Posebnoj komisiji osnovanoj u belgijskom saveznom Parlamentu za ispitivanje njezine kolonijalne prošlosti trebat će vremena da probavi gotovo 700 stranica izvještaja koje im je prošle sedmice dostavilo desetak historičara.
“Imamo historijsku odgovornost prema žrtvama zloupotrebe kolonijalizma. Zadatak je previše važan i moramo se sa njim uhvatiti u koštac”, izjavio je njegov predsjednik Wouter De Vriendt prije objave dokumenta koji je nastao nakon vala globalnih protesta nakon smrti Georgea Floyda u maju 2020. u Minneapolisu.
Odgovornost države u iskorištavanju Demokratske Republike Kongo, Ruande i Burundija, mit o civilizacijskoj misiji i mogućnost nuđenja neke vrste odštete, sve je to prvi put stavljeno na sto. Kralj Filip se ispričao za zloupotrebe a Parlament je osnovao istražnu komisiju.
Suočeni s monumentalnim i osjetljivim zadatkom ispitivanja prošlosti, političari su se obratili historičarima i zadužili ih da istraže događaje, njihov uticaj i posljedice. Devet mjeseci kasnije, Komisija za Kongo dostavila je odgovor, na 689 stranica prikazuje se brutalnost sistema eksploatacije izgrađenog na rasizmu koji je uzeo danak u zemlji čak i nakon kolonizacije.
“Pitanje koje se nameće može se formulirati ovako: postoje li historijski dokazi o sistematskom izrabljivanju, gnusnim zločinima i velikoj ljudskoj patnji uzrokovanoj belgijskim kolonijalizmom? Odgovor na ovo pitanje je kategorički potvrdan“, stoji u izvještaju. Ali "historičari nisu uvijek u poziciji formulirati jasne i neosporne odgovore na pitanja koja postavlja društvo", posebno na pitanje priznanja i mogućih reparacija.
Iako postoji konsenzus među historičarima o većini pitanja koja se obrađuju u studiji, kako je istaknuo dnevni list De Standaard, to su ipak pitanja koja i dalje izazivaju neugodu u belgijskom društvu. Izvještaj govori o "kolektivnoj amneziji" pred nepravdama koje je 80 godina činila belgijska kolonizacijska kompanija.
Kolonijalna propaganda koju je započeo kralj Leopold, kada je Kongo bio njegovo privatno poduzeće, a koju je kasnije nastavila belgijska država, još uvijek opterećuje historijsko sjećanje zemlje.
"Ideja da su najgori ekscesi kolonijalnog nasilja pod Leopoldovim režimom djelo marginalnih i izoliranih pojedinaca ne slaže se s trenutnim zaključcima istraga, koji otkrivaju različite režime terora i nasilnog iznuđivanja u kombinaciji s čestim nekažnjavanjem", napominje izvještaj. Ponekad je nasilje uticalo na "intimni život" koloniziranih, kaže se o politici odvajanja djece.
Tema koja je još uvijek vrlo živa u Belgiji je da je sistematsko nasilje završilo 1908., kada je belgijska država preuzela uzde Konga od kralja Leopolda. Ova lažna ideja dnastale je u službenom propagandnom stroju, koji je prikrivao "ugnjetavanje, režim prisilnog rada i druge oblike nasilja koji su i dalje karakterizirali kolonijalni režim". U obje ere činio je "ekstraktivan i rasistički sistem vlasti". Kongo je, podsjećaju autori, u svoje vrijeme bio definiran kao "geološki skandal" zbog svog bogatstva mineralima.
Iako pitanja poput uloge Katoličke crkve tek treba temeljito ispitati, izvještaj ruši mit o akciji bijelaca u Kongu, doprinosima kolonijalne uprave u području zdravstva, obrazovanja ili infrastrukture. Historičari definiraju rasizam kao osnovu kolonizirajućeg djelovanja s društvenim učincima koji se nastavljaju do danas i uključuju mnoge kritičke glasove koji su u svoje vrijeme, a ne 80 godina kasnije, osuđivali nepravde počinjene kolonizacijom.
"Nejednakosti prošlosti prevedene su, svojim dugoročnim učincima, u niz savremenih nejednakosti", stoji u izvještaju u kojem svaki stručnjak potpisuje zaključke koji se odnose na svoju disciplinu. "Pretrpljenu štetu nemoguće je kvantificirati", priznaje Anne Wetsi Mpoma, stručnjakinja za historiju umjetnosti. "Ali to ni na koji način ne mijenja činjenicu da se to mora popraviti uz finansijsku naknadu."
