanju neustavnog Dana Republike srpske. Svjedoci smo da ih je Dritan Abazović nakon ovog sramnog poteza čak i branio. Šta ova situacija govori o trenutnoj vladajućoj strukturi u Crnoj Gori?
HUTER: Zvanični odnosi Crne Gore i BiH su i više nego dobri. Ni incidenti kao što je prisustvo dva ministra Vlade Crne Gore na čijem čelu je Dritan Abazović obilježavanju neustavnog Dana Rs-a neće pokvariti našu dobru saradnju. Duboko smo svjesni da ovi incidenti nisu slučajni, već itekako promišljeni. Sreća je što BiH i većinska Crna Gora znaju šta je akterima cilj i za koga rade i da izneseni stavovi o ovom i drugim pitanjima nisu odraz vrijednosnih sudova Crne Gore, već ostrašćenih i u devedesetim zarobljenih pojedinaca i dalje željnih stvaranja Velike Srbije ili tzv. srpskog sveta. Ponovno je Crnogorce stid tuđe sramote. No plašim se da u odsustvu savjesti sramota kao moralna kategorija ne postoji, jer da postoji, ne bi je javno i u ime vlade jedne multinacionalne države plasirali ljudi nedostojni slavne prošlosti države koju predstavljaju.
STAV: Pratite li političku situaciju u BiH? Mogu li se povući paralele između političke situacije u Crnoj Gori i u BiH?
HUTER: Nećete zamjeriti ukoliko Vam kažem da nisam do detalja upoznat s političkom situacijom u BiH. Toliko smo se „o svom jadu zabavili“ da ne uspijevam sve u potpunosti ispratiti. Ipak, dovoljno sam informiran da znam da je stanje u BiH daleko od poželjnog. Na ovoj balkanskoj vjetrometini uvijek „mali“ stradaju. Što više potencijalnih žarišta i nestabilnosti, to više prostora za znane i dokazane agresore i njihove apetite. Koliko god nam se činilo da naši problemi imaju sličnosti, stava sam da se radi o potpuno različitim historijskim uzrocima i okvirima, pa time i rješenja iziskuju drugačije pristupe djelovanja. Svakako, optimista sam i za vas i za nas. Vjerujem da dolazi vrijeme konsolidacije progresivnih snaga koje će trasirati put oporavka i stabilnosti, dok će retrogradne i mračne politike jednom zauvijek biti poražene.
