Malo-malo pa u javnost izađu general Pavao Miljavac, Zoran Milanović ili neki od medija u Hrvatskoj i otkriju šokantnu, skandaloznu vijest. Tužiteljstvo BiH vodi istragu i traži procesuiranje nekoliko generala Hrvatske vojske zbog ratnih zločina koje su navodno počinili u BiH.

Desetak je puta s istom tvrdnjom na naslovnicama zagrebačkih novina osvanuo besposleni Pavao Miljavac, a ovih je dana ista ta vijest, prigodno, plasirana na dan kada je Hrvatska obilježavala godišnjicu akcije “Oluja”. Iskoristio ju je Zoran Milanović da još jednom pljucne preko svoje ograde u bosansku avliju, što je jedino čime se bavi u svom predsjedničkom mandatu.

Naravno, riječ je o jednom te istom dokumentu koji je još prije desetak-petnaest godina Tužiteljstvu BiH poslao banjalučki Centar javne bezbjednosti, izvještaju o ratnom zločinu koji su navodno počinili pripadnici HV. U tom je izvještaju odgovornost za zločine stavljena na pleća nekoliko visokih oficira HV koji su komandovali jedinicama tokom akcije “Bljesak”. Tada je, kako stoji u izvještaju CJB, HV djelovala po ciljevima u Kozarskoj Dubici. Planeri akcije bili su admiral Davor Domazet, general Pavao Miljavac i general pukovnik Petar Stipetić.

Uz njih su još osumnjičeni generali Mareković, Vrbanac i Džanko, komandanti specijalnih jedinica Mladen Markač i Renato Romić te general Imre Agotić. Osim toga, izvještaj je kasnije dopunjen navodima o ratnim zločinima počinjenim u Mrkonjić-Gradu, Kupresu, Ribniku, Jezeru i Banjoj Luci tokom akcija “Maestral” i “Južni potez”, u kojima su zajednički učestvovale snage Armije RBiH, HVO-a i HV.

Operacija “Maestral” trajala je od 8. do 17. septembra 1995. i komandirali su joj Ante Gotovina, Ivan Korade, Anton Luburić, Atif Dudaković i Mehmed Alagić. Nakon jedanaest dana, okončana je oslobađanjem Drvara, Šipova, Jajca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Ključa.

Uslijedio je “Južni potez”, udar snaga HV-a i HVO-a kojim je pod kontrolu trebalo staviti Mrkonjić-Grad, elektranu Bočac te ceste prema Banjoj Luci. Ovom akcijom trebalo je osloboditi snage 5. i 7. korpusa Armije BiH pritiska Vojske RS nakon uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i Ključu. Hrvatske snage nakon dva dana oslobodile su Mrkonjić-Grad te izbile na planinu Manjača, dok Armija RBiH napreduje dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu, oslobađa ovaj grad i stiže nadomak Prijedora. Ovaj dio zajedničke akcije nazvan je “Sana '95”, a u toj je akciji oslobođen Bosanski Petrovac, četiri dana kasnije Ključ, nakon toga i Sanski Most, kada su konačno spojene snage pod kontrolom komandanata Dudakovića i Alagića.

Koju godinu nakon agresije, CJB Banja Luka, uz logističku pomoć Dokumentacijskog centra “Veritas”, šalje izvještaj o počinjenim ratnim zločinima tokom tih akcija u Tužiteljstvo BiH. Ono, pak, po službenoj dužnosti informacije prosljeđuje u Hrvatsku tražeći pravnu pomoć.

Nastaje strka u hrvatskoj javnosti, osumnjičeni generali ne usuđuju se putovati u BiH, kukaju po tamošnjim novinama i sve se ponavlja godinama, svaki put kada Tužiteljstvo BiH ili njihove kolege u Hrvatskoj odluče vidjeti dokle je stigla istraga koju, zapravo, niko i ne vodi i koja se koristi u dnevnopolitičke svrhe, kako kome i kada zatreba.

Ustvari, jedino konkretno što je napravljeno u vezi s tim predmetom jeste optužnica i suđenje protiv Atifa Dudakovića i njegovih ratnih saradnika. Skandalozna optužnica koju je prihvatio Sud BiH, a kojom je Tužiteljstvo oslobodilačku akciju Armije BiH nazvalo udruženim zločinačkim poduhvatom i konstatiralo da je Armija RBiH “zauzimala” gradove u BiH.

Dakle, mnogo vike nizašto, o čemu svjedočimo već petnaestak godina. I tako će, sudeći prema dokumentu koji je početkom ove sedmice objavio jedan sarajevski medij a danas (četvrtak, 12.8.) potvrdio hrvatski premijer Andrej Plenković, i ostati jer je Tužiteljstvo BiH odlučilo dići ruke od istrage protiv hrvatskih generala i predmet prepustiti hrvatskom pravosuđu, koje, naravno, neće raditi ništa.

Stoga je vrlo lahko moguće da jedini osuđeni za zločine navodno počinjene tokom oslobodilačkih akcija u Hrvatskoj i BiH bude Atif Dudaković. Kladimo se da bi takav ishod obradovao mnoge, kako u Banjoj Luci i Zagrebu, tako i u Sarajevu.