U 73. godini u Herceg Novom preminuo je Slobodan Kojović, bivši fudbaler Željezničara i član šampionske generacije tog kluba iz 1972. Slobodan Kojović dres Željezničara nosio je od 1971. do 1980. godine, upisavši ukupno 243 nastupa uz 55 golova, od čega 189 prvenstvenih utakmica (21 gol u elitnom rangu).
Navijači Željezničara, posebno oni neupućeni u blisku historiju Bosne i Hercegovine, nazivaju ga legendom kluba, zbog njegovog sportskog doprinosa, međutim, njegov ljudski doprinos sušta je suprotnost sportskom i duhu himne u koju se kunu navijači Želje, Tifine “Grbavice”. Jer, Slobodan Kojović bio je na onoj drugoj strani.
Predrag Kojović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u ime Naše stranke, na društvenoj mreži X je povodom smrti Slobodana Kojovića objavio: “Bio si veliki laf i dobar čovjek. Preminuo Slobodan Kojović, član šampionske generacije Željezničara iz 1972. godine.”
Kakav je to bio laf i dobar čovjek, objasnio je Avdo Huseinović u dokumentarnom filmu “Krvavi ples po šeheru”.
Naime, kada je petog juna 1992. godine iseljena zloglasna Kasarna “Maršal Tito”, kolona kamiona s vojskom JNA trebala je napustiti Sarajevo preko Dobrinje, ali su promijenili plan te su prešli most kod zgrade “Elektroprivrede”, poiskakali iz kamiona i zauzeli Grbavicu, koja će ostati okupirana naredne tri i po godine. Isti ti vojnici spalit će Stadion “Grbavica” i snajperima terorizirati Sarajevo, istim tim vojnicima meta su bila i djeca Sarajeva.
Odbor za doček vojnika JNA, odnosno srpskih vojnika, kako se tvrdi u dokumentarcu, činili su nekadašnji fudbaleri Željezničara Božidar Janković i Slobodan Kojović. Slobodan Kojović za kojeg Predrag Kojović kaže da je bio laf i dobar čovjek. Sve u skladu s mjerilima i moralnim uzusima Naše stranke. I njenog bivšeg predsjednika, koji je, radeći kao novinar 1992. godine, Sarajlije uvjeravao da spavaju mirno i da oko grada nema ni rovova ni topova.
