Na izborima održanim u Australiji u subotu, 21. maja 2022, Laburistička partija (ALP), stranka socijaldemokratske orijentacije, pobijedila je konzervativnu vladu desnog centra Liberalno-nacionalne koalicije nakon više od devet godina njene vladavine. Australija ne mijenja vlade često, a vlade koalicije obično se u političkom žargonu u ovoj zemlji smatraju prirodnim. Lijeve, laburističke vlade obično na vlasti ostaju kraće.
U Australiji koalicija tradicionalno podrazumijeva koaliciju Liberalne partije Australije i Nacionalne partije (NP). Ova koalicija predstavlja konzervativnu struju australijskog parlamentarizma. (Liberali u australijskom kontekstu nisu isto što i liberali u Americi.) Iako na izborima obje partije imaju svoje kandidate, ove su partije politički nosioci konzervatizma u Australiji i uvijek nastupaju u koaliciji. Kad su na vlasti, predsjednik Vlade redovno je iz reda Liberala, a njegov zamjenik iz Nacionalne partije.
Netom održani izbori pokazali su nezadovoljstvo građana Australije dosadašnjom politikom koalicione konzervativne vlade i označili snažan zaokret ka progresivnoj politici, čiji je nosilac najjača politička partija ALP. Lider Laburista Anthony Albanese u ponedjeljak, 23. maja 2022, položio je zakletvu pred guvernerom Australije kao novi premijer, s najužim timom, zamjenikom i ministricom vanjskih poslova Penny Wong. Novi premijer već je 24. maja otputovao na sastanak kvadrilateralne grupe za sigurnosni dijalog (QUAD), koji se održava u Japanu.
QUAD čine četiri države indopacifičke regije: Australija, Indija, Japan i SAD. U iznimnim slučajevima, u Australiji novoizabrana vlast može položiti zakletvu po hitnom postupku ako to nalažu izvanredne okolnosti i potrebe, kao što je sastanak u Japanu, na kojem se novi premijer Albanese sastaje s američkim predsjednikom Bidenom te premijerima Japana i Indije Ishidom i Modijem.
Pobjeda prominentnih nezavisnih kandidata na proteklim izborima najznačajnija je novina u australijskom parlamentarizmu. Nezavisni kandidati imali su izdašnu finansijsku podršku bogatih korporacija u svojoj kampanji koju obično ekskluzivno imaju samo Liberali. Laburiste najviše finansiraju članovi sindikata, a ponekad i neki veliki poslovni ljudi. Zbog promoviranja politike koja zagovara ekologiju, bliski su Zelenim, ali nisu radikalni ljevičari već liberali u socijalnoj politici.
Nezavisne kandidate u znak revolta prema liberalnoj vladi i nedostatku sluha za ekologiju podržala je utjecajna poslovna grupa Climate 2000, koju je osnovao sin prvog australijskog milijardera Simon Holmes à Court, biznismen i politički aktivist koji djeluje kao savjetnik Koledža za klimu i energiju na Univerzitetu u Melbourneu, direktor je “Smart Energy Councila”, australijske mreže koja dodjeljuje grantove za projekte koji promoviraju novu ekonomiju zasnovanu na ekologiji i obnovljivoj energiji. To znači da uspjeh nezavisnih, ustvari, signalizira novu kapitalističku paradigmu koju zagovaraju nosioci nove ekonomije i novog, čistog kapitalizma.
Stoga, ne treba biti iznenađen da je, recimo, partija Zelenih u Njemačkoj izuzetno proamerički i prokapitalistički orijentirana, što se da primijetiti iz odnosa ministrice vanjskih poslova Njemačke, čija politika nema dodirnih tačaka sa socijalno osjetljivim trendovima inače lijevo radikalne politike Zelenih kakva je ona bila ranije. Ovdje je jasno da se radi o novom jazu na matrici sukoba dvaju suprotstavljenih tabora kapitalističkog sistema, novog, koji zagovara ekologiju i obnovljivu energiju, i starog, koji se tome odupire, a čiji su interesi još uvijek vezani za kapitalizam baziran na energetskoj politici fosilnih goriva.
Rat u Ukrajini, pored geopolitičke dimenzije i ideološkog sukoba Rusije i Zapada, ima i važnu ekološku dimenziju sukoba dvaju suprotstavljenih pogleda na budućnost kapitalizama. Taj se sukob u Australiji odrazio upravo u klimatskom i paradigmatskom ideološkom ratu dviju ideja kapitalizma i izbornim uspjehom nezavisnih i Zelenih, bez čije volje više neće biti moguće voditi politiku ekonomskog menadžmenta u Australiji.
Najveća novost izbora jeste da su nezavisni kandidati pobijedili u nekim od najbogatijih i najutjecajnijih izbornih jedinica u velikim gradovima Australije. Tako je u istočnom Sidneyu u izbornoj jedinici Wentworth, u kojoj su Liberali redovno osvajali vlast proteklih 120 godina, pobijedila nezavisna kandidatkinja Allegra Spender.
Pobjeda ove nezavisne kandidatkinje u Wentworthu nije izuzetak. Isti scenarij desio se u Sjevernom Sidneyu, tradicionalnom uporištu Liberala, ali i još nekim bogatim četvrtima.
Jedno od iznenađenja jeste i podrška partiji Zelenih, koja tradicionalno nikad nije imala više od jednog poslanika u Donjem domu Parlamenta. Ovog puta, pak, Zeleni će u novom sazivu Parlamenta imati tri mjesta, a povećat će i broj mandata u Senatu.
Primarna uloga Senata u Australiji jeste zaštita interesa pojedinačnih država kojih u Australiji ima šest, kao i dvije teritorije, s manjim stepenom autonomije od država. Učestale klimatske katastrofe koje su se manifestirale u obliku požara ili poplava u Australiji, a na koje bivša Vlada nije imala efikasnog odgovora, ponukale su veliki broj građana da svoje povjerenje ovoga puta ukažu kandidatima Laburista, Zelenih i nezavisnim kandidatima. Jasna je to poruka dvjema velikim partijama da građani više neće tolerirati indolentnost Vlade kada je riječ o klimatskim promjenama koje iziskuju dugoročna strukturalna rješenja i brži prelazak s ekonomije bazirane na energiji fosilnih goriva na obnovljivu energiju i agresivnije mjere glede zaštite okoline i veće kontrole nad rapidnom urbanizacijom i građevinskim projektima u interesu brzog profita.
Laburisti su obećali smanjenje emisija za 43 posto do 2030. godine, mnogo ambiciozniji plan od Liberala, koji su se obavezali na reduciranje emisija za 26-28 posto. Nezavisni kandidati i Zeleni insistirali su na ambicioznijim ciljevima, ali je i njihovo obećanje manje od onog koje je neophodno, prema mišljenju većine naučnika u ovoj oblasti. Novi premijer Anthony Albanese obećao je da će zajedno tzv. klimatski ratovi koji su dominirali australijskom političkom scenom biti zaustavljeni. “Zajedničkim snagama spriječit ćemo iscrpljivanje klimatskim ratovima u Australiji, a Australiju ćemo učiniti supersilom obnovljive energije”, obećao je Albanese.
Treba istaknuti da se većina nezavisnih kandidata suprotstavila politici liberalne vlade, koja nije učinila dovoljno na planu suzbijanja klimatskih promjena. Nezavisni kandidati insistirali su na formiranju tzv. nacionalne komisije integriteta, tijela za borbu protiv korupcije koje je Morrisonova Vlada obećala uspostaviti nakon prethodnih izbora, ali to nikad nije učinila, optužujući Laburiste da ih u tome nisu podržali zbog navodne primjedbe da predloženi model nema efikasnih mehanizama da bi bio efikasan. S obzirom na to da ALP, koji je osvojio vlast, ima podršku sindikata u Australiji, postoje veće šanse za postizanje konsenzusa između poslodavaca i radnika radi povećanja produktivnosti, ličnih dohodaka i općeg blagostanja.
Albanese je obećao da će se zauzeti da ekonomija radi za građane, a ne obratno, što je moguće postići zajedničkim naporima poslodavaca i sindikata koji štite kolektivne radničke interese i prava. Sindikati u Australiji predstavljaju jednu od glavnih karika proizvodnje, a Laburisti su se uvijek trudili da ne dođe do revolucionarnog djelovanja i ometanja proizvodnih procesa radikalnim protestima. U tom pogledu Australija je do danas imala impresivne rezultate, a neki od najeminentnijih sindikalista birani su za premijere Australije, kao lideri Laburista (radničkog pokreta). Jedan od njih bio je i Robert (Bob) Hawke, harizmatični i uspješni premijer Australije koji je udario temelje strukturalnim ekonomskim reformama i koji je najzaslužniji za ekonomski prosperitet Australije.
Novi premijer Anthony Albanese, iako potječe iz radničke i siromašne porodice, koji je odrastao u urbanim unutrašnjim predgrađima Sydneya, te iako je lider lijeve frakcije ALP-a, ne pripada ekstremnoj ljevici već socijaldemokratiji. Albanese stoga ima pozitivnu dispoziciju kada je riječ o kooperativnom odnosu radničke klase i kapitalističkih struktura. Neki mu prigovaraju, posebno su to isticali neki mediji bliski liberalima, kako je do danas najpoznatiji političar u Australiji koji se usudio kritizirati politiku Izraela prema Palestincima. Naravno, to uopće ne zabrinjava moćni izraelski i jevrejski lobi u Australiji, koji se nije borio da spriječi njegov izbor na čelo Vlade.
Bosanac Edham Nurredin Hušić (Ed Husic), porijeklom iz Cazina, jedan je od iskusnijih parlamentaraca i izabran je u ime izborne jedinice Chifley u zapadnim predgrađima Sydneya. Hušić je svoju političku karijeru također počeo graditi kao istaknuti sindikalista. Njegova izborna jedinica tradicionalno je sigurno laburističko uporište koje je ovaj političar ponovo osvojio. Hušić je ranije obnašao visoku dužnost parlamentarnog sekretara (pozicija u rangu ministra) za vrijeme laburističke Vlade koju je predvodio Kevin Rudd, aktuelni predsjednik utjecajnog globalnog think-tanka Asia Society u New Yorku, bivši karijerni diplomata i vodeći ekspert za Kinu.
Jedna od važnih tema predizborne kampanje bila je i vanjska politika, posebno uloga Australije u pacifičkim zemljama i konkretno nesposobnost bivše Vlade da predvidi, a kamoli da preduprijedi potpisivanje sigurnosnog sporazuma između Solomonskih Otoka i Kine, što predstavlja do danas najveće iznenađenje i udarac politici Australije u Pacifiku. Nema sumnje da je politizacija ovog pitanja u izborne svrhe bila još jedan mali uteg na vagi u korist Laburista, što je Liberale koštalo poraza na izborima.
Američka administracija također je bila razočarana Morrisonovim potezima, jer se premijer Australije pokazao nesposobnim da zaštiti interese svoje zemlje, ali i američke interese u regiji. Laburisti su profitirali na slabostima Vlade koju su optužili da zbog svoje katastrofalne politike glede klimatskih promjena, iako se busala u prsa kako neće dozvoliti kineski utjecaj u susjedstvu, nije učinila ništa kako bi pomogla pacifičkim siromašnim susjedima da se lakše nose s posljedicama klimatskih promjena, i na svoju stranu privukla pacifičke zemlje kako one ne bi otišle u zagrljaj Kine. Liberali su otišli toliko daleko da su čak optužili Vladu u Pekingu kako je namjerno tempirala vrijeme obznanjivanja pomenutog sporazuma kako bi on koincidirao s drugom izbornom sedmicom u Australiji, kako bi oslabila izborne šanse Liberala u Australiji.
Kompletan file Solomonskih Otoka i Kine jedan je od najvećih skandala vanjske politike Morrisonove Vlade koji Amerikanci teško opraštaju. Upravo zbog toga, novi premijer Albanese po hitnom postupku položio je zakletvu kako bi mogao putovati u Japan kao šef Vlade, gdje će se susresti s Bidenom u Tokiju, kao i s drugim partnerima Australije. Iako se Liberali vole busati u prsa kako su pouzdaniji od Laburista u domenu ekonomskog upravljanja i sigurnosne politike, Albanese i njegov novi kabinet već je dao punu podršku tajno ispregovaranom AUKUS sigurnosnom sporazumu između anglosaksonskih sila Amerike, Velike Britanije i Australije.
Morrisonova Vlada držala je u tajnosti ovaj sporazum čak i od laburističke opozicije, što je rijetka praksa u politici Australije. Time je bivši premijer želio poslati signal kako Laburisti nisu od povjerenja i kako će detalje sporazuma podijeliti s Kinezima. Bila je to ne samo katastrofalna greška već i velika uvreda na račun Laburista, koji su u vanjskoj politici jednako povjerljivi partneri američkih saveznika. Ovoga puta, pokazalo se, Amerikanci u Australiji vjeruju više Laburistima nego Liberalima. Nova ministrica vanjskih poslova Penny Wong Kineskinja je, a rođena je u malezijskoj državi Sabah. Ipak, Wong je pokazala oštar stav kada je riječ o uplitanju Kine u unutrašnja pitanja Australije.
Antikineska histerija u Australiji utjecala je na gubitak povjerenja u Vladu više od miliona Kineza u Australiji. Oni su ovoga puta, razočarani dovođenjem u pitanje njihove lojalnosti Australiji, mahom glasali za Laburiste. Bez obzira na to, Laburisti će nastaviti opreznu politiku prema Kini, ali imaju više šanse da normaliziraju odnose s ovom rastućom supersilom bez koje neće biti mira, prosperiteta i odlučivanja u ovom prosperitetnom dijelu svijeta prema kojem se pomjeraju tektonske silnice globalne politike.
Pobjedu Laburista ne treba pogrešno protumačiti niti kao naklonost prema Kini niti pak kao pomak ulijevo kao egalitarnijoj politici. Pobjedu Laburista ispravnije bi bilo čitati kao trijumf novog kapitalizma zasnovanog na obnovljivoj energiji i ekologiji protiv stare politike prljavog kapitalizma baziranog na fosilnim gorivima. Borba dvije paradigme kapitalizma odredit će i novu politiku Australije.
