U februaru je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva imenovala radnu grupu za izradu definicije "antimuslimanske mržnje/islamofobije", koja je trebala završiti svoj posao do kraja augusta. Tokom ljeta, konzervativni zastupnik Nick Timothy i grupa istomišljenika vodili su kampanju protiv bilo kakve takve definicije, za koju su tvrdili da bi ometala slobodu govora za one koji žele kritizirati islam.

Od tada je vlada prisiljena šutnjom i odgađanjem. Prošle sedmice, BBC je objavio izvještaj u kojem se sugerira da se u definiciji uopće neće koristiti riječ islamofobija, već će se umjesto toga koristiti "antimuslimansko neprijateljstvo", piše Al Jazeera.

Ovo je greška. Mržnja prema islamu leži u samom srcu rasizma prema muslimanima. I dok britanska država ne uspijeva čak ni imenovati islamofobiju, muslimani se suočavaju s neviđenim nivoom opasnosti. Nespremnost britanske vlade da imenuje i suoči se s islamofobijom je skandal, koji mainstream mediji jedva primjećuju.

Islamofobija na Otoku

Za mnoge muslimane Velika Britanija je postala neprijateljski dom

Prije napada na Izrael 7. oktobra 2023. godine, broj prijavljenih napada na muslimane u Engleskoj i Walesu već je bio visok i iznosio je 3.432. U godini do marta 2024. godine porastao je za 13 posto, a za dodatnih 19 posto do marta 2025. godine. Ove najnovije brojke isključuju London, zbog promjena u evidentiranju kriminala od  Metropolitanske policije, tako da je porast vjerovatno veći.

Prema najnovijim podacima, bez Londona, 24 posto vjerskih zločina iz mržnje bilo je usmjereno na Jevreje, a 44 posto je počinjeno protiv muslimana. Osim toga, muslimani su dosljedno skloniji da budu žrtve napada, uhođenja i uznemiravanja.

Pomalo je čudesno da islamofobni napadi u Velikoj Britaniji u posljednje dvije godine nisu rezultirali smrću bilo koga. Nasilje mase u ljeto 2024. godine, koje je uslijedilo nakon ubistva tri djevojke u Southportu od nemuslimanskog napadača, obilježeno je napadima na džamije od samog početka.

Od vandalizma do ubistva

Islamofobična retorika države: Kako Francuska podstiče napade na muslimane

Ove godine bilo je više napada na džamije, uključujući podmetanje požara. U decembru je policija u Sjevernoj Irskoj uhapsila nekoliko pripadnika takozvane "Irske odbrambene vojske" zbog planiranja napada na džamiju i smještaj za migrante u Galwayu, Republika Irska.

Suočena s porastom zločina iz mržnje, vlada Velike Britanije uporno vodi kampanju protiv antisemitizma - kao što bi i trebala - ali ne ulaže ni približno isti politički kapital u zaštitu muslimana. Pristup države definiranju oba oblika rasizma čini ovu nejednakost vrlo jasnom.

U decembru 2016. godine, Velika Britanija je usvojila definiciju antisemitizma Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust, koja je vrlo kontroverzna zbog miješanja anticionizma s antisemitizmom. S druge strane, vlada Ujedinjenog Kraljevstva je odugovlačila s usvajanjem bilo kakve definicije islamofobije.

Nacrt definicije koji je BBC objavio 15. decembra, a koji ne spominje islamofobiju, duboko je neadekvatan, pa čak i opasan jer daje bianco ček onima koji žele napasti islam. Ovaj nedostatak zaštite bio je neizbježan. U opisu zadataka radne grupe, vlada je insistirala na "nepromjenjivom pravu britanskih građana... da kritikuju, izražavaju nesklonost ili vrijeđaju religije i/ili vjerovanja i prakse sljedbenika".

Uznemireni građani

Britanska policija istražuje "islamofobični zločin iz mržnje" nakon vandaliziranja 85 muslimanskih grobova

Zamislite, na trenutak, da je vlada precizirala da definicija antisemitizma treba da omogući ljudima da vrijeđaju judaizam. Čak i površno historijsko razumijevanje antisemitizma jasno pokazuje da su neprijateljstvo prema Jevrejima i judaizam bili neodvojivi kroz milenijume: Od srednjovjekovne Krvne klevete, koja je Jevreje optuživala za ubijanje kršćanske djece u ritualne svrhe, do današnje "teorije zamjene" da Jevreji orkestriraju korupciju takozvane "bijele rase".

Slično tome, zapadni progon muslimana bio je suštinski povezan sa, i vođen, protivljenjem islamu, od srednjeg vijeka do danas. Bilo tokom Reformacije 16. vijeka u Evropi ili kolonizacije Sjeverne Afrike i Azije u 19. vijeku, zapadni mislioci i politički lideri su islam obično smatrali inherentno imperijalističkom i nasilnom religijom, posvećenom svjetskoj dominaciji, bilo kroz sveti rat ili zavjereničke metode.

U 16. stoljeću, njemački teolog Martin Luther nazvao je i Jevreje i muslimane "fanaticima", odnosno nasilnim revolucionarima inspirisanim religijom. U 18. stoljeću, francuski naučnik Alexandre Deleyre napisao je da kada je "vlada apsolutno zasnovana na religiji, kao među muslimanima; tada se fanatizam usmjerava uglavnom prema van i čini ovaj narod neprijateljem čovječanstva".

GLOBALNI PROBLEM

VELIKO EVROPSKO ISTRAŽIVANJE: Kako je normalizirana islamofobija

Vođe francuskog i britanskog carstva bile su opsjednute idejom da islam stvara inherentni potencijal za revolucionarno nasilje, od kojeg se moralo čuvati nadzorom, cenzurom i politikom "umjerenosti".

Uporni utjecaj ove koncepcije islama kao izvora nasilne zavjere lako se prati kroz 20. i 21. stoljeće na Zapadu, najočitije od početka "rata protiv terora" početkom 2000-ih. Ove ideje prožimaju politički spektar i nalaze se u središtu migracijske panike u Velikoj Britaniji od 2015. godine, kada su rat i uspon ISIL-a (ISIS) izazvali egzodus izbjeglica s Bliskog istoka.

Mržnja prema islamu, zasnovana na stoljećima zapadnog razmišljanja o toj religiji kao egzistencijalnoj prijetnji kršćanskoj civilizaciji, korijen je niza islamofobnih ideja: da su svi muslimani potencijalni teroristi, tlačitelji žena, seksualni predatori i opsesivni teokrati.

U ovom kontekstu, tvrdnja da islam nije meta muslimanske mržnje zapravo olakšava rasizam. Daje odriješene ruke onima koji napadaju islam sa žarkom strašću - neprijateljstvom koje potiče verbalno i fizičko nasilje nad muslimanima. Slaviti takve napade kao izraz "slobode govora" znači veličati mržnju.