Smjena Dragana Miokovića sa pozicije predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH mnogo je više od reakcije na jednu političku izjavu. Ona je prije svega pokazatelj promijenjene političke matematike u Federaciji BiH, ali i početak nove borbe za kontrolu jedne od ključnih institucija zakonodavne vlasti.
Pri glasanju o smjeni bilo je 56 glasova "za", suzdržanih "9" a protiv "16". Nakon toga predsjednik Kluba Naše stranke Mirsad Čamdžić zatražio je pojedinačno glasanje nakon čega je za ostavku Miokovića bilo čak 58 glasova.
Time se pokazalo da je opozicija podržala smjenu Miokovića koji ostaje na svojoj poziciji zastupnika u Zastupničkom domu FBiH. Iz HDZ-a zadovoljni, dok SDP-ov Damir Mašić ističe da ne bi trebalo doći do krize vlasti jer su su rukovodstvu Zastupničkog doma još dva dopredsjedavajuća, a sada slijedi i procedura izbora novog predsjedavajućeg.
Dogovor koalicionih partnera koji čine aktuelnu vlast u Federaciji BiH i dalje ostaje da to mjesto pripada kvoti Naše stranke.
SDP je bio suzdržan pri glasanju što najavljuju i kada je u pitanju razmatranje smjene dopredsjedavajućeg Mladena Boškovića (HDZ) jer takve postupke smatraju besmislenim samo šest mjeseci pred Opće izbore u BiH te naglašavaju da bez dileme ostaju dio većine.
Sve do izbora novog predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, u skladu sa dogovorom dopredsjedavajućih, ovlasti i poslove predsjedavajućeg obavljat će jedan od dopredsjedavajućih. Dakle, privremeno sve do izbora novog predsjedavajućeg, posao Miokovića obavljat će ili HDZ-ov Mladen Bošković ili SDP-ova Azra Okić.
Mioković je HDZ-u spočitavao da formira neku novu većinu destabilizacijom trenutne, a opozicionim strankama, DF-u, SDA i SBiH da su dio nove, ad hoc većine te da bi se po potrebi udruženja Hrvatski narodni sabor mogla destabilizirati Federacija BiH. Pri tome iz Naše stranke zaboravljaju da su upravo oni u vlasti vertikalno sa HDZ-om, da su glasali za njihove kadrove i radili im brojne ustupke tokom proteklih nekoliko godina.
Sada je namjera da se eliminacijom Boškovića iz rukovodstva Zastupničkog doma FBiH, HDZ eliminira sa treće najjače političke pozicije u entitetu. No, problem je činjenica da Bošković već godinama drži poziciju predsjedavajućeg Komisije za izbor i imenovanja pa bi tako, posebno u nedostatku predsjedvajućeg Zastupničkog doma morao vlastitu smjenu staviti na dnevni red.
Dakle, bez obzira na formalni povod za pokretanje inicijative o smjeni Miokovićeva, politički proces igre HDZ-a sa koalicionim partnerima je već bio pokrenut zbog događaja i kriza na državnom nivou gdje su te dvije političke opcije svakako u vlasti. Time je brzo postalo jasno da se ne radi samo o simboličkom pitanju historijske interpretacije događaja, nego o testiranju parlamentarne većine i pokazivanju političkih mišića.
Svakako glasanje o Miokovićevoj smjeni raskrinkava činjenicu na koju iz opozicije već neko vrijeme upućuju, a to je da parlamentarna većina u Federaciji BiH nije stabilna, već se svodi na puku razmjenu usluga koja ni na koji način nije za korist građana.
U trenutku glasanja za smjenu predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH našli su se na istoj strani HDZ i opozicione stranke, čime je demonstrirano da se u Parlamentu FBiH može formirati ad hoc većina koja nije identična vladajućoj koaliciji.
Ko će biti novi predsjedavajući
Ključna politička dimenzija smjene tek slijedi. Pitanje popune upražnjene pozicije predsjedavajućeg Zastupničkog doma. Prvi test interesne koalicije koja neslavno vlada Federacijom BiH bit će da li će SDP uspjeti osigurati da ovlasti predsjedavajućeg budu prenesene na dopredsjedavajuću Okić ili će HDZ ipak dominirati i tim predprocesom izbora novog predsjedavajućeg.
U ovako nestabilnim političkim prilikama i činjenici da pojedine stranke, već uveliko vode neformalnu kampanju za Opće izbore 2026., moguće je da Federacija BiH sve do implementacije izbornih rezultata ne bude imala popunjenu poziciju predsjedavajućeg Zastupničkog doma entitetskog parlamenta.
Osim toga, ako SDP uspije pozicionirati Okić kao osobu kojoj se prenose ovlasti predsjedavajućeg, situacija u kojoj Zastupnički dom nema izabranog predsjedavajućeg za njih bi politički bila u potpunosti prihvatljiva.
No, njihov koalicioni partner Naša stranka ipak uvijek, kao skroman politički faktor u našoj zemlji, iskoristi svaku priliku koja mu se da za kadroviranje, pa je za očekivati da ponovno predlože nekoga iz reda svojih zastupnika da popuni mjesto predsjedavajućeg Zastupničkog doma FBiH.
Šta je od toga realno, a šta će se dogoditi, zbog fluktuacije političkog kapitala kojem trenutno svjedočimo u Parlamentu FBiH te činjenice da ta institucija umjesto da se bavi pitanjima od interesa za život građana, služi isključivo ambicijama zastupnika stranaka koje obnašaju vlast, nije moguće tvrditi.
Također, zbog neslaganja unutar stranaka Trojke, prvenstveno SDP-a i Naše stranke od nivoa vlasti u Kantonu Sarajevo pa dalje, ostaje da se vidi na šta će se u svom partnerstvu te dvije stranke fokusirati.


