Domaća javnost duže vrijeme svjedoči drami u vezi validnosti diplome postdiplomskog studija prof. dr. Sebije Izetbegović. Ovih dana radnja drame doživljava svoju kulminaciju, ali umjesto raspleta uslijedio je neočekivani zaplet.

Naime, nakon što je ad hoc Komisija koju je imenovao Medicinski fakultet u Sarajevu, a po direktivi samog Senata, sačinila izvještaj u kojem je konstatovala da je diploma magistra nauka prof. dr. Sebije Izetebegović validna i nakon što je Nastavno-naučno vijeće Medicinskog fakulteta usvojilo izvještaj komisije, rektor nezadovoljan takvim ishodom predlaže Senatu Univerziteta imenovanje nove komisije koja će izvršiti  dodatne provjere i analize i vjerovatno ponuditi nalaz koji je u skladu sa očekivanjima samog rektora Rifata Škrijelja, ali i njegovi političkih mentora. Važno je primijetiti da se imenovanjem posebne komisije od devet članova rektor i Senat stavljaju iznad komisije Medicinskog fakulteta, ali Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog koje je usvojilo izvještaj Komisije. Tako stav devet članova komisije postaje važniji od stava cijelog Nastvano-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta. 

SVI DEKANI I NASTAVNO-NAUČNA VIJEĆA NISU JEDNAKI

Ostaje nejasno zašto rektor i Senat prave razliku između dekana i Nastavno-naučnog vijeća Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja i dekana i Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta. Treba podsjetiti da je Škrijelj javno izjavio kako je u slučaju provjere diplome lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića dekan Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja ustao na sjednici Senata i kazao da su sve provjerili i donijeli odluku da je sve čisto, što su rektor i Senat bezrezervno prihvatili. Postavlja se pitanje da li se nekome vjeruje na riječ ili se ipak svjesno pravi diskriminacija između članica Univerziteta u Sarajevu. Nije isključeno da odgovor na ovu dilemu u doglednoj budućnosti ponudi Tužilaštvo Kantona Sarajevo. 

Novoimenovana komisija Senata Univerziteta je izvršila analizu raspoložive dokumentacije i rektoru i Senatu, 23.02. konačno isporučila željeni i dugo očekivani nalaz sa preporukom da se poništi upis prof. dr. Sebije Izetbegović u matičnu knjigu magistranata jer nije ispunila sve ispitne obaveze na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu na način i prema postupku koji je utvrđen propisima koji su bili na snazi u vrijeme sticanje diplome magistra.

Rezervu odnosu na ovakav stav komisije imao je prof. dr. Darko Tomašević sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Obradovan analizom i preoprukama koje je komisija sačinila Rektor Škrijelj zakazuje vanrednu sjednicu Senata za 06.03. na kojoj bi javnosti trebao pobjednosno saopšti kako je pravda konačno zadovojena i kako je Senat donio odluku da se prof. Izetbegović oduzme akademsko zvanje.

NEOČEKIVANI ZAPLET

Međutim, umjesto očekivanog raspleta dešava se neočekivani zaplet.

Naime, prof dr. Sebija Izetbegović se pojavljuje uživo u programu TV Hayat 02.03.2023. godine, naoružana sa tri indeksa koja javno pokazuje i javnosti saopštava da, osim indeksa o završenom dodiplomskom studiju i indeksa Medicinskog fakulteta iz Zagreba na kojem je nastavila postdiplomski studij koji je ranije započela na Medicinskom fakultetu Sarajevu, posjeduje i osporavani indeks kojim dokazuje da je upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.

Upravo je taj indeks, sve do televizijskog gostovanja prof. Izetbegović predstavljao potpunu nepoznanicu za rektora i Senat Univerziteta, ali i za komisiju koja je u svojoj analizi eksplicitno konstatovala da „u dokumentaciji ne postoji studentski indeks na ime Sebije Izetbegović, kojim se dokazuje svojstvo studenta“ i „da se sa sigurnošću ne može utvrditi da je izvršen upis na postdiplomski studij u skladu sa relevantnim propisima“. Ispostavilo se da indeks za koji se tvrdilo da ne postoji, ipak postoji i upravo ova činjenica u cijelosti pobija sačinjenu analizu komisije, čiji izvještaj sada ima manju vrijednost od papira na kojem je napisan. Svi drugi zaključci komisije suštinski su zasnovani na pogrešnoj pretpostavci da prof. Izetbegović nije bila upisana na postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks koji se upis na postdiplomski studij i status studenta dokazuje.

„VAR TEHNOLOGIJA“ PONIŠTAVA IZVJEŠTAJ KOMISIJE

Na premisi da se prof. dr. Sebija Izetbegović nije upisala na postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks kojim bi to dokazala, komisija je temeljila i svoje ostale stavove, ali i preporuke koje je utvrdila.

Pojavom indeksa sa postdiplomskog studija u Sarajevu izvještaj komisije gubi svoju upotrebljivost, a time i preporuke komisije.

KOCKARIMA SE SNOVI RUŠE KAO „KULA OD KARATA“ 

Igrajući na kartu da prof. Izetbegović nije upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i da ne posjeduje indeks kojim može dokazati status studenta, Komisija se tokom svog rada kretala u pravcu dokazivanja da je prof. Izetbegović postdiplomski studij upisala tek u Zagrebu, a nakon toga kao zagrebački student, prešla na Medicinski fakultet u Sarajevu gdje je magistrirala, pri čemu uopšte nije izvršila ekvivalenciju studija iz Zagreba.  

Komisija na str. 8 navodi „da se uvidom u dostupne isprave može zaključiti da prelazak studenta sa jedne visokoškolske ustanove na drugu nije izvršen u skladu sa tada važećim propisima, odnosno da u dokumentaciji nedostaju isprave na osnovu kojih bi se dalo zaključiti da je Medicinski fakultet u Sarajevu, putem nadležnih tijela za provođenje postupka ekvivalencije započetog obrazovanja donio rješenje o nostrifikaciji, odnosno ekvivalenciji položenih ispita i odobrio upis imenovane na postdiplomski studij“. Ovakav zaključak komisije je potpuno pogrešan, on se zasniva na zakonski neodrživoj premisi da prof. dr. Sebija Izetbegović nije upisala postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, nego da je magistarski studij započela tek u Zagrebu.

POSTUPKU EKVIVALENCIJE PODLIJEŽE SAMO OBRAZOVANJE KOJE ZAPOČETO U INOSTRANSTVU

Ovo ukazuje da Komisija pogrešno razumijeva zakonski institut ekvivalencije  koji se prema Zakonu o nostrifikaciji i ekvivalenciji inostranih školskih svjedočanstava, a na koji se Komisija u svom izvještaju eksplicitno poziva, odnosi na ekvivalenciju isključivo obrazovnih isprava za studij koji je započet u inostranstvu. Međutim, upravo indeks koji je prof. Izetbegović prezentirala javnosti 03.03.2023. godine gostujući u programu Tv Hayat dokazuje da je ona postdiplomski studij upisala i započela u Sarajevu, a takav studij uopšte ne podliježe postupku ekvivalencije.

Činjenica je da je prof. Izetbegović provela određeno vrijeme na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i položila ispite, nakon čega se vratila u Sarajevo i okončala ranije započeti studij koji je ranije upisala i  upravo započela u Sarajevu. Insistiranjem na odluci o ekvivalenciji studija koji je započet u Sarajevu, Komisija domaći studij tetira kao studij koji je započet u insotranstvu i pogrešno zaključuje da nedostaje odluka o ekvivalenciji.

POVRŠNOST REKTORA, SENATA I KOMISIJE ZAHTIJEVA DUBINSKU ANALIZU TUŽILAŠTVA I SUDA

Interesantno je da izvještaj komisije u dijelu kojim se usvajaju zaključci i daju preporuke rektoru i Senatu obiluje konstatacijama tipa “uvidom u dostupne isprave“ ili „ne može se sa sigurnošću utvrditi“ što ukazuje da se komisija u formulisanju svojih stavova i izvođenju zaključaka rukovodi pretpostavkama i nagađanjima, kao da se ne radi o pravnom pitanju, nego o nečemu što je podložno subjektivnim procjenama. Takav pristup potvrđuje činjenicu da Komisija faktički ništa nije pouzdano ili van razumne sumnje utvrdila. Komisija nastoji za svoje potrebe doći do unaprijed dogovorenih stavova i zaključka, pri čemu koristi samo raspoloživu dokumentaciju kojom se ti stavovi navodno mogu potvrditi. Uostalom, izvođenje zaključaka na osnovu nepotpune ili kako to Komisija konstatuje raspoložive dokumentacije, nužno vodi nepotpunim i netačnim zaključcima. Kako se radi o provjeri validnosti diplome kao javne isprave nije moguće da se neka činjenica smatra dokazanom samo na osnovu uvida u dostupnu dokumentaciju ili da izvode zaključci sa visokim stepenom neizvijesnosti.

Osporavanje javne isprave zahtijeva seriozno i sveobuhvatno utvrđivanje svih činjenica i okolnosti i to svim podesnim dokaznim sredstvima, a ne samo dokazima kojima se određena činjenica neposredno dokazuje. Tako Komisija u svom prijedlogu za dalje postupanje eksplicitno konstatuje „Komsija konstatira da je činjenično stanje nepotpuno“ iz čega proizilazi da prof. Izetbegović nije stekla status studenta na postdiplomskom studiju u Sarajevu. Ovakav zaključak komisije je sam po sebi manjkav, jer se zasniva na nepotpunom činjeničnom stanju. Svakoj iole ozbiljnoj i odgovornoj osobi je poznato da se nikakve odluke ne mogu donositi na osnovu nepotpunih činjenica. Da je ovakav zaključak komisije pogrešan najbolje potvrđuje činjenica da indeks o upisu na postdiplomski studij u Sarajevu, za koji komisija tvrdi da ne postoji, ustvari postoji.

Zakon o važnosti javnih isprava propisuje pretpostavku vladinosti javne isprave, ali omogućava da se dokazuje suprotno. Suština zakonske odredbe je u tome da se dokaže suprotno, a ne da se samo iznose paušalne tvrdnje i zaključci i da se na osnovu njih donose odluke. Očito je da komisija tokom svog rada nije uspjela bilo šta dokazati, u njenom izvještaju dominiraju paušalne ocjene i zaključci zasnovani na subjektivnom razumijevanju zakonskih i podzakonskih propisa, bez iznošenja dokaza.

UVJERENJE DEKANA MEDICINSKOG FAKULTETA I UPIS U MATIČNE KNJIGE STUDENATA

Tako se u analizi koju je sačinila komisija navodi da postoji uvjerenje dekana Medicinskog fakulteta u Sarajevu broj 29/06 od 05.06.1996. godine u kojem se navodi da je Sebija Izetbegović položila sve ispite i ispunila sve ostale obaveze na postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Međutim, komisija ovo uvjerenje ne želi prihvatiti kao dokaz jer se u istom navodi da se izdaje u svrhu prijave na konkurs, što je više nego čudno. U izdatom uvjerenju uopšte ne piše da se može koristiti samo u svrhu prijave na konkurs odnosno da se ne može koristiti i u druge svrhe.

Komisija ignoriše činjenicu da sama svrha izdavanja uvjerenja ne može promjeniti tačnost i vjerodostojnost činjenica koje se u istom navode, a to je da je prof. Izetbegović  položila sve ispite i ispunila sve ostale obaveze na postdiplomskom studiju. Ovakva izvrnuta logika komisije mogla bi se usporediti sa stavom da se npr. odijelo koje je krojeno za poslovne sastankane ne može koristiti i u drugim prilikama.

STUDENTI NE VRŠE UPIS PODATAKA U MATIČNE KNJIGE

Rad komisije se općenito zasniva na „principu zamjena teza“, što se može priijetiti i kod stava komisije da prof. Izetbegović nije mogla steći zvanje magistra nauka, jer nije upisana u matične knjige studenata postdiplomskog studija. Ovakav stav komisije je pogrešan iz najmanje tri razloga, prvi, zato što obavezu dokazvanja činjenica po zakonu ima onaj ko osporava validnost javne isprave, a ne onaj kome se validinost javne isprave osporava.

Onaj ko posjeduje javnu isprava ima zakonsko pravo da ništa ne dokazuje i da zbog takvog svog odnosa ne može uopšte snositi bilo kakve štetne posljedice, drugi, zato što se upis u matične knjige prikazuje kao obaveza studenta, a ne službi Medicinskog fakulteta, što bi podrazumijevalo da nakon izdavanja i pruzimanja indeksa sam student, a ne službe fakulteta vrše unos podataka u matične knjige, i treći, zato što se odgovornost i štetne posljedice za propuste u radu službi Medicinskog fakulteta pokušava potpuno neosnovano prebaciti na teret prof. Izetbegović.

STOMATOLOG PREDSJEDNIK KOMISIJE

Naravno, potpuno je iluzorno i bilo očekivati da Komisija može na pravno kredibilan način izvršiti provjeru validnosti javne isprave, posbeno kada se ima u vidu sastav komisije. Logično se postavlja pitanje kako dekan Muhamed Ajanović kao stomatolog može kredibilno voditi  proces koji je striktno pravne prirode? Zar nije bilo logično da predsjednica komisije bude dekanesa Pravnog fakulteta, a ne dekan Stomatolokog fakulteta? Također, logično bi bilo da u radu komisije koja treba da utvrdi način i postupak ispunjavanja ispitnih obaveza, uopšte ne sudjeluje direktor naučnoistraživačkog instituta, s obzirom da se instituti uopšte ne bave izvođenjem nastavnog procesa. Također, važno je primijetiti da i ostali članovi Komisije koji su predstavnici grupacija ne posjeduju pravno obrazovanje.

Iako je dekan Ajanović u svojstvu predsjednika Komisije javno ustvrdio da će Komisija „činjenice utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije i pravila profesije“ ostalo je nejasno na koju profesiju je mislio, stomatološku ili pravnu. Analiza koju je Komisija dostavila rektoru i Senatu ukazuje da provedeni postupak više asocira na radnju „vađenja zdravog zuba“ nego na postupak koji je proveden u skladu sa pravilima pravne struke, a radi se o izuzetno kompleksnom pravnom pitanju.

Vjerovati da će tokom rada Komisije biti primijenjena pravila pravne profesije je bilo potpuno neosnovano, a kao potvrdu ovakvog stava dovoljno je ukazati na činjenicu da je upravo Muhamed Ajanović, za razliku od drugih članova komisije koji su predstavnici grupacija, imao zagrantovano mjesto u Komisiji. Naime, on je imenovan 25.01., dok su predstavnici ostalih grupacija određeni i delegirani naknando i to 01.02.2023. godine. Očito je da je Ajanović u cjelokupnom procesu imao posebnu važnost, ali i posebnu ulogu i da nije bio „prvi među jednakima“. Ovo se može uočiti i iz dopisa koji je upravo Ajanović uputio prof. dr. Darku Tomaševiću koji je odbio podržati zaključke Komisije.

U svom dopisu Ajanović dijeli moralne lekcije prof. Tomaševiću i na vrlo oštar način ga kritikuje zbog njegovog odnosa prema radu Komisije. Očito je Ajanović svoj prepoznatljiv način ophođenja koji prakticira na Stomatološkom fakultetu u komunikaciji sa uposlenicima i studentima, pokušao aplicirati i u svojoj krajnje neakademskoj komunikaciji sa prof. Tomaševićem. Međutm, ovog puta bezuspješno. Čvrst moralni stav koji je iskazao prof. Tomašević, Ajanović ipak nije uspio promijeniti, kao što je suptilnim metodama uvjeravanja uspijevao uvjeriti studenate Stomatološkog fakulteta da Vladi Kantona Sarajevo upute zahtjev kojim insistiraju na povećanju školarine. Druga činjenica koja dokazuje da pravila pravne profesije nisu mogla biti primjenjena u radu Komisije sadržana je u tome što je rektor Škrijelj javnosti prethodno obznanio da je dvoje dekana, od kojih je jedan upravo Ajanović, iniciralo postupak provjere valindosti diplome prof. dr. Sebije Izetbegović.

SENAT PREUZIMA ULOGU SUDA

Umjesto da se kao inicijator ili podnosilac prijave, radi objektivnosti i nepristranosti, ali i akademske časti, izuzme iz cjelokupnog postupka, Ajanović u cijeloj priči igra centralnu ulogu, zaboravljajući da ni on, a ni dekanesa koja se pridužila njegovoj inicjativi, nisu za svoje tvrdnje dostavili rektoru ili Senatu bilo kakve dokaze o nevalidnosti diplome prof. Izetbegović.

Rektor Škrijelj, umjesto da takvu inicijativu ili prijavu odbaci kao paušalnu, ipak, odlučuje da pokrene postupak istrage. Ignoriše se činjenica da u zakonskom smislu nije dovoljno samo iznijeti sumnja u vezi validnosti javne isprave, nego je zakonska obaveza onih koji osporavaju vladinost javne isprave da to i dokažu, a nikako da teret dokazivanja prebace na suprotnu stranu, kako je to ovdje učinjeno. Interesantna je i činjenica da rektor Škrijelj podnositelje zahtjeva ili inicijative nije upoznao da zakon predviđa mogućnost utvrđivanja ništavnosti javnih isprava, ali samo pred nadležnim sudom u vanparničnom postupku, a nikako pred  Senatom Univerziteta.

ŠKRIJELJ U SUKOBU SA REKTOROM UNIVERZITETA

Od ponašanja dekana Ajanovića sumnjivije može biti samo ponašanje samog Škrijelja. Naime, iako je prethodno javno tvrdio da se postupak oduzimanja akademskog zvanja prof. Izetbegović ne može pokrenuti prije nego Tužilaštvo Kantona Sarajevo donese odluku u ovom predmetu, kao i da se takav postupak ne može voditi prije nego se ovo pitanje uredi Statutom Univerziteta, rektor Škrijelj, potpuno iznenadno, odlučuje da se pokrene postupak za oduzimanje akademskog zvanja. Škrijelj zapada u senilnost i uz parolu „nama se nigdje ne žuri“ pristupa formiranju Komsije koja ima zadatak da sačini analizu na osnovu koje bi pokrenuo postupak oduzimanja akademskog zvanja prof. Izetbegović. Njegova žurba je primijetna i kod sazivanja sjednica Senata, on u vrlo kratkim rokovima zakazuje vanredne sjednice Senata na kojima jedina tačka biva pitanje validnosti diplome prof. Izetbegović. U akademskim krugovima usljed učestalosti održavanja vanrednih sjednica vrlo često se može čuti kako Škrijeljev mandat pokazuje da se Univerzitet već duži period nalazi u vanrendom stanju. Tako je Škrijelj za 06.03. zakazao 34. vanredna sjednica Senata na kojoj bi se treba razmatrati izvještaj Komisije i donijeti odluka ooduzimanju akademskog zvanja prof. dr. Sebije Izetbegović.

SENATORI PRED ISPITOM AKADEMSKE I MORALNE ZRELOSTI

Zakazana sjednica Senata će pokazati da li na Univerzitetu postoji kritična masa onih koji su spremni oduprijeti se nametanju ličnih ratova kao tema od državnog i društvenog značaja. Škrijelj i Ajanović su u svojim javnim istupima već pokazali da nisu objektivni i profesionalni, da ne postupaju akademski i da se u svom djelovanju ne vode etičkim načelima. Pitanje je da li će u svoj lični, ali i politički rat, uspjeti u cijelosti uvući i zloupotrijebiti ostale članove Senata ili će se oni, u posljednji čas, uspjeti izdići iznad blata u koje ih pomenuti dvojac konstantno uvlači.

Univerzitet u Sarajevu sebi ne smije dozvoliti donošenje odluka na nepotpunim činjenicama kojima se nanosi akademska, moralna i pravna šteta članovima akademske zajednice. Takve odluke će zasigurno biti sudski osporene, nakon čega će se nužno postaviti i pitanje odgovornosti onih koji su sudjelovali u donošenju takvih odluka, koji su inicirali cjelokupan proces i koji su provodili pojedine radnje. Cjelokupan proces je već kompromitovan do te mjere da ga je opravdano usporediti sa srednjovjekovnom inkvizicijom i progonom vještica. Mračnjaštvo inkvizicije ipak je rezultirao je pojavom slobodnog duha. Zato, treba vjerovati da će se nakon perioda mraka i na Univerzitetuu Sarajevu ipak pojaviti svjetlost. U suprotnom, ukoliko senatori ne smognu snage da se odupru pravnom i moralnom nasilju, onda i sami kreiraju ambijent u kojem, već sutra, mogu postati žrtvom.    

Izvor: Hayat.ba