Nakon punih 65 godina postojanja, KK “Sloboda Dita” nije započeo takmičenje u najvišem košarkaškom rangu Bosne i Hercegovine u sezoni 2011/2012. Košarkaški klub u kojem su svoje prve sportske korake napravili Mirza Delibašić, Braco Marković, Gradimir Kreitmayer, Muharem Abdurahmanović, Bratislav Mitrović, Damir Mršić i mnogi drugi košarkaši te poznate ličnosti koje su se kasnije gradile u drugim oblastima. Informacija o “mirovanju” ovog kultnog košarkaškog kluba u gradu soli šokirala je sve navijače “Slobode” i sve one Tuzlanke i Tuzlake koji nisu bili zaljubljenici u sport, ali su već bili naviknuti na duele tuzlanske ekipe s ljutim protivnikom – KK “Bosna”, koji također već dugo “diše na škrge”.
Plan o gašenju KK “Sloboda Dita” javno je predočen 6. septembra 2011. godine na sjednici Skupštine, a implementiran je 28. septembra. Za 22 dana skupštinska komisija koju su činili Vedran Lakić, Boris Nikolić, Adnan Hodžić i Emir Imamović trebala je sastaviti prijedlog mjera s ciljem prevazilaženja teškog stanja u nekada respektabilnom kolektivu.
Sročene mjere tada je javno izrekao Vedran Lakić: “Posao koji smo uradili nije bio zahvalan, a ni lagan. Utvrdili smo da je dug kluba oko četiri miliona KM, s tim da u ovu sumu nisu uračunate kamate. Ustanovili smo kako je račun kluba, nezvanično, blokiran od 1999. godine. Ovome moramo dodati da su međuljudski odnosi unutar kluba katastrofalni, a po meni i sramotni. Dalje, Upravni odbor kluba radio je na netransparentan način, a klub nije izmirivao svoje obaveze prema dobavljačima. Na koncu, KK 'Sloboda' pod ugovorom ima samo dva igrača, a pošto ne postoji ni najmanja mogućnost saniranja duga, smatramo kako je najrealnija opcija da klub bude u mirovanju do boljih vremena.”
Ovaj prijedlog skupštinske komisije usvojen je jednoglasno, kako je konstatirao voditelj Skupštine Damir Ćilimković, iako su suzdržani bili delegati Azur Korlatović i Nedim Avdić. S odlukom o mirovanju KK “Slobode Dite” nisu se mirile “fukare”, najvjerniji navijači, a ni bivši košarkaši i simpatizeri, te je ipak došlo do reorganizacije “Slobode”, koja je ispred skraćenice KK dobila prefiks “omladinski”. Nakon reorganizacije, novoformirani Omladinski košarkaški klub je krenuo iz najnižeg ranga takmičenja A2 lige Sjever FBiH. U sezoni 2011/2012. OKK “Sloboda” osvaja A2 ligu i ostvaruje plasman u A1 ligu FBiH, u kojoj u sezoni 2012/2013. završava na drugom mjestu i ostvaruje plasman u Ligu 12. U sezoni 2014/15. u prvom dijelu Prvenstva BiH – Ligi 12 – zauzela je treće mjesto i plasirala se u doigravanje za prvaka države – Ligu 6. Nakon odigranih deset kola, OKK “Sloboda” osvaja četvrto mjesto i tim je plasmanom izborila učešće u polufinalu play-offa protiv prvoplasirane ekipe KK “Igokea” iz Aleksandrovca. Danas se nalaze u najjačem košarkaškom rangu naše zemlje i cilj im je napasti sami vrh tabele.
Uprkos brojnim problemima s kojima se ovaj sportski kolektiv susretao kroz historiju, zadržali su svoj prepoznatljivi imidž, i dalje rade s mladim kadrom, a ono po čemu ga svi pamte, pa čak i navijači u zemljama bivše Jugoslavije koji su imali priliku dolaziti na gostovanja u Tuzlu, jesu vatrene “fukare”, koje su bile uz svoju “Slobodu” i u najtežim vremenima. Sulejman Suljo Dorić, navijačka legenda “Slobode”, bez obzira da li se radi o košarci ili nogometu, dolazi na stadion Tušanj i u dvoranu “Mejdan” od svoje desete godine. Kako priča za Stav, sve je krenulo od fudbalskog meča tuzlanske ekipe sa španskim “Las Palmasom”, koji je odigran, nevjerovatna koincidencija, 28. septembra 1977. godine.
“Ja sam 1967. godište, napunio sam 54 godine 23. augusta, a 'Slobodu' pratim od svoje desete godine, kada me je otac odveo na utakmicu koju smo igrali s 'Las Palmasom'. Nakon toga sam čak i bježao od kuće da gledam svoj tim. Kada sam odrastao i kada bi mi babo govorio da nema vremena sa mnom ići na utakmice, ja sam išao sam. Nije mi niko trebao. Nikada nisam propuštao utakmice jer 'Sloboda' je moj život, moja ljubav, moje sve. Pošto radim kao rudar, prilagođavao sam i smjene na poslu utakmicama”, počeo je Dorić.
MURAL ZA NAJVJERNIJEG IGRAČA
On nam priča da je KK “Sloboda Dita” i u onoj državi imala uvijek punu košarkašku dvoranu “Mejdan” i otkriva nam da ga je “mirovanje” ove ekipe istinski pogodilo, ali je kao navijač već imao informacije da će se to desiti, tako da se i spremao za najgori scenarij.
“Bilo je velikih novčanih dugovanja koja se očito nisu mogla vratiti, a pitanje odgovornosti se inače kod nas rijetko kada povlači. Sreća u nesreći bila je da je KK 'Sloboda Dita' još 2003. godine oformila omladinski pogon, tako da su, kada se desilo to što se desilo 2011. godine, aktivirani naši pioniri, juniori i kadeti te se s rijetkim igračima koji su ostali napravio jedan pravi omladinski tim. Međutim, taj potez je napravljen samo kako se ne bi košarka u Tuzli potpuno ugasila, samo da nam djeca ne bi bila na cesti. Tada je OKK 'Sloboda' igrala u zadnjoj ligi, ali se kroz vrijeme uspjelo stati na noge. Tada smo igrali u zadnjem rangu jer nismo mogli nastupati u značajnijim takmičenjima zbog dugovanja. Prema nekim pravilima, morali smo promijeniti i ime, tj. nismo više mogli biti KK 'Sloboda Dita'. OKK 'Sloboda', nažalost, nikada neće moći biti ono što je bila KK 'Sloboda Dita'. Nije više to to, ali narod kod nas je naučio pratiti košarku tako da je i dan-danas 'Mejdan' dobro popunjen. Ono što meni trenutno smeta kada je riječ o OKK 'Sloboda' jeste dovođenje igrača sa strane. Ja sam uvijek bio za to da se od naših omladinaca pokušaju napraviti igrači. Ipak, ne mogu kriviti ni sadašnje rukovodstvo niti bilo koga drugog. Takvo je stanje i u drugim gradovima naše BiH. Vidimo šta se desilo i s KK 'Bosna', osvajačem Kupa šampiona. KK 'Bosna', kao i KK 'Sloboda Dita' su veliki brendovi, to se nije smjelo dogoditi”, dodao je.
Legenda Tuzle Suljo nam govori da su navijači “Slobode” uvijek bili fer i korektni, da su protivnike koji su bili bolji uvijek pratili aplauzom, ali podvlači kako svako vrijeme nosi svoje breme. Jedni ljudi dolaze na tribine, a drugi odlaze. I to smatra normalnom pojavom koju zove smjenom generacija.
“Ne možemo porediti, recimo, KK 'Sloboda Dita' od prije rata i ovaj današnji OKK 'Sloboda' u navijačkom smislu. I u nekoj Prvoj 'B' ligi u bivšoj Jugoslaviji, gdje smo bili možda drugi ili treći, imali smo više navijača na tribinama od 'Cibone', koja je uvijek bila pri vrhu najjačeg ranga takmičenja. Mi bismo imali u prosjeku 6.000 navijača, a oni oko 4.000. Međutim, vrijeme čini svoje, rat je, nažalost, učinio svoje, pa se i kompletna struktura stanovništva promijenila u ratu i poslije rata. Bilo kako bilo, ne smijemo zaboraviti ni svijetle trenutke. Evo, naprimjer, kada smo doveli Miroslava Ćiru Blaževića na klupu FK 'Sloboda', imali smo 8.000-9.000 ljudi na tribinama, imali smo naboj i atmosferu. Posebno na sjevernoj tribini, gdje su najvatreniji navijači, moje 'Fukare'. Pravila se atmosfera nevjerovatna za jedan tim koji igra u drugoj ligi. Išlo se i na gostovanja. Nažalost, kasnije se u nogomet uvukla i zlonamjerna politika i džaba ti nekoliko hiljada ljudi koji te bodre kada dođu sudije koji ti sviraju nešto što nema veze s mozgom. Tada igrači, a i navijači gube želju za igrom. Savezi su podložni nakaradnim politikama i ako nisi po njihovom – nema te nigdje”, kazao je.
Na ulazu stadiona “Tušanj” finalizirani su radovi na oslikavanju murala koji su posvećeni legendama FK “Sloboda” kroz historiju. Kao zahvalu za sve ono što je dao sportskim kolektivima u Tuzli, i lik Sulejmana Sulje Dorića osvanuo je kao mural na zidovima stadiona otvorenog 12. jula davne 1957. godine. On nam je kazao da mu ovo puno znači.
“Murali predstavljaju kratak pregled najznačajnijih ličnosti vezanih za 'Slobodu' kroz različite epohe postojanja ove sportske skupine. Moja malenkost našla se među tim ljudima i zbog toga mi je neopisivo drago. Međutim, ja sam to shvatio na nešto drugačiji način. Znate, kada čovjek umre, svi kažu da je bio dobar, čime god da se bavio, ali je rijetko za života dobiti nešto što sam ja dobio. Vrh vrhova je da moj lik stoji uz stihove: 'Nek se pjeva o 'Slobodi', sve 'Fukare' neka vodi Sulejman Dorić.' Sada da umrem, ne bi mi bilo žao. Ipak, iako mi je drago zbog murala, to je priznanje svim navijačima 'Slobode', ne samo meni. Svima koji su bili prije mene i svima koji će doći nakon mene. Upravu sam zamolio da prazna mjesta popune muralima još nekih faca s tribina. Dok mi je zdravlje dopuštalo i dok sam vodio navijanje, bili smo zaista ambasadori Tuzle. Nigdje nismo pravili nerede, a imponiralo nam je što nas je čaršija cijenila. Osim što smo bili pravi ambasadori Tuzle, dosta mojih 'Fukara' je 1992. godine stalo u odbranu ove države. Jedni su ranjavani, a drugi su dali živote na braniku domovine. I sam sam bio pripadnik elitne izviđačko-diverzantske jedinice, ranjen sam, ali tako je moralo biti. 'Fukare' su uvijek bile tu za pravu stvar”, njegova je poruka.
U OKK “SLOBODA” JE SVE DEMOKRATIČNO
Aid Berbić, trenutni predsjednik OKK “Sloboda”, rekao nam je da je KK “Sloboda Dita” 2010. godine već bila dužna četiri miliona KM i ovom sportskom družinom više se niko nije želio baviti. Nakon što je stavljena u fazu “mirovanja”, grupa mladih entuzijasta obavila je razgovor s njim, čak i predstavnici udruženja navijača, te su tražili da on bude novi čelnik.
“Ja sam pristao pod jednim uvjetom, a to je da svi oni koji su do tada bili u rukovodstvu više ne vrše funkcije. Na osnivačkoj skupštini odlučeno je da se krene od A2 lige, 5. oktobra održana je sjednica Skupštine, a nakon toga i skupljeni prvotimci. U tom momentu KK 'Sloboda Dita' faktički nije imala nijednog prvotimca, svi su otišli zbog neizvršavanja obaveza tadašnje uprave prema njima. Od tog trenutka osnivanja OKK 'Sloboda' mnogi su u Tuzli zauzimali stav da ovaj tim više nije onaj stari i trebalo je vremena da ljudi shvate da se ustvari i radi samo o kontinuitetu košarke i imena. Od tada do danas OKK 'Sloboda' uspješno posluje, tj. nema gubitke. Za dvije godine vratili smo se u prvu ligu, poslije toga smo stalno u krugu nekoliko ekipa koje se bore za vrh. Jednostavno, koliko novca imamo, toliko se i 'prostiremo'. Ono što sa sigurnošću tvrdim jeste da smo jedan od najorganiziranijih klubova u državi, imamo sve selekcije, školu košarke, a pred nama je sezona u kojoj bismo se, kako rekoh, trebali boriti za sami vrh”, tvrdi Berbić.
Što se tiče navijača, on je potvrdio riječi Sulejmana Sulje Dorića da se situacija s godinama mijenja. Govori da dolaze nove generacije koje sa sobom donose i sasvim novi način navijanja. Ističe da OKK “Sloboda” ljudi i dalje gledaju, a to argumentira tvrdnjom da su i u toku najgorih sezona u “Mejdanu” imali posjetu od oko 1.500 ljudi.
“Mi ćemo 1. oktobra otvoriti 'Kuću sporta' u Tuzli i bit će nam čast da dođu svi zainteresirani i vide šta smo napravili. To je prva ustanova ove vrste u BiH koja predstavlja simbiozu multimedijalne izložbe i sportskog arhiva, a njenim otvaranjem proslavit ćemo prvo stoljeće postojanja Radničkog sportskog društva 'Sloboda'. U tih 250 kvadrata stalo je nešto što će sigurno obilježiti cijelu Tuzlu, ali i širu regiju. Spasili smo jedan objekat od propadanja u samoj gradskoj jezgri i odlučili smo u njega smjestiti ovaj 'spomenik sportu'. Unutra se nalazi ispisanih 20.000 imena svih onih koji su doprinijeli sportu u Tuzli, a posjetioci će moći pogledati i arhivske fotografije i pehare. Kako mi to volimo fino kazati, bajke i legende o povezanosti Tuzle i 'Slobode' stvaraju novu dimenziju ponosa koja treba da nas podsjeti na sto godina prošlih vremena i prenese tu ljubav na iduću stotinu”, naglasio je predsjednik OKK “Sloboda”.
Aid Berbić govori da su nedavno nabavili i tri kombija za prijevoz igrača, imaju zauzeta reklamna mjesta na najprometnijim mjestima u Tuzli za promociju aktivnosti, s 50-ak malih privrednika imaju potpisane ugovore o saradnji, tako da na sve načine nastoje ovu košarkašku ekipu dodatno unaprijediti.
“Možda je najvažnija stvar što je u našem klubu sve demokratično, funkcioniramo na principu skupštine. Svakog ponedjeljka u 19 sati svi su pozvani na sastanak na kojem se predstavljaju aktivnosti koje je rukovodstvo poduzelo u protekloj sedmici. Znači, nismo zatvoreno društvo gdje se okupe tri ili četiri čovjeka i polutajno ili tajno donose odluke. Dok smo moja ekipa i ja tu, sigurno neće ovaj klub biti privatiziran niti će menadžeri igrača upravljati njime. Jedan od temeljnih dugoročnih planova je da izađemo na međunarodnu scenu i da smo konstantno u borbi za vrh. Doveli smo dosta kvalitetnih igrača, očekujemo povratak publike u dvoranu 'Mejdan' i sigurno napadamo čelo tabele. Iako će možda ovo mnoge iznenaditi, trebate znati da košarkaška selekcija 'Slobode' nije baš imala kontinuitet dobrih rezultata u dalekoj prošlosti. Navijači to nekako vole romantizirati i ja to shvatam, ali mislim da smo danas barem na državnom nivou dosta uspješniji nego u nekoj prošlosti o kojoj se priča”, zaključio je Berbić.
