Na političkoj i pravosudnoj sceni Bosne i Hercegovine odavno važi nepisano, groteskno pravilo da što otvorenije negirate genocid i slavite presuđene ratne zločince, to su manje šanse da ćete ikada snositi bilo kakve posljedice. No, ukoliko se usudite izaći iz okvira nametnutog narativa i bez uvijanja, makar i neoprezno teškom riječju, govoriti o inspiratorima najstrašnijih zlodjela, mašinerija sistema sručit će se na vas svom žestinom.

Agresija se nastavlja

Valja nama, o užasa, živjeti s komšijama koje slave krvnika

Posljednji i najbrutalniji dokaz ovog dubokog nesrazmjera odigrao se u Skupštini grada Bijeljina. Slučaj smjene Samira Baćevca (SDA), dosadašnjeg potpredsjednika lokalnog parlamenta, ogolio je do kosti licemjerje politike u manjem bh. entitetu, ali i slabost cjelokupnog sistema koji već godinama nijemo posmatra normalizaciju zla.

Brzopotezna osveta

Baćevac je smijenjen munjevitom brzinom zbog, kako je navedeno u odluci, "nemoralnog i nedoličnog ponašanja". Njegov "smrtni grijeh" bio je status na društvenim mrežama povodom smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, u kojem je upotrijebio riječ da je on "krepao".

Iako je Baćevac spornu objavu ubrzo samoinicijativno izmijenio, javno se, vjerovatno zbog straha od nastavka progona, izvinio i to isto izvinjenje ponovio pred kolegama u skupštinskim klupama, to nije imalo nikakvog značaja. U rijetko viđenoj političkoj slozi, odbornici SNSD-a i SDS-a jednoglasno su podržali njegov opoziv. Međutim, tu se nisu zaustavili.

Institucionalni progon dobio je obrise lova na vještice. Naime, zatraženo je njegovo potpuno povlačenje iz javnog i političkog života, apelirano je na Ministarstvo prosvjete RS-a da mu onemogući rad kao predavaču islamske vjeronauke, a pozvano je i tužilaštvo da reagira zbog navodnog "govora mržnje". Za Baćevca, dakle, nije bilo olakšavajućih okolnosti. Sistem je funkcionirao sa zastrašujućom efikasnošću.

Zaštićeni pod plaštom nekažnjivosti

S druge strane medalje stoji porazna realnost Bosne i Hercegovine. U vrijeme dok se lokalni funkcioner brutalno eliminira zbog jedne riječi upućene čovjeku pravosnažno osuđenom za genocid i najteže zločine protiv čovječnosti, oni koji te iste zločince slave ne samo da ne gube funkcije, već bivaju nagrađeni napredovanjem.

Brojni zvaničnici iz manjeg bh. entiteta godinama otvoreno, pred kamerama i u institucijama, negiraju genocid u Srebrenici, veličaju osuđenike za ratne zločine, murale s likom Ratka Mladića pretvaraju u spomenike, a njegov odlazak obilježavaju odavanjem počasti i odlascima na sahranu.

Krivične prijave za negiranje genocida i slavljenje zločinaca u ladicama Tužilaštva Bosne i Hercegovine skupljaju prašinu ili bivaju odbačene pod izgovorom "slobode mišljenja" i "nedostatka elemenata krivičnog djela". Za njih nema vanrednih sjednica skupština, nema zahtjeva za ostavke, nema zabrana rada, niti moralnih osuda.

Pravda naopačke

Upravo u tom kontrastu leži stvarna tragedija ovog društva. U manjem bh. entitetu stvoren je ambijent u kojem je poštovanje prema dželatu postalo patriotska obaveza, dok se svako odbijanje pokoravanja tom kultu zločina tretira kao prvorazredni delikt.

Groteskni horor

Srbija, entitet RS i popovi SPC uz počasnu paljbu ispratili krvnika Ratka Mladića

Slučaj iz Bijeljine ukazao je na to da je nekažnjivost za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca zagarantirana, ali će se i najmanji verbalni ispad protiv tih istih zločinaca kazniti maksimalnom institucionalnom silom. U takvom, naglavačke postavljenom poretku vrijednosti, nije problem počiniti ili slaviti genocid – problem je samo usuditi se ne pokazati pijetet prema onome ko ga je naredio.