S nastupanjem nove 2022. godine počela je primjena prvih elemenata inicijative “Otvoreni Balkan” između Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije, a riječ je o Sporazumu o prometu prehrambenih proizvoda.

To je samo još jedan povod za aktualiziranje poziva da se i ostale balkanske zemlje, koje još nisu postale članice Evropske unije, između ostalih i Bosna i Hercegovina, priključe ovoj inicijativi, kojoj je drugo ime “srpski svet”.

O takozvanoj dobrobiti “Otvorenog Balkana” pokušavaju nas uvjeriti iz Slovenije, iz Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES).

Oni tvrde da je “nezainteresiranost EU za proširenjem potakla čelnike zemalja Zapadnog Balkana da razmišljaju o budućnosti i potraže optimalna rješenja za kompleksnu situaciju. Shvativši situaciju u kojoj se nalaze njihove zemlje u pogledu proširenja EU na Zapadni Balkan, trojica čelnika, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev i premijer Albanije Edi Rama odlučili su se da u oktobru 2019. godine ‘preuzmu sudbinu u svoje ruke’ i pokrenuli su izvornu vizionarsku ideju uspostave ‘mini Schengena’, koji je krajem jula 2021. godine prerastao u regionalnu inicijativu ‘Otvoreni Balkan’ i koji ne predstavlja zamjenu za članstvo u EU nego put ka ubrzanom članstvu i iskorištavanju postojećih nedovoljno neiskorištenih potencijala, koji će omogućiti ekonomski prosperitet. Čelnici inicijative za regionalnu saradnju ‘Otvoreni Balkan’ sastali su se 21. decembra 2021. u Tirani/Elbasanu, gdje su potpisali nekoliko sporazuma, koji će olakšati promet ljudi, robe, kapitala i usluga između tri zemlje i olakšati poslovanje privrednicima. Potpisali su Sporazum o radnim dozvolama, koji omogućava radnicima iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Srbije da lakše dobiju neophodne radne dokumente. Sporazum o integriranim sistemima elektronskih usluga treba da omogući građanima tri zemlje da podnose prijave u drugim zemljama na bilo kom mjestu. Potpisana su i četiri sporazuma iz oblasti veterinarstva i fitosanitarne inspekcije, koji će olakšati promet živih životinja te proizvoda biljnog i životinjskog porijekla.”

IFIMES navodi kako je ekonomski prosperitet nezamisliv bez izgrađenih dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje.

 

UVJERAVANJA IZ LJUBLJANE

Zemlje Zapadnog Balkana moraju uspostaviti snažnu političku, ekonomsku, naučnu, kulturnu, sportsku i svaku drugu saradnju i zajednički nastupati prema Evropskoj uniji kao grupa zemalja s jasno definiranim zahtjevima i interesima, navodi IFIMES.

Poziv u “Otvoreni Balkan” glatko je odbijen u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, uglavnom iz sličnih razloga. Premijer Kosova Albin Kurti “Otvoreni Balkan” doživljava kao pokušaj uspostavljanja četvrte Jugoslavije i “velike Srbije”. Lične razloge za odbijanje imao je i crnogorski predsjednik Milo Đukanović i jedan dio čelnika u Bosni i Hercegovini.

“Plasiranje informacija o tzv. velikodržavnim projektima, bez obzira na to da li su oni velikosrpski, velikoalbanski, velikobugarski, velikomađarski ili velikohrvatski, odvraća region od nužne saradnje na svim područjima i stvaranju prijeko potrebnog duha saradnje i zajedništva”, navodi IFIMES i zaključuje: “Više nije pitanje da li će se preostale zemlje pridružiti ‘Otvorenom Balkanu’ nego kada, jer će svako kašnjenje ogromno koštati njihove privrede i privrednike, koji kao poreski obveznici najviše uplaćuju u budžete svojih država. ‘Otvoreni Balkan’ je mirovni projekt i predstavlja izbor između prošlosti i/ili budućnosti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na samitu u Tirani rekao: ‘Manje razmišljati o prošlosti, više o budućnosti.’ U to je potrebno uvjeriti Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.”

Zaista je nevjerovatno da neko pokušava Bosnu i Hercegovinu uvjeriti da je “Otvoreni Balkan” “mirovni projekt”, razmišljanje o “budućnosti, a ne o prošlosti”. I sve to dok gledamo kako se širom manjeg entiteta pjevaju četničke pjesme, puca iz vatrenog oružja, uznemiravaju povratnici Bošnjaci, i to uz podršku državnog vrha Srbije, čiji je gospodar poznati mirotvorac Aleksandar Vučić.

Upravo taj mirotvorac ubrzano naoružava vojsku Srbije. Primjera radi, tokom prošle godine budžet za odbranu i sigurnost Srbije uvećan je za približno 700 miliona maraka u odnosu na prvobitno planirane izdatke te je na kraju u 2021. godini potrošeno 2,4 milijarde maraka na troškove vezane za odbranu i sigurnost. Za te namjene utrošeno je 2,1 posto BDP-a Srbije. Oružje koje se nabavlja planira se negdje i upotrijebiti. Iskustvo nas uči da na kraju sve to oružje bude upotrijebljeno u Bosni i Hercegovini protiv Bošnjaka. Vučić, dok nam u jednoj ruci nosi mir i ekonomski prosperitet u “srpskom svetu”, drugu drži iza leđa i u njoj oružje.

 

PREVIŠE PITANJA BEZ ODGOVORA

Danas, kada smo svjesni šta se opet sprema uvijeno u ekonomski prosperitet “Otvorenog Balkana”, shvatamo da čak i ekonomska saradnja sa Srbijom nama donosi štetu. Gledajmo to ovako. Srbija je tokom 2020. godine u Bosnu i Hercegovinu izvezla robe u vrijednosti 2,5 milijardi maraka. Ako uzmemo u obzir samo to da srbijanske kompanije u budžet te države uplaćuju 10 posto poreza na dobit, ostale poreze da zanemarimo jer je dobit u ovom slučaju relevantan pokazatelj, te da je bruto profitna marža kompanija najviše 50 posto vrijednosti proizvoda, proizlazi da su građani Bosne i Hercegovine u budžet Srbije uplatili 170 miliona maraka, što je oko 7 posto vojnog budžeta Srbije. Odnosno, srbijanske kompanije su od ukupno uplaćenog poreza na dobit u 2020. godini, u iznosu 2,04 milijarde maraka, 170 miliona donijele iz Bosne i Hercegovine.

Profesorica na Ekonomskom fakultetu Amila Pilav-Velić otvoreno pita: Je li “Otvoreni Balkan” politička ili ekonomska inicijativa? Šta to tačno znači “Otvoreni Balkan” i šta novo i dobro donosi u odnosu na slične prijašnje inicijative poput Berlinskog procesa? Ovo su samo neka od pitanja koja, izgleda, ostaju otvorena iako je primjena Sporazuma o prometu prehrambenih proizvoda između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije već počela.

“U dosadašnjim izjavama zvaničnika ove tri zemlje uglavnom se govori o poboljšanju bilateralne saradnje između Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije s posebnim naglaskom na olakšanu trgovinsku razmjenu te razmjenu studenata. Zašto naglasak na ovom posljednjem, dalo bi se diskutirati. Moglo bi imati čak i neke dublje političke i sociološke konotacije prije nego obrazovne. No, vratimo se ekonomiji, odnosno trgovinskoj razmjeni.

Ne treba pretjerano napredna računica da vidite koja bi to od tri zemlje bila dominantna u ovoj vrsti trgovinske zone. Tako je nominalni GDP Srbije (52,96 biliona USD) čak četiri puta veći od GDP-a naredne članice u nizu – Albanije. A više-manje svima je poznato, što se na kraju krajeva može vidjeti i iz EU iskustava, da slične inicijative i oblici saradnje ne znače podjednaku korist svim članicama. Nerijetko najslabije među njima izvuku deblji kraj. Posebno bi takva (ne)potrebna avantura bila rizična za našu zemlju, i to u ovoj krizi u kakvoj se trenutno nalazi.... Pandemija inflacije, politička i sigurnosna kriza... Čak ni struktura i obim trgovinske razmjene ne idu u prilog zagovaračima 'Otvorenog Balkana', ali daju dovoljno argumenata da naš fokus mogu i trebaju biti EU i NATO. Bilo kakva improvizacija kao i potpuno neopravdani paralelizam nisu opcija niti interes zemlje, a ponajmanje strateški... Nama treba 'Otvorena EU'”, napisala je profesorica Pilav-Velić.

Uvijek se na kraju pokaže da je za nas najbolje, bez obzira na to koliko ekonomske koristi imali od Srbije kao jednog od najznačajnijih trgovinskih partnera, da imamo što manje veza sa Srbijom, zato što se Srbija može svega odreći, ali želje da otme komad Bosne i Hercegovine i iskorijeni Bošnjake nikada se ne odriče.