Španski parlament je donio zakon o eutanaziji čime je Španija postala sedma zemlja koja je odobrila to pravo teško bolesnim pacijentima.
Starije osobe "bolesne od teške i neizlječive bolesti", a koje "fizički ili psihički konstantno i neizdrživo pate" moći će zatražiti asistenciju za prekid života. Za taj zakon glasala su 202 zastupnika u parlamentu, a njih 141 bilo je protiv, uz dva suzdržana.
Vladajuća ljevica pozdravila je pljeskom donošenje zakona, a opoziciona desnica bila je protiv te je ostala mirno sjediti na svojim mjestima.
Zakon će stupiti na snagu za tri mjeseca. Do tada će svaka od 17 autonomnih pokrajina morati osnovati vlastitu komisiju za procjenjivanje slučajeva. U tim komisijama bit će liječnici i pravnici.
Pacijent će moći primiti eutanaziju pet sedmica nakon zahtjeva, ali i nakon što mu budu objašnjene alternative tom činu. Tokom procesa će barem četiri puta morati potvrditi svoju volju za umiranjem prije samog izvršenja. Pomoć pri eutanaziji provodit će se u javnim i privatnim bolnicama, a također i u domovima pacijenata.
Španska ministrica zdravstva Carolina Darias izjavila je da je time špansko društvo postalo "pravednije". Stranka desnice Vox najavila je žalbu Ustavnom sudu.
Prije Španije sličan zakon o eutanaziji donijele su Nizozemska, Luksemburg, Belgija, Kanada te Novi Zeland, a u toj državi zakon će stupiti na snagu u novembru.
U susjednom Portugalu parlament je izglasao zakon o eutanaziji, ali ga je najviši sud odbacio. U Kolumbiji je također odobrena eutanazija, ali odlukom Ustavnog suda, a ne parlamenta.
Eutanazija je odavno u fokusu javnosti u Španiji koja ima četvrtu najdulju očekivanu životnu dob u svijetu. Javnost je posebno bila senzibilizirana slučajem paraliziranog muškarca Ramona Sampedra koji je počinio potpomognuto samoubistvo 1988. godine, pošto su mu sudovi odbili takav zahtjev.
Njegov slučaj reditelj Alejandro Amenabar pretočio je u film "Mar adentro" (u Hrvatskoj preveden kao "Život je more") s Javierom Bardemom u glavnoj ulozi i nagrađen Oskarom 2004. godine.
