Na političkoj i pravosudnoj sceni Bosne i Hercegovine odavno važi nepisano, groteskno pravilo da što otvorenije negirate genocid i slavite presuđene ratne zločince, to su manje šanse da ćete ikada snositi bilo kakve posljedice. No, ukoliko se usudite izaći iz okvira nametnutog narativa i bez uvijanja, makar i neoprezno teškom riječju, govoriti o inspiratorima najstrašnijih zlodjela, mašinerija sistema sručit će se na vas svom žestinom.
Posljednji i najbrutalniji dokaz ovog dubokog nesrazmjera odigrao se u Skupštini grada Bijeljina. Slučaj smjene Samira Baćevca (SDA), dosadašnjeg potpredsjednika lokalnog parlamenta, ogolio je do kosti licemjerje politike u manjem bh. entitetu, ali i slabost cjelokupnog sistema koji već godinama nijemo posmatra normalizaciju zla.
Brzopotezna osveta
Baćevac je smijenjen munjevitom brzinom zbog, kako je navedeno u odluci, "nemoralnog i nedoličnog ponašanja". Njegov "smrtni grijeh" bio je status na društvenim mrežama povodom smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, u kojem je upotrijebio riječ da je on "krepao".
Iako je Baćevac spornu objavu ubrzo samoinicijativno izmijenio, javno se, vjerovatno zbog straha od nastavka progona, izvinio i to isto izvinjenje ponovio pred kolegama u skupštinskim klupama, to nije imalo nikakvog značaja. U rijetko viđenoj političkoj slozi, odbornici SNSD-a i SDS-a jednoglasno su podržali njegov opoziv. Međutim, tu se nisu zaustavili.
Institucionalni progon dobio je obrise lova na vještice. Naime, zatraženo je njegovo potpuno povlačenje iz javnog i političkog života, apelirano je na Ministarstvo prosvjete RS-a da mu onemogući rad kao predavaču islamske vjeronauke, a pozvano je i tužilaštvo da reagira zbog navodnog "govora mržnje". Za Baćevca, dakle, nije bilo olakšavajućih okolnosti. Sistem je funkcionirao sa zastrašujućom efikasnošću.
Zaštićeni pod plaštom nekažnjivosti
S druge strane medalje stoji porazna realnost Bosne i Hercegovine. U vrijeme dok se lokalni funkcioner brutalno eliminira zbog jedne riječi upućene čovjeku pravosnažno osuđenom za genocid i najteže zločine protiv čovječnosti, oni koji te iste zločince slave ne samo da ne gube funkcije, već bivaju nagrađeni napredovanjem.
Brojni zvaničnici iz manjeg bh. entiteta godinama otvoreno, pred kamerama i u institucijama, negiraju genocid u Srebrenici, veličaju osuđenike za ratne zločine, murale s likom Ratka Mladića pretvaraju u spomenike, a njegov odlazak obilježavaju odavanjem počasti i odlascima na sahranu.
Krivične prijave za negiranje genocida i slavljenje zločinaca u ladicama Tužilaštva Bosne i Hercegovine skupljaju prašinu ili bivaju odbačene pod izgovorom "slobode mišljenja" i "nedostatka elemenata krivičnog djela". Za njih nema vanrednih sjednica skupština, nema zahtjeva za ostavke, nema zabrana rada, niti moralnih osuda.
Pravda naopačke
Upravo u tom kontrastu leži stvarna tragedija ovog društva. U manjem bh. entitetu stvoren je ambijent u kojem je poštovanje prema dželatu postalo patriotska obaveza, dok se svako odbijanje pokoravanja tom kultu zločina tretira kao prvorazredni delikt.
Slučaj iz Bijeljine ukazao je na to da je nekažnjivost za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca zagarantirana, ali će se i najmanji verbalni ispad protiv tih istih zločinaca kazniti maksimalnom institucionalnom silom. U takvom, naglavačke postavljenom poretku vrijednosti, nije problem počiniti ili slaviti genocid – problem je samo usuditi se ne pokazati pijetet prema onome ko ga je naredio.



