Aktuelna američka vanjska politika često se vodi nerealnim očekivanjima i onim što se može nazvati magijskim mišljenjem. Ovakav pristup, prisutan tokom većeg dijela 20. i 21. stoljeća, ne samo da je kontraproduktivan, već može biti i opasan. Dva najočitija primjera takvog nerealnog razmišljanja danas su rat u Ukrajini i nuklearni program Sjeverne Koreje.

Pobjeda ili poraz

Prvi primjer je uvjerenje da Ukrajina može vojno pobijediti Rusiju bez direktnog uključivanja Sjedinjenih Država i NATO saveznika. Od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, američki i evropski zvaničnici isticali su izvanrednu otpornost Ukrajinaca i predviđali njihovu konačnu pobjedu. Pentagon i mnogi bivši američki generali javno su tvrdili da Ukrajina već stvara nepovratni momentum i da Rusija nema šanse za pobjedu.

Međutim, stvarnost je znatno složenija. Rusija ima mnogo veću populaciju i jaču vojnu moć, a Ukrajina opstaje uglavnom zahvaljujući opsežnoj finansijskoj i vojnoj pomoći Zapada, uključujući obavještajne podatke i sofisticirano naoružanje. Iako Ukrajina povremeno postiže taktičke uspjehe, poput napada Spiderweb na rusku stratešku avijaciju u junu 2025. godine, Rusija i dalje ostvaruje strateške ciljeve. Ukrajinska pobjeda bez direktne intervencije NATO-a ostaje gotovo nemoguća, a insistiranje na iluzornom ishodu može dovesti do eskalacije sukoba i rizika od Trećeg svjetskog rata.

Nuklearni program Sjeverne Koreje

Drugi primjer magijskog mišljenja odnosi se na nuklearni program Sjeverne Koreje. Washington od početka 1990-ih pokušava prisiliti Pjongjang da odustane od nuklearnog naoružanja, ali svi pokušaji su bili neuspješni. Sjeverna Koreja je danas nuklearna sila s najmanje 20–50 operativnih bojevih glava i sposobnim balističkim raketnim sistemom, uključujući sposobnost dosezanja kontinentalnog dijela SAD-a. Režim u Pjongjangu odbija pregovore o denuklearizaciji i jasno poručuje da će svako insistiranje na gubitku nuklearnog statusa biti odbijeno.

Negiranje ove realnosti nema praktične koristi i može biti opasno. Umjesto pokušaja da se Sjeverna Koreja vrati u stanje bez nuklearnog oružja, SAD bi trebale uspostaviti pouzdane komunikacijske kanale s Pjongjangom i razvijati diplomatske veze kako bi se smanjio rizik od nesporazuma ili slučajnog sukoba. Pristup zasnovan na realnosti, a ne na željama, jedini je način da se očuva sigurnost u regionu.

Ova dva primjera jasno pokazuju opasnost američkog magijskog mišljenja u vanjskoj politici. Idealistički pristupi i nerealna očekivanja o pobjedama u Ukrajini ili denuklearizaciji Sjeverne Koreje ne odgovaraju realnim geopolitičkim okolnostima. Umjesto toga, potrebno je razvijati politiku koja polazi od stvarnog stanja stvari, priznaje ograničenja moći i traži rješenja koja smanjuju rizike eskalacije sukoba.

Rizik od većih sukoba

Sjedinjene Države i njihovi saveznici trebaju prihvatiti realnost: Ukrajina vjerovatno neće pobijediti Rusiju bez direktnog angažmana NATO-a, a Sjeverna Koreja neće odustati od nuklearnog oružja. Nastavak insistiranja na suprotnom vodi u rizik od većih sukoba i globalne nesigurnosti. Realizam i umjerenost u vanjskoj politici nisu znak slabosti, već nužnost za očuvanje mira i stabilnosti.

Američki političari i javnost moraju prestati gledati svijet kroz ružičaste naočale. Umjesto toga, moraju prihvatiti stvarno stanje globalne politike i donositi odluke koje su mudre, promišljene i usmjerene na sprječavanje katastrofa. Tek tada politika SAD-a može biti efektivna, a ne destruktivna.