Kurs eura prema dolaru, koji se posljednjih dana ustalio oko pariteta, faktor je koji je više štetan nego koristan za porodice, firme i ekonomiju eurozone u cjelini. Kurs je, na tržištu gdje postoje kupci i prodavači, pokazatelj stepena povjerenja u neku ekonomiju i određuje kupovnu moć. Ako je to niže, kao što se događa u devalvaciji poput one koju euro doživljava već neko vrijeme, svi koji koriste euro su siromašniji.

Međunarodno tržište, kako u Americi, tako i u Aziji i Africi, denominirano je u dolarima, što je valuta koja se koristi i za velika svjetska tržišta sirovina, od nafte do plina, preko minerala, žitarica, kahve... Dakle, praktično sve međunarodne kupovine poskupljuju s padom eura koji je na najnižem nivou u posljednjih 20 godina. A može pasti i dalje.

U okruženju usporavanja ili neposredne recesije u Sjedinjenim Državama, paritet s dolarom predstavlja dodatnu poteškoću za eurozonu. Nafta i plin koji se uvoze radi rješavanja energetske krize bit će skuplji zbog kursa. Takođe prijevoz. I plastika, karton i svi proizvodi s visokoenergetskom komponentom. Ova će stvarnost otežati kontrolu rasta cijena. Ako je inflacija porez na siromašne, devalvacija eura najviše će pogoditi one koji imaju najmanje: porodice s niskim primanjima.

Zanimljivo je da je najveći gubitnik u trenutnoj situaciji niko drugi nego vodeća ekonomija u euru. Nije slučajno da je Njemačka, veliki izvoznik u eurozonu, prošli mjesec zabilježila prvi mjesečni trgovinski deficit od 1991. godine zbog vrlo visokog uvoznog računa.

To je još jedna od vrlo jasnih izvedenica kolapsa eura u odnosu na dolar. Doprinoseći poticanju inflacije putem uvoza, povećava indirektni pritisak na Evropsku centralnu banku (ECB) u kritičnom trenutku njezine historije. Prije ili kasnije, visoke cijene uticat će na potrošnju, investicije i rast, komplicirajući očekivanu normalizaciju monetarne politike.

S druge strane, prodaja proizvoda ili usluga napravljenih u dolarima daje veliku konkurentnost firmama iz eurozone koje gledaju izvan granica. Među korisnicima su neki od glavnih proizvođača automobila koji, osim u Evropi, značajan dio svoje proizvodnje prodaju u inozemstvu.

Turizam je veliki dobitnik devalvacije: putovanje u Evropu jeftinije je za 15 posto nego prije godinu dana. Turističke i hotelske firme, restorani, trgovina povezana s luksuzom i industrija slobodnog vremena postaju sve konkurentniji u odnosu na posjetitelje iz Sjedinjenih Država i, općenito, kupce u dolarima.