Nakon što su mu poreski obveznici prvi put nakon tri godine mandata počeli postavljati konkretna pitanja o učinku, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, postaje sve nervozniji.
S obzirom da je najavio da ima namjeru primati platu iz državnog budžeta do 2030. godine i trošiti sredstva građana, javnost je počela preispitivati njegov rad i kompetentnost uopće.
Pri tome, predstavnici politike protiv koje se "borio" (i garancije donosio), u međuvremenu se šetkaju po Washingtonu.
Bećirović, kako bi ublažio kritike i umanjio značaj sastanaka Dodika i Cvijanovićeve, odlučio je poslati snažne poruke sa - Federalne televizije, gdje mu je direktor stranački kolega.
Tokom 25 minuta intervjua, Bećirović je govorio o svemu, a posebno o SDA i Bakiru Izetbegoviću, što se može tumačiti da je on već uveliko u predizbornoj kampanji.
Govoreći o ulasku BiH u NATO savez, Bećirović je indirektno kritikovao jednu raniju izjavu Izetbegovića, te dodao da "o ulasku BiH u NATO ne odlučuju pojedinačno narodi, nego državni organi".
Zanimljivo je da Bećirović godinama ponavlja i spominje Zakon o odbrani koji definiše da će BiH u NATO, a istovremeno kritikuje Izetbegovića zbog neke izjave.
Ali nikako da kaže da je navedeni zakon usvojen u mandatu kada je upravo Izetbegović bio u Predsjedništvu, a Adnan Terzić iz SDA predsjedavajući Vijeća ministara. Dakle, u prevodu, Bećirović govori da je ulazak u NATO zakonska obaveza, koju je definisala SDA. I to je činjenica.
Dalje, odgovarajući na jedno od pitanja voditeljice, Bećirović kaže da je "BiH neupitna država".
-Oni koji su nasrnuli na BiH su polomili zube, poentirao je, prema priznanju u intervjuu, ovaj član SDP-a.
Opet o tuđim zaslugama govori Bećirović. Tačno je da su polomili zube, i to zahvaljujući njegovim vršnjacima iz Tuzle, Teočaka, Gradačca, Podrinja, Kalesije i drugih mjesta, pa i mlađim od njega tih godina, kojima su sloboda i domovina bile važnije o stranke i fakulteta.
Dakle, Bećirović, kada je trebao, nije dao doprinos u lomljenju zuba neprijatelju. A mogao je.
Ključni dio intervjua je onaj u kojem Bećirović minimizira aktivnosti Milorada Dodika. Njegovi komentari mogu govoriti o prikrivanju vlastitog neuspjeha u vanjskoj politici ili nerazumijevanju globalnih odnosa i snaga. Ne zna se šta je gore.
On kaže da nakon presude Suda BiH, s kojom svakako nema nikakve veze, "Dodik ima određeni uticaj, ali je poražen čovjek i da ide prošlost".
Svakom ko voli ovu zemlju ne bi smetalo da je Bećirović upravu, ali, činjenice govore drugačije.
-Ovaj susret u Washingtonu nema nikakav veći značaj, jer se nisu sastali ni sa jednim bitnijim zvaničnikom SAD. Puno jaču posjetu sam ja imao krajem decembra prošle godine kada sam se sastao sa jednom od prvih saradnika sekretara Marca Rubija, nastavio je Bećirović, vjerovatno misleći na Allison Hooker.
Saopštenje sa ovog sastanka Bećirović je, kako je poznato, ilustrovao fotografijom sa američkom zastavom.
No, činjenica je da je Hooker na važnoj poziciji, ali je isto tako činjenica da Bećirović ne govori istinu, jer se Cvijanovićeva, između ostalih, sastala sa američkim ministrom trgovine.
Paralelno sa ovim minimiziranjem, angažovan je i dopisnik FTV-a Ivica Puljić, koji svakodnevno umanjuje značaj ovih sastanaka, nazivajući Dodika "građaninom". To je donekle tačno, ali isto tako, koliko god ovo čudno zvučalo, Dodik je bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što uopšte ne treba zanemariti u međunarodnim odnosima.
Dakle, ako Bećirović (osim ako ovim ne brani svoj nerad) zaista misli da je Dodik poražen i da njegovi sastanci sa kompletnim rukovodstvom Izraela u Tel Avivu i brojnim zvaničnicima u Washintonu, nemaju nikakav značaj, onda on zaista ništa ne zna ni o unutrašnjoj politici, ali ni o međunarodnim odnosima.
Spominjao je Bećirović i svoje zasluge i sastanke vezano za Western Balkans Democracy and Prosperity Acta. U suštini, sebi pripisuje zasluge nakon što je Trump potpisao NDAA, čiji je ovaj zakon postao sastavni dio.
Ali, kao i uvijek, propušta reći da je inicijalno ovaj zakon pokrenula senatorica Jeanne Shaheen 2021. godine u Senatu SAD-a. Možda bi i spomenuo da je tada bio u Predsjedništvu.
Bećirović je, što je za jednog državnika tragikomično, navodio i da je osam puta razgovarao sa njemačkim kancelarima, sedam puta sa predsjednikom Francuske, pet puta sa premijerom Ujedinjenog Kraljevstva, dodajući da se u zadnjih 16 godina niko iz BiH nije sastao sa premijerom UK.
Jednostavnim pretraživanjem možete vidjeti da se Izetbegović 2015. godine sastao sa tadašnjim britanskim premijerom. Dakle, ovu izjavu ocjenjujemo - neistinitom.
I da je sve ovo tačno što Bećirović govori, može li, osim enormnog trošenja novca na putovanja, saopštiti i jednu konkretnu korist za našu zemlju nakon ovih sastanaka.
-I na kraju krajeva vide se konkretni rezultati te politike, poentirao je Bećirović.
I vide.
Na upit o konkretnom datumu otvaranja pregovora sa EU, Bećirović je odgovorio tako što je optužio Izetbegovića za napade na njega, iako ga Izetbegović u intervjuima vrlo rijetko spominje
Napadaju ga, kaže, "krugovi okupljeni oko SDA i Bakira Izetbegovića".
Dakle, "lider za 21. stoljeće", kako ga je oslovio jedan od ambasadora koje je on imenovao, a on potom sadržaj tog teksta podijelio na svojoj službenoj FB stranici, ništa nije kazao o jednom od najvažnijih vanjskopolitičkih prioriteta. Iako se u svakoj izjavi zaklinje u NATO i EU put.
A činjenica je da je BiH dobila kandidatski status u vrijeme vladavine stranke Izetbegovića, i da od tada Bećirovićevo Vijeće ministara nije ništa uradilo da našu zemlju pomjeri naprijed.
-I na kraju krajeva vide se konkretni rezultati te politike, citirat ćemo Bećirovića.
U nastavku intervjua Bećirović se opet žalio da su ga neki optuživali da će za nešto glasati, a da on na kraju nije glasao. Spominjao je Buk Bijelu, Aerodrom u Trebinju, Centralnu banku...
Bećirović, izgleda, nikako da shvati da je on vlast i da je dužnost opozicije da ga kritikuje i da skrene pažnju na moguće štetne posljedice njegovog eventualnog glasanja. Ako se sve ovo uopšte i desilo kako je on naveo, u šta s pravom možemo sumnjati.
Govoreći o svojoj kandidaturi, Bećirović navodi da se nije samokandidirao, nego da je 12 stranaka praktično tražilo od njega da bude kandidat, jer je on "jedini koji ih može okupiti".
Voditeljica je, da je htjela/smjela, mogla postaviti niz pitanja, o tome kako gleda na činjenicu da njegovu kandidaturu podržavaju osuđenici, a da se on istovremeno zaklinje u ustave i zakone. Mogla je pitati i kakav je osjećaj dijeliti isto akademsko zvanje sa Ramom Isakom. Ali, nije.
Dalje, na pitanje da li se osjeća odgovornim kada opozicija proziva Trojku, on se praktično distancirao od Trojke, navodeći da je on član Predsjedništva i da je djelovao nadstranački. Međutim, kada mu treba podrška 12 stranaka i strankica, onda ne djeluje nadstranački.
Bećirović se na kraju dotakao i odnosa u regionu i sa susjednim zemljama, navodeći kako je on zaslužan za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
Bilo bi korisno da Bećirović nekada objasni i koje godine je formalno inicirana Rezolucija, koji bh. ambasador i koje diplomate su bile uključene, šta je bio osnov za pokretanje cijelog procesa, ko je napisao tekst rezolucije, kakva je bila uloga izmijenjene rezolucije OIC-a....?
Ostalo je manje od osam mjeseci mandata. Bećirović je više od tri godine izbjegavao teška pitanja i teme. Komunicirao je putem društvenih mreža, saopštenja i strogo kontrolisanih javnih nastupa, poput posljednjeg intervjua na FTV-u.
Bećirović se distancirao od Trojke i vodio je svoju politiku. Niko ga nije ozbiljno ni prozivao tri godine.
Međutim, s obzirom da ovaj rekorder na državnom budžetu ponovo traži povjerenje građana, red je da se i polože računi. Jer, ako je imao, kako kaže, stotine sastanaka širom svijeta i spiskao stotine hiljada maraka na hotele, avio karte i VIP salone, a rezultat je - Dodik u Washingtonu i zaustavljen EU put, onda je sasvim normalno da ljudima predoči konkretne rezultate.
Možda ih mi ne vidimo.
Ne floskule i video snimke sa sastanaka, nego konkretne pokazatelje.

