Knjiga "Brzina mraka, Politička djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996." historičara Edina Omerčića nastala je na temelju njegove doktorske disertacije, koju je 2023. godine odbranio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu. Knjiga je posvećena političkom djelovanju SPC-a i njezinih predstavnika u BiH u tom razdoblju.

Omerčić zastupa tezu da je SPC imala značajnu ulogu – najprije u širenju srpskog nacionalizma od osamdesetih godina, potom u opravdavanju ratnog stanja i ratnih zločina – kao i da je aktivno učestvovala u nekoliko faza koje, prema američkom antropologu profesoru Gregoryju Stantonu, predstavljaju faze genocida.

Omerčić za DW objašnjava koji su njegovi ključni argumenti za tu tezu:

- Ključne argumente crpim iz javnog djelovanja te institucije. Crkvu prije svega promatram kao (nad)političku instituciju koja je, između ostaloga, imala i znatnu izdavačku djelatnost, kroz koju bilježi vlastite javne istupe, poslanice, apele i programe te svojevrsne izvještaje o radu koja iznosi na uvid javnosti - kaže Omerčić.

Dodaje da je Crkva ponudila svoju infrastrukturu i dala platformu s koje je bilo moguće takozvano "događanje naroda" prenijeti i na prostor SR Bosne i Hercegovine.

- Sjetimo se, primjerice, prijenosa moštiju kneza Lazara – ono se odvija paralelno s "događanjem naroda" - kaže Omerčić, koji danas radi kao naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Negiranje zločina

U knjizi precizira da se njegova disertacija, između ostaloga, oslanja na građu Arhiva BiH, Arhiva Republike Srpske, dokumentaciju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Narodne biblioteke Srbije te Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. Dodaje da mu pristup arhivu SPC-a nije bio omogućen, uz obrazloženje direktora arhiva SPC-a da je građa iz tog razdoblja nesređena.

Omerčić objašnjava da je u knjizi analizirao "govore koji su uredno bilježeni u crkvenoj štampi te na taj način šireni u javnost".

- Crkva je s procesom negiranja zločina počinjenih nad Bošnjacima, pa tako i genocida, započela odmah nakon što su ti zločini bili počinjeni, percipirajući zločin kao herojski čin, pobjedu nad višestoljetnim neprijateljem, svojevrsnu osvetu i okončanje događaja iz prošlosti, procesa koji nisu završeni 1389., 1804., 1875. ili 1941. godine, već su morali biti završeni na Petrovdan 1995. godine - naglašava Omerčić.

Filozofija rata

Knjiga ima sedam dijelova u kojima autor, među ostalim, objašnjava ustavnopravni položaj BiH između 1974. i 1995. godine, zatim revitalizaciju religioznosti i proces desekularizacije u jugoistočnoj Evropi te potom analizira djelovanje SPC-a od osamdesetih godina. To uključuje saradnju SPC-a, Udruženja književnika Srbije i Srpske akademije nauka i umjetnosti u promicanju nacionalizma, djelovanje SPC-a u BiH od 1989. do 1992. godine, kao i njezino djelovanje u Republici Srpskoj.

Edin Omerčić: SPC je negirala zločine (Foto: Institut za historiju UNSA)

U sedmom poglavlju naslovljenom "Filozofija rata" podsjeća da je, prema Stantonu, negiranje zločina posljednja faza genocida.

 -SPC je bila jedna od institucija koja je prešućivala, umanjivala i negirala zločine koje su počinile snage JNA u okviru takozvane srpske republike u BiH - piše Omerčić u svojoj knjizi.

Uloga patrijarha Pavla čeka istraživače

Na promociji nedavno održanoj u Beogradu, uz autora, učestvovali su i teolog Vukašin Milićević te politolog Ivan Ejub Kostić, a razgovor je moderirao historičar Milivoj Bešlin. U knjizi se među predstavnicima SPC-a spominje i patrijarh Pavle. Podsjećajući na njegove javne nastupe, Omerčić ocjenjuje da je "dolaskom na čelo SPC-a 1990. godine patrijarh Pavle dao novi impuls dehumanizaciji drugoga i da je ta faza genocida postala dio srpskog nacionalnog programa".

Bešlin, međutim, za DW o tome daje nešto blažu ocjenu.

- Nije sporno u historiografiji da je SPC imala vrlo destruktivnu ulogu u širenju nacionalizma, normalizaciji ratnih narativa i širenju mržnje - kaže Bešlin, ali i dodaje da uloga patrijarha Pavla "tek čeka svoje temeljite istraživače".

- Ta je uloga svakako bila kontroverzna i nije bila jednodimenzionalna. On je pratio dominantnu struju u SPC-u kada su u pitanju ratni narativi, ali je imao i kritičke izjave o velikoj Srbiji - objašnjava on.

Na pitanje jesu li, uprkos odgovornosti SPC-a za ratove devedesetih, postojale i drukčije struje unutar nje, Bešlin naglašava da je SPC bila "pluralnija nego danas".

- Različite struje, kako kažete, postojale su prema raznim kriterijima. No činjenica je da je u odnosu prema ratu i velikosrpskom projektu prevladavalo vrlo jedinstveno mišljenje, bez mnogo protivljenja dominantnim idejama - ocjenjuje Bešlin.

SPC danas 

Danas je, ocjenjuje Bešlin, SPC u Srbiji "političko-propagandna ustanova i produžena ruka Vučićevog režima".

- Njezina uloga i u Srbiji i u regiji dominantno je politička. Razlikuje se samo funkcija: u Srbiji je glavni cilj učvršćivanja režima i pružanje podrške njemu, dok u regiji služi kao jedina prekogranična institucija Srbije u destabilizaciji susjednih država - kaže Bešlin.

Kada je riječ o djelovanju SPC-a u BiH, Omerčić je također vrlo kritičan.

- Nakon što se pojavila snimka na kojoj netom ustoličeni srpski patrijarh gospodin Porfirije  govori Miloradu Dodiku, koji je tada obavljao dužnost predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, da mu se nikako ne može obraćati s ‘predsjedniče’, budući da je on, Dodik, ‘predsjednik ničega’, nemam nikakvu potrebu ni želju pratiti djelovanje te institucije.

Omerčić zaključuje da je "jasno da vjerski poglavar SPC-a negira međunarodnopravni subjektivitet BiH".  

- Kamo nas to može odvesti - pita se.

Nije gotovo

Na promociji knjige Omerčić je rekao da "nije gotovo" – želeći poručiti da rat nije završen i da se BiH nalazi u svojevrsnom primirju. Čija je ključna odgovornost za to? Omerčić ocjenjuje da su "bosanskohercegovačke političke klase nastavile započete procese razbijanja BiH, uništavanja njezinih državnih institucija i kršenja međunarodnog prava".

- S druge strane, nastavile su s neodgovornim politikama prema izgradnji, jačanju i učvršćivanju tih istih institucija. Odgovornost imaju i birači, ali i ljudi koji učestvuju u vlasti.

Za Bešlina "odgovornost snose intelektualne i političke elite koje se nisu odrekle ideoloških koncepata na kojima je nastao rat".

- Odgovornost je i na društvima i građanima koji takve političare biraju i daju im legitimitet.

Mogu li istraživanja poput Omerčićeva i rasprave o njegovim tezama pridonijeti utvrđivanju istine i tome da se iz faze primirja prijeđe u fazu mira?

- Historiografija je kritička disciplina i autonomna nauka koja bi trebala biti lišena pragmatičnih funkcija. Njezina jedina uloga jest spoznaja i razumijevanje prošlosti. Ako će to dalje imati neke pozitivne posljedice, tim bolje, ali to nije uloga historičara - zaključuje za DW Milivoj Bešlin.