Beograd je danas, kao što je ranije i najavljeno, postao pozornica grotesknog slavljenja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.

Sahrana Ratka Mladića, krvnika koji je pred međunarodnim sudovima proglašen krivim za genocid u Srebrenici, terorisanje Sarajeva i brojne druge zločine protiv čovječnosti, pretvorena je u državni događaj par excellence, otkrivajući koliko je dubok moralni i politički ponor u kojem se nalaze elite Srbije i bh. entiteta Republika Srpska.

Politički "hodočasnici" iz Banje Luke

Iz Banje Luke je u Beograd stigla cijela svita zvaničnika, predvođena Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović.

Prisustvo vrha RS-a, uključujući ministre Sinišu Karana, Željka Budimira i Petra Đokića, brutalni je politički stav o nepriznavanju međunarodnog prava i kontinuitetu ideologije koja je dovela do masovnih grobnica.

Posebno poražavajuća je slika mlađe generacije političara. Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke, koji se nekada predstavljao kao "evropska nada", danas je u Beogradu mahao okupljenoj masi, dok je Nenad Nešić otvoreno poručio da se došao "pokloniti generalu".

Ovakvo takmičenje u snishodljivosti prema ratnom zločincu potvrđuje da u političkom mainstreamu RS-a ne postoji ni promil kritičke distance prema stravičnoj prošlosti.

Srbija, licemjerje s potpisom države

Iako se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić formalno distancirao od sahrane pravdajući se "ranijim obavezama", sastav delegacije Vlade Srbije razobličio je tu predstavu za međunarodnu javnost.

Prisustvo čak pet aktuelnih ministara – Nenada Vujića (pravda), Bratislava Gašića (odbrana), Nikole Selakovića (kultura), Darka Glišića (javna ulaganja) i Nenada Popovića – uz prisustvo Danila Vučića, sina predsjednika države, jasno govori da iza ove sramne ceremonije stoji cijeli državni aparat.

Najave ministra Vujića o "najvišim vojnim i državnim počastima" za osuđenika za genocid, iako kasnije nevješto demantirane od Vučića, materijalizirale su se na Topčiderskom groblju uz počasne jedinice i paljbu.

Vučićeva poruka iz Prigrevice da će Srbija svoje ljude sahranjivati "onako kako dolikuje", uz direktno ignoriranje upozorenja evropske komesarke Marte Kos, predstavlja definitivan raskid Beograda s evropskim vrijednostima.

Crkveni i vojni blagoslov za zločin

Uloga Srpske pravoslavne crkve u ovom civilizacijskom sunovratu ostaje duboko kompromitirajuća, baš kao što je bila i 1990-ih.

Činjenica da je patrijarh Porfirije služio opelo osobi koja je sijala smrt širom Bosne i Hercegovine, uz saopćenje u kojem se krvnik naziva "pravoslavnim hrišćaninom i vojnikom", predstavlja institucionalno pranje biografije zločinca pod okriljem religije.

Američki senatori Jeanne Shaheen i Chuck Grassley oštro su podsjetili da je Mladić bio "mozak" genocida, Beograd mu je otvorio vrata Doma Vojske Srbije za komemoraciju. Takva institucionalna podrška, od crkve do vojske, poručuje žrtvama da je njihova bol nebitna, dok su dželati heroji ove svite.

Kraj evropskog puta?

Otkazivanje posjete Marte Kos Srbiji samo je prvi opipljiv znak izolacije u koju Srbija i RS srljaju iako se Aleksandar Vučić pokušao izvaditi otkazivanjem prisustva sahrani zbog sastanka s uzbekistanskom delegacijom.

Veličanje Ratka Mladića nije samo pitanje prošlosti, nego i pitanje budućnosti. Društvo koje uz vojne počasti, crkvena zvona i ministarske naklone sahranjuje osobu osuđenu za najteže zločine protiv čovječnosti, pokazuje da nije spremno za pomirenje, već za novi krug mita o "nacionalnim herojima" natopljenim krvlju nevinih.