Da bi se štampala knjiga u danima režima Bashara al-Assada, prvo je trebalo misliti na cenzore. Da li je knjiga bila političke prirode? Odlazak u ministarstvo informacija. Religiozne? Ministarstvo za vjerska pitanja. Književnost? Unija arapskih knjiga. Sve je to bio paravan za sirijsku sigurnosnu službu, koje bi se bavile predloženim naslovima i u najboljem slučaju odobrile knjigu s iscrpnim ispravkama red po red, ili u najgorem slučaju, odbile knjigu u cjelini, piše The Guardian.

Čak i uz odobrenje, rok trajanja knjige na policama knjižara i biblioteka mogao bi biti kratak. Kada su se odnosi Sirije s Irakom pogoršali, služba sigurnosti bi posjećivala trgovine i naredila im da uklone sve knjige koje govore pohvalno o iračkoj vladi. Jedan autor je izjavio da se protivi Assadovom režimu: pokucajte na vrata – riješite se i ovoga.

- Bili smo redovno praćeni, tako da nismo mogli ništa da objavimo bez odobrenja, jer bismo i mi i autor bili kažnjeni - rekao je Vahid Taja, zaposlenik Dar al-Fikra, jedne od najistaknutijih izdavačkih kuća u Damasku, osnovane 1957.

Tokom njegove 25-godišnje karijere u Dar al-Fikru, broj zabranjenih knjiga u njegovom skladištu je rastao. Assadov režim je bio prevrtljiv, pa su njegovi zaposlenici stalno vukli knjige iz radnje i pakovali ih u skladište.

Kada je početkom decembra bivši sirijski predsjednik svrgnut u munjevitoj 11-dnevnoj ofanzivi, Taja je odmah pomislio na te knjige koje skupljaju prašinu, godinama nepročitane. Jednu po jednu otvarao je kutije sa knjigama čiji je sadržaj navodno bio opasan i vraćao ih na police Dar al-Fikra.

Adham Sharqawi, čiji su spisi o islamu smatrani kontroverznim; Burhan Ghalioun, sirijsko-francuski intelektualac i dugogodišnji kritičar Assadovog režima; Patrick Seale, istaknuti britanski novinar koji je pisao o porodici Assad; njihove knjige se ponovo mogu naći u knjižarama Damaska.

Iznesene su i one knjige koje su postojale u sivoj zoni, koje nisu bile zabranjene niti odobrene i koje su se morale poimence tražiti iza pulta. Među njima su bili i romani Khaleda Khalife, autora koji je živio u Damasku do svoje smrti 2023, čije su priče – štampane u Bejrutu i donesene u Damask – bile neobično hrabre u svojoj tanko prikrivenoj kritici Assadovog režima.

Jedna knjiga koja nikada nije zabranjena bila je "1984" Georga Orwella, uprkos očiglednim paralelama sa totalitarnim sigurnosnim aparatom Assadovog režima.

Tajina sopstvena teorija o tome zašto je roman dozvoljen da se prodaje bila je jednostavna: "Htjeli su da mislimo da imaju iste sposobnosti, da nas gledaju gdje god da krenemo".

Nakon što je Assadov režim otišao, Orwellova knjiga je izgledala manje kao prijetnja, a sada samo kao podsjetnik na ono što je nekada bilo.

- Sada je sloboda, nemamo više straha. Potpuno je drugačije, svima je ugodnije - rekao je Taja.

Nisu se samo zabranjene knjige vratile u Damask. Taksisti se sada žale na pogoršanje saobraćaja u glavnom gradu, jer automobili sa idlibskim registarskim oznakama zakrče ulice grada iz kojeg su bili prognani više od jedne decenije. Prijatelji ocrtavaju budućnost zemlje uz šoljice kafe povišenim glasovima u historijskom domu inteligencije Damaska, kafeu al-Rawda, oslobođenom budnih očiju sirijskih sveznajućih doušnika.

U ExLibrisu, 23 godine staroj knjižari na engleskom jeziku koja se nalazi u luksuznom kvartu Damaska, opsežna kolekcija još nosi oznake kontrole Assadovog režima. Cijene uvezenih knjiga su sve izgrebane – kako bi se izbjegla sumnja u trgovinu stranim valutama, potencijalna zatvorska kazna prije nešto više od mjesec dana.

Knjižara nije primila nijednu novu knjigu od 2019. godine, zahvaljujući ogromnoj isporuci koju je donijela njena vlasnica Rima Semmakie Hadaya tokom posljednjeg međunarodnog sajma knjiga u zemlji. Sirijske vlasti su bile blaže kada su dopuštale unošenje knjiga tokom svojih međunarodnih sajmova knjiga za smještaj stranih izdavačkih kuća.

Sve naslove na policama ExLibrisa – od Harryja Pottera do Noama Chomskog – odobrila je prethodna administracija. Hadaya nije željela da izlaže sebe ili svoje zaposlenike opasnosti.

- Sada kada osjećamo da možemo da dišemo, nismo zabrinuti da će ući i primijetiti možda jednu knjigu sa znakom funte ili dolara koju smo zaboravili izbrisati - rekla je.

Vlasnik radnje još čeka upute od novih vlasti prije nego što uveze još knjiga. Sada vladajući sirijski pobunjenici nisu izdali nikakva uputstva izdavačkim kućama ili knjižarama. Zapadne sankcije su također prepreka za uvoznike knjiga, koji su i dalje aktivni u Siriji uprkos padu Assadovog režima koji su navodno kaznili.

Knjižare i štamparije u Damasku nadaju se da će ovaj period slobode potrajati i da nije samo ponavljanje 2001. godine, kada je novopostavljeni Assad dozvolio svom narodu nakratko kušanje slobode prije nego što je ponovo zatvorio vrata.

- Još posmatram sa strane. Imam nade, ali moram da vidim šta će dalje raditi - rekla je Hadaya.