Bošnjaci su kao narod kroz historiju trpjeli mnoge nepravde, ali su isto tako i ostavljali herojske tragove diljem svijeta. Tako je bilo i u bici u Çanakkaleu, gdje se, prema historijskim podacima, borilo nešto više od petnaest hiljada Bošnjaka, kako onih iz Sandžaka, tako i iz Bosne i Hercegovine. Upravo iz tog razloga Udruženje „“Svjedoci svog vremena” organizira i pohod u Çanakkale pod nazivom “Stopama naših predaka”.
Predsjednik Udruženja Muhamed Papić kao cilj ovog pohoda navodi očuvanje od zaborava na naše pretke koji su učestvovali i dali svoje živote u bici “Çanakkale 1915”.
“Želimo se prisjetiti na jednu od najsudbonosnijih i najkrvavijih sukoba dviju vojski. Na uskom prostoru sudarile su se tadašnja najmoćnija vojna sila Engleska, udružena s drugim silama antante, i jedna iscrpljena, urušavajuća zemlja, kakva je u tom trenutku bila Osmanska Carevina. Cijenu svog opstanka turski narod morao je platiti s 250 hiljada poginulih, ali, da nije bilo takvog otpora, današnji bi svijet, sigurno, mnogo drukčije izgledao. Među žrtvama bilo je dosta i Bošnjaka, kako onih porijeklom iz Bosne i Hercegovine, tako i iz Sandžaka, Makedonije i Kosova”, kaže Papić.
Ideja za ovaj pohod nastala je sasvim slučajno. Proteklih godina, kako kaže Papić, na “Maršu mira” bili su zajedno i s prijateljima iz Turske i poslije jednog zajedničkog marša, sumirajući utiske kroz razgovor, došli su i do priče o Galipoljskoj bici. “Pošto smo mi neprofitabilno udruženje, za nas pojedinačno ta organizacija je bila skoro pa nemoguća. Tu se onda aktivno uključuju naši prijatelji i uz pomoć pojedinih fondacija i općina u Turskoj osiguravaju nam ostvarenje tog pohoda. Namjera je pokloniti se svim žrtvama te krvave bitke i kroz razne vidove edukacija, susreta, obilazaka muzeja saznati više o samoj bici”, pojašnjava Papić.
Papić je mišljenja da mi koji smo preživjeli agresiju na našu zemlju, masakre, genocide, ubijanje nevinih, rušenje i uništavanje naših gradova imamo neki posebni osjećaj kada posjećujemo mjesto kao što je Çanakkale. “Çanakkale nam pokazuje da sila koja napada protiv onih koji brane svoju zemlju, svoj kućni prag, svoje živote, ma kolika da bila ta sila, nema nikakve šanse. Tako nešto smo i mi doživjeli tokom agresije na našu zemlju”, kaže Papić.
Početak pohoda “Stopama naših predaka” planiran je polovinom tekućeg mjeseca i to posjetom mezara prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Nakon Sarajeva učesnici će posjetiti Foču, Višegrad, Goražde, Sjenicu, Prijepolje, Novi Pazar te pojedine gradove u Turskoj. S obzirom na to da se radi o dužem i zahtjevnijem putu, organizatori su za prvi put broj učesnika ograničili, tako da će ove godine učestvovati dvadeset i pet osoba.
Paralelno s organizacijom “Stopama naših predaka” rade i na pripremama ovogodišnjeg pohoda “Marš mira Sarajevo – Nezuk – Potočari 2022”. Kako kaže Papić, u kontaktu su s još nekim udruženjima koja su zainteresirana da zajednički pređu taj put. Ako situacija bude zadovoljavajuća, očekuju učešće i prijatelja iz Turske i Italije koji su zainteresirani za pohod. Obično u šestom mjesecu imaju tačan broj učesnika, kada idu u obilazak kompletne trase, popravljaju markaciju, ugovaraju mjesta za noćenje, te na samom kraju i 3. 7. 2022. godine spremni kreću iz Sarajeva.
“Čitava priča počinje 2010. godine, kada smo osjetili potrebu da se priključimo tradicionalnom 'Maršu mira Nezuk – Potočari' kako bismo odali počast nevino ubijenim tokom agresije na našu zemlju. Prolazeći taj put kojima su oni prošli, pokušavajući naći spas, čovjek jednostavno ne može da ne zastane i ne upita se: 'Šta to moraš nositi u sebi da bi učinio takav zločin prema nekome koji samo nosi drugačije ime?' Nerviralo nas je i to što se o Srebrenici godišnje priča samo tri dana, ta tri dana 'Marša' i dan dženaze.
Željeli smo tu priču produžiti i na taj način poslati poruku da nijedna nevino ubijena žrtva neće i ne smije biti zaboravljena. Danima smo tražili planinarske staze, mjesta gdje bismo podigli kamp, ucrtavali u mape, dogovarali s mještanima i domaćinima planinarskih domova i na kraju uspjeli naći i markirati trasu od Sarajeva do Nezuka. 2012. godine prvi put iz glavnog grada krećemo i za pet dana stižemo u Nezuk, gdje se priključujemo tradicionalnom 'Maršu mira Nezuk – Potočari'”, kaže Papić, naglašavajući da svojim učešćem nikada nisu budili mržnju prema nekome već jednostavno žele poslati poruku da se više nikada nikome ne dogodi isto ili slično.
Godine 2012. krenulo ih je devet, da bi se svake naredne godine taj broj uvećavao. Osim građana Bosne i Hercegovine, ovaj put prošli su i prijatelji iz Hrvatske, Srbije, Turske, Njemačke, Italije, Crne Gore, Australije i Amerike. Zadnje dvije godine, radi pandemije, morali su ograničiti broj učesnika, ali zbog poboljšanja situacija kada je u pitanju pandemija, ove godine očekuju znatno veći broj učesnika.
Inače, Udruženje je počelo s radom 2010. godine kao neformalna grupa građana, demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida, kao i šehidskih porodica, da bi, kako je vrijeme odmicalo, a zainteresiranost za članstvo bila veća, osnivači došli na ideju da registriraju udruženje. Predsjednik Udruženja Papić kao ciljeve Udruženja navodi učestvovanje u obilježavanju godišnjice Genocida u Srebrenici, te obilježavanje godišnjica i posjeta lokacija nevino ubijenim žrtvama širom Bosne i Hercegovine, iniciranje i učestvovanje u aktivnostima na očuvanju kulturno-historijskih spomenika i znamenitosti u Bosni i Hercegovini. Također, organiziraju i razne izlete kako za mlađu, tako i za stariju populaciju, kao i humanitarne akcije.
Kao osnovni i primarni cilj jeste i učešće u “Maršu mira Sarajevo – Nezuk – Potočari”, zatim obilježavanje “Dana bijelih traka” u Prijedoru, “zatvaranje zloglasnog logora 'Sušica'” u Vlasenici, Ahmići, obilježavanje slavne bitke Hasin vrh Bihać, sjećanje na ubijenu mladost na tuzlanskoj Kapiji, obilježavanje godišnjice smrti učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika, obilježavanje “Igmanskog marša” i mnogi drugi.