Hapšenje Jasmina Mulahusića najozbiljniji je udar na slobodu govora u poslijeratnom periodu Bosne i Hercegovine. No više i od samog hapšenja možda je strašnija demonstrirana sprega između medija, političara i pravosuđa koji su odlučili da sprovode združenu represiju nad pojedincem, običnim građaninom koji im je smetao jer je razotkrivao njihove korupcionaške i kriminalne radnje. Ponešto je ironično da se Mulahusića ponajviše progoni jer je ukazivao na postojanje jednog opasnog pravosudno-političko-medijskog sistema, zovimo ga PMS, koji je njegovim hapšenjem, ali naročito sinhroniziranim medijskim pogromom, doslovno dokazao, pred očima čitave javnosti, da je Mulahusić itekako bio upravu!
Političari poput Fahrudina Radončića i Aljoše Čampare preko svojih medija (Dnevni avaz, Raport, The Bosnia Times te Pressmedia) prvo su mjesecima demonizirali i dehumanizirali Mulahusića i nekoliko drugih osoba, doslovno ih javno linčujući. Mulahusić je u tim medijima konstantno i neprestano nazivan SDA botom, ISIL-ovcem, radikalom, sendvičarom, šefom botova i tome slično kako bi se senzibilirala javnost na ideju da se radi o nekoj opasnoj osobi koja zaslužuje progon te kako bi se legitimiziralo sve ono što je uslijedilo. Mulahusiću se sa stranica Dnevnog avaza imputirao terorizam, dok mu se s Pressmedije, portala koji uređuje ministar Aljoša Čampara, počelo prijetiti pravosudnim progonom, izručenjima te oduzimanjem bosanskohercegovačkog državljanstva! Mulahusić je bio izložen i medijskom linču portalu The Bosnia Times Nedžada Latića, pa se može nabrojati čak desetak naslova posvećenih demonizaciji ovog čovjeka, od kojih jedan (in)direktno poziva na njegovu i likvidaciju ostalih “SDA botova”! Privatni portal ministra Čampare otišao je i dalje pa je čak objavljivao, a Dnevni avaz usrdno prenosio, Mulahusićev zahtjev za izdavanje pasoša skinut direktno s aplikacije MUP-a, a što je ne samo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i brutalno narušavanja Zakona o zaštiti ličnih podataka već i krunski dokaz zloupotrebe institucija od ministra Čampare i njegovih poltrona.
I poslije takvog medijskog progona jednog čovjeka, nakon kršenja zakona i odavanja Mulahusićevih ličnih podataka, isti taj PMS kartel optuži i uhapsi Jasmina Mulahusića za “širenje mržnje” te “odavanje tajnih podataka”, baš za ono nedjelo koje su sami sve vrijeme sprovodili nad Mulahusićem! Teško je riječima i opisati o kako čudovišnoj travestiji pravde se ovdje radi!
Na osnovu ove montirane potjernice, Jasmin Mulahusić je uhapšen prilikom izlaska iz Bosne i Hercegovine na granici u Bosanskom Brodu. U autu su s njim bili njegova majka te njegove dvoje odrasle djece. Nakon pregleda dokumenata, Mulahusić je upućen do policijske stanice, gdje mu je rečeno da mora sačekati daljnja uputstva iz Sarajeva, te da ga imaju pravo zadržati i do šest sati, da bi nakon četiri sata stigla odluka da ga se lišava slobode. Tom prilikom mu je oduzet i mobitel, ali i mobiteli njegove majke i djece te također laptopi koje su njegova djeca koristila, a što je, prema riječima Mulahusićevog advokata, nezakonit postupak. No upravo su ta tri mobitela i dva laptopa iskorišteni kako bi se u medijima bliskim Gordani Tadić i Aljoši Čampari takva količina oduzete elektronske opreme prikazala kao nekakav dokaz da je Mulahusić “opasni internet jurišnik” koji nigdje ne ide bez gomile laptopa i mobitela!
Za to vrijeme većina medija je izvještavala o Mulahusićevom hapšenju kao da je u pitanju najvažnija vijest dana te kao da se radi o hvatanju nekog izuzetno opasnog kriminalca ili teroriste. Pri tome se nisu niti najmanje libili da u naslovima ili tekstovima iznose vlastite kvalifikacije, gdje su, pored oficijelne optužnice, ponavljane ranije pogromaške kvalifikacije o tome kako je riječ o hapšenju “SDA bota” ili “radikalnog SDA bota” te se kao najgori krimen, koji ga je nekako dodatno teretio, ponavljalo da je Mulahusić “poznat po napadima i montažama usmjerenim protiv političara” kao da je to nešto neviđeno i protuzakonito! Ne samo da se montaže svakodnevno proizvode sveudilj interneta, već je postala posve legalna i satirična medijska kultura fake newsa, komične interpretacije društveno-političke stvarnosti.
Ako je sporan Mulahusić, kako onda nije sporna poznata stranica Raja sa Biroa, čija svrha postojanja jeste upravo “napadi i montaže usmjerene protiv političara” koje se inače posvuda, osim u totalitarnim glavama pripadnika i saradnika PMS kartela, smatra legitimnom i dobrodošlom satirom. Možda zato jer se vrlo rijetko bave “Trojkinim” političarima i jer je u pitanju projekt iza kojeg stoje neke strane nevladine i vladine organizacije? Kako je moguće da je Mulahusićeva satira i politički komentar “širenje mržnje”, a u govor mržnje nekako ne spadaju dvije decenije avazovštine, javni linč i crtanje meta na čelo od strane Čamparinog portala Pressmedija niti ono što radi smrdljiva kloaka bh. interneta, portal The Bosna Timesa Nedžada Latića, s kojeg se otvoreno poziva na linčovanje ljudi, poručuje im se da ih čeka otvoren mezar, zagovaraju se politički pučevi, “dozirano nasilje” spram neistomišljenika i izabranih dužnosnika, fizički obračuni, da ne spominjemo desetine tekstova u kojima se za političke neistomišljenike koristi šovinistička uvreda “Balije” ili nezapamćenu mizogeniju spram osoba ženskog spola koje se povezuju sa SDA! No valjda to tako biva kada te i kadija tuži i kadija sudi.
No za medije PMS kartela Mulahusić je prije svega kriv jer, kako kažu, “piše bljuvotine i pravi razne montaže protiv političara i medija koji nisu po volji Bakira Izetbegovića, lidera SDA, i Osmana Mehmedagića, direktora OSA-e”, tačnije prilično uspješno se suprotstavlja nametnutom medijskom narativu PMS kartela. I tu dolazimo do suštine.
Sve ovo ima dublju političku pozadinu jer je iz samih pogromaških naslova očita namjera PMS kartela da, osim uvođenja verbalnog delikta i kriminalizacije kritike, istovremeno konstruira i montira još jednu, ko zna koju po redu, aferu te da sve to pokuša povezati sa svojim omiljenim političkim metama, kakve su SDA, Bakir Izetbegović, ali i direktor OSA-e Osman Mehmedagić. To je postalo očito i iz same činjenice da su u Tužilaštvu BiH, kada je postalo jasno da Mulahusića ne mogu duže zadržavati, iznenada, opet preko kartelaških medija, plasirali informaciju da je Mulahusić nekako povezan s “Al-Kaidom” te da ga se tretira kao potencijalno opasnu osobu! Ovakva zloupotreba zakona, gdje se hapsi pod jednom, a onda pokušava zadržati pod sasvim drugom optužnicom predstavlja najozbiljniji udarac na demokratski poredak i vladavinu zakona u Bosni i Hercegovini.
Takvom praksom, koja je obilježje totalitarnih sistema, pravi se svojevrstan presedan koji vrlo lahko može postati standard u obračunu s političkim i ideološkim neistomišljenicima. Slaboumni idioti, koji aplaudiraju ovakvom nepojmljivom ponašanju tadićiziranog Tužilaštva BiH, zlobno likujući i maliciozno se naslađujući, valjda nisu svjesni da je to otvaranje Pandorine kutije i da bi se uvođenjem takve prakse jednom možda i oni sami mogli naći na udaru. Teško je razlučiti da li je takvo ponašanje posljedica svakodnevne gluposti ili se radi o oholosti tipova koji misle da su dovoljno moćni jer su ovladali institucijama i javnim mnijenjem pa stoga mogu otvoreno i nekažnjeno prakticirati dvostruke standarde.
PMS kartelu je ova sila toliko udarila u glavu da portal Pressmedia, koji praktično uređuje sam ministar FMUP-a Aljoša Čampara, doslovno prijeti građanima koji su se odlučili na protestno okupljanje! SDA-ov bot na slobodi organizuje proteste za radikalnog bota u pritvoru, glasi naslov teksta na Čamparinom portalu kojim se sasvim direktno poručuje da je sloboda onih koje se etiketiralo kao botove vrlo upitnog i ograničenog roka. U samom tekstu prijeti se kako će se Tužilaštvo Gordane Tadić “ozbiljnije pozabaviti” i osobama koje organiziraju proteste, a koje je Čamparin portal već targetirao. Prijetnje tu ne prestaju pa se tako tvrdi da će “biti zanimljivo ko će se odazvati na proteste” jer će se time pokazati ko je Mulahusiću dostavljao informacije, a što je ništa drugo već upozorenje onima koji su namjeravali da se okupe da će biti praćeni i paraobavještajno tretirani od strane PMS kartela, čiji je ministrov portal Pressmedia sastavni dio. Šta za demokratiju, ljudska prava i slobodu govora u Bosni i Hercegovini znači činjenica da ministar policije preko svoga privatnog portala prijeti građanima te da u tome očito saučestvuje i tužilaštvo, valjda nije potrebno ni govoriti!
Nažalost, danas smo došli u situaciju u kojoj najcrnje šovinjare iz svijeta politike i medija, primitivni tabloidi koji godinama zagađuju javni prostor svakojakim govorom mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj i spolnoj osnovi te otuđene, politizirane i instrumentalizirane državne institucije proganjaju građane pokušavajući da im uskrate slobodu govora! Na sceni je izuzetno opasni pokušaj uvođenja verbalnog delikta za političke neistomišljenike uz istovremenu legalizaciju najgoreg govora mržnje spram tih istih političkih neistomišljenika! PMS kartel se ne namjerava zaustaviti na Mulahusiću ili tek nekolicini građana već hoće da od njihovog javnog linča i kriminalizacije njihove slobode govora napravi presedan na osnovu kojeg će oblikovati novu normalnost u kojoj će selektivni verbalni delikt biti norma i gdje će se građani u strahu od sličnog progona unaprijed autocenzurirati.
Srećom, koliko medijska hajka i montirana optužnica pokazuju svu težinu situacije u kojoj se nalazimo, toliko i činjenica da je Jasmin Mulahusić pušten da se brani sa slobode, bez ikakvih mjera zabrane, pokazuje da još uvijek postoji vladavina prava i zakona u Bosni i Hercegovini. Potpuno očekivano, PMS kartel je puštanje Mulahusića na slobodu iskoristio za još jedan udar i pritisak na institucije Suda BiH i OSA-e, kao nekoliko od posljednjih državnih institucija koje nisu potpuno pod kontrolom SNDS-a, HDZ-a i njihovih sarajevski korisnih idiota. No to je već uobičajen modus operandi kartela, ipak srebreni porub čitavog ovog mračnog oblaka jeste da kartelu nije uspio plan da preko lišavanja slobode Jasmina Mulahusića ušutkaju opozicione glasove te kriminaliziraju slobodu govora. Pri tome su se do kraja razotkrili te je ama baš svima postalo jasno koje su to medijske adrese, političke ličnosti te javne institucije upregnute u taj udruženi zločinački poduhvat proganjanja političkih neistomišljenika te ukidanja slobode govora bošnjačkoj javnosti. Nakon što su izgmizali ispod svoga kamena, u punini svoje odvratnosti i otrovnosti, kartelaški medijski buhokoti, štetočine i krvopije više ne mogu nazad. Javnost zna ko su. Javnost zna gdje se kriju. Prepoznati su. U svakom zlu i nego dobro.
