Iako se za tri dana navršava godina od kada je u Beranama bio podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, statua tog četničkog komnadanta i dalje izmiče policiji, uprkos tome što je beransko tužilaštvo potražuje kao dokaz protiv Vujadina Dobrašinovića, koga sumnjiče za nezakonito podizanje tog obilježja.

Sagovornici podgoričkih Vijesti sve to karakterišu kao težak poraz države Crne Gore i pokazatelj slabosti njenih institucija koje su ustuknule pred vjersko-političkim centrima moći.

Država nije procesuirala ni organizatore revizionističkog skupa na kom je otkriven spomenik u beranskom selu Gornje Zaostro, a koji je održan pod patronatom Srpske pravoslavne crkve (SPC), dok za napade na novinarske ekipe Vijesti i Pobjede koje su izvještavale s događaja - još nema pravosnažnih presuda u smislu (nečije) krivične odgovornosti.

Začarani krug

Spomenik ratnom zločincu Đurišiću nestao pred očima države, šta se dešava u Crnoj Gori

Cijeli slučaj pratile su i ćutnja ili nemušte reakcije vlasti, a pozivi opozicije, nevladinog sektora i medija na odgovornost uglavnom su ostali neuzvraćeni.

Iz Uprave policije nisu odgovorili na upit Vijest” kako institucija na čijem je čelu Lazar Šćepanović gleda na to što još nije pronašla spomenik, te da li smatraju da je posrijedi poraz države. Ni iz beranskog tužilaštva nisu odgovorili znaju li gdje se trenutno nalazi Đurišićev kip.

Izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica rekao je  da kad spomenik ratnom zločincu može biti nezakonito podignut, premještan iz objekta u objekat, sklonjen u crkvene prostorije, a potom nestati pred očima policije - onda se više ne govori samo o običnom institucionalnom propustu, već o političkom stavu, selektivnoj pravdi i utisku svjesnog saučesništva ćutanjem ili nečinjenjem.

Koprivica je ocijenio da je policija, koja se svakodnevno hvali postignutim rezultatima, imala obavezu da utvrdi i javnosti saopšti sve relevantne okolnosti tog slučaja, ali da to nije učinila, te da se zato mora postaviti pitanje: da li je policija toliko nesposobna da ne može pronaći “onoliku statuu” ili je svjesno odlučila da ne postupi po zakonu? U oba slučaja, kaže sagovornik, riječ je o skandalu koji zahtijeva utvrđivanje konkretne komandne, profesionalne i političke odgovornosti.

- Cjelokupan slučaj predstavlja težak poraz države. Poraz je što je spomenik uopšte postavljen, što je sklonjen u vjerske objekte, što mu se izgubio trag, a o maltretiranju novinara i reportera koji su pokušali da rade svoj posao i dokumentuju ovu državnu sramotu da i ne govorimo - podvukao je on.

Ništa novo

Skandal na vjerskom obredu pod okriljem SPC-a u Crnoj Gori: Veličali koljače Mihailovića, Đurišića i Đujića

Poručio je da nijedna vjerska zajednica, pa ni SPC, ne smije da bude paralelna vlast, niti njeni objekti mogu biti sigurna kuća za predmete koje potražuju državni organi.

- Ukoliko je spomenik bio čuvan, premještan ili skrivan uz znanje ili učešće crkvenih lica - a teško je povjerovati da se sve odvijalo bez učešća njihovih starješina - država je bila dužna da odlučno postupi i utvrdi ko je i na koji način ometao sprovođenje zakona.

Umjesto toga, institucije su se ponašale kao da pred ovim centrom moći prestaje njihova nadležnost - konstatovao je Koprivica.

U žiži javnosti

SPC ponovo pokazuje svoju nadmoć: Koljača Pavla Đurišića nose u srcu, a djecu žele da "uče"

Crkva je mjesecima uoči postavljanja statue promovisala “junaka” Đurišića i njegovu fašističku ideologiju, a mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije otkrio je 8. augusta prošle godine sporni spomenik.

On je tada najavio ono što će uslijediti, poručivši da će “spomenik staviti u crkvu, pa neka dođu da je ruše”, a kritikovao je vlast navodeći da se “ne boje više sile”.

Historija genocida

Monstruozni zločini Đurišićevih četnika nad Bošnjacima na Božić 1943: "Jedan četnik umakao je hljeb u krv zaklanog djeteta i jeo, to je bio Jagoš Korać"

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić Mijović kazala je  da slučaj Đurišićevog spomenika najbolje govori o slabosti države koja, prema njenim riječima, nije imala snagu, znanje, a možda ni volju da riješi to pitanje.

Pavle Đurišić i njegovi četnici sarađivali su sa ustašama i nacistima i odgovorni su za ubistva približno 8.000 muslimanskih civila, žena, djece i staraca u Pljevljima, Foči i Čajniču. Đurišić je veoma važna ličnost za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, koja godinama njemu, ali i Dragoljubu Draži Mihailoviću, daje parastose.

Prema dostupnim historijskim podacima, Đurišića su ustaše ubile u aprilu 1945. godine.