Dok se mnogi pitanju da li su performansi MUP-a manjeg bh. entiteta na Jahorini i kod Mrkonjić Grada legitimna taktičko-pokazna vježba ili neka Dodikova provokacija i poruka, pravi odgovor je da su oni sve od gore najbrojanog.
To svakako jeste nastavak Dodikovog provociranja, ali i poruka da za svoj velikosrpski avanturizam ima kakvu-takvu spremnu i obučenu oružanu silu i to upravo onu instituciju koja je presuđena za Genocid nad Bošnjacima. Istovremeno to jeste i pokazana vježba kojom se pokazuje spremnost te uvježbavaju taktičke radnje, što je samo po sebi i slanje poruke srpskoj javnosti da Dodikov secesionizam ima ko da brani, ali i upozorenja bh. patriotima i Međunarodne zajednice da će u slučaju bilo kakve intervencije naići na tvrd orah.
Nadasve je znakovito i koje lokacije su izabrane za ovu demonstraciju Dodikovog separatističkog mišića te se čini da su to također poruke i provokacije. Istovremena vježba na dva kraja manjeg bh. eniteta te taktičke radnje koje su se uvježbavale sugerišu da se vježbom kod Mrkonjić grada željela demonstrirati sposobnost prekida komunikacije između USK i ostatka FBiH dok je vježba na Jahorini imala za cilj slanja poruke da se itekako razmišlja o koridoru koju povezuje BPK sa Sarajevom i FBiH, ali zaštiti mehkog i nenaseljenog "lijevog boka" srpskog Sarajeva. Da je u pitanju više vojni i paravojni miting, a ne čisto policijska vježba, potvrdila je i neočekivana pojava EUFOR-ovog aviona koji je nadletao područje vježbe i pratio pokrete jedinica.
Provokatorski utisak cijelog ovog događaja potvrđen je i prilikom postrojavanja kada su policijaci pozdravljeni sa "Pomoz' Bog junaci" na šta su gromoglasno odgovorili "Bog ti pomogao", čime su u stvari poručili da oni nisu bilo kakve policijske snage jednog entiteta već isključivo srpska i pravoslavna paravojska, nasljednici svojih očeva, današnji službenici iste institucije koju je međunarodni sud u Hagu proglasio odgovornom za genocid.
Sve su to itekako značajne i krupne poruke i pouke. Bošnjacima prije svega. Jednom smo svoju uspavanost mogli pravdati time da nakon 50 godina mira i komunističkog ispiranja uma nismo znali i nismo očekivali razmjere onoga što će nas zadesiti 1992. od strane naših komšija. Danas više nemamo pravo na takva opravdanja jer nam se "srpski junaci" i pravoslavne milicije postrojavaju ispred očiju.
