Ovim izmjenama ukinut je famozni Ponder 2, po kojem je Sarajevski kanton dobijao više novca za posebne potrebe koje ima kao glavni grad. Taj propis bio je na snazi od 2006. godine, ali već godinama ostali kantoni, a prije svih Tuzlanski, traže da se ovo promijeni jer smatraju da su zakinuti. Prema analizama Ekonomskog fakulteta u Tuzli, Tuzlanski kanton ima oko 30 miliona maraka prihoda manje nego što bi trebao.

Istina, Zakon o pripadnosti javnih prihoda, kojim se uglavnom dijeli novac od indirektnih poreza, najvećim dijelom PDV-a, nije najpravedniji, ali dok se ne dođe do pravednog rješenja, dobar korak jeste da se Sarajevo odrekne svojih posebnih potreba u korist drugih dijelova države u kojima se, ako ćemo biti realni, ipak malo lošije živi nego u Sarajevu.

Također, moramo znati da u Sarajevu jeste najveća potrošnja i da se sigurno najviše PDV-a uplati u Sarajevu, ali isto tako moramo znati da PDV plaća krajnji korisnik robe, a ne onaj ko je robu proizveo. Kada se Sarajlije ujutro probude, za doručak će jesti jaja koja nisu proizvedena u Sarajevu nego u Živinicama, kupit će toaletni papir proizveden u Grudama, ne u Sarajevu, i tako kada počnete gledati odakle šta dolazi, ipak ćete shvatiti da je pošteno vratiti nešto i onim ljudima koji robu proizvode za one koji su dominantno potrošači robe.

Ako ste bili u Jelahu i vidjeli sve one fabrike i poslovne zone, zar možete reći da oni ne zaslužuju više, zar ne zaslužuje više Gračanica, zar ne zaslužuje Široki Brijeg i Grude sa svim silnim firmama i fabrikama? Oni stvaraju vrijednost. Naravno, niko ne kaže da ljudi u Sarajevu ne rade i ne stvaraju novu vrijednost, ali treba imati obzira i prema drugim kantonima.

O kakvoj je razlici između kantona riječ, najbolje ilustriraju podaci o budžetima. Kanton Sarajevo je za 2021. godinu imao budžet 974 miliona, Tuzlanski, kao najnaseljeniji kanton, 433 miliona maraka, Zeničko-dobojski 401 milion, Hercegovačko-neretvanski 237 miliona... Ovo su ogromne razlike u budžetima.

U strukturi prihoda budžeta Kantona Sarajevo, prihodi od indirektnih poreza koje kanton dobija temeljem Zakona o pripadnosti javnih prihoda iznose 48 posto ukupnih prihoda, taj udio u Posavskom kantonu je čak 75 posto, dok je u ostalim kantonima između 50 i 60 posto. Šta ovo govori? Kanton Sarajevo, iako dobija najviše novca, najmanje je ovisan o prihodima od indirektnih poreza i KS vjerovatno neće ni osjetiti ovaj nedostatak novca od 90-ak miliona maraka godišnje, ali kantonima koji su ovisni o tim prihodima taj mali kolačić koji će dobiti bit će od velike pomoći.

Dakle, bez ikakve potrebe, stvara se netrpeljivost između stanovnika Kantona Sarajevo i ostalih kantona u Federaciji. Treba li nam još jedan razlog za izazivanje netrpeljivosti? Ako je vjerovati sarajevskoj “Trojci”, treba. To što će Sarajevo ostati bez 90 miliona maraka godišnje članovi takozvane “Trojke” dočekali su kao “udar” na Kanton Sarajevo. Ogavna je izjava Elmedina Konakovića, naprimjer, da se novac daje HDZ-u i neplatišama PDV-a, ili izjava Edina Forte da je ovo “bahata osveta građanima Kantona Sarajevo”. Ništa ljepše izjave nisu dolazile ni iz sarajevskog SDP-a. Zanimljivo je da stranke sarajevske “Trojke” optužuju SDA da uzima novac od građana Kantona Sarajevo, a zapravo su i zastupnici stranaka “Trojke”, SDP-a i Naše stranke koji dolaze iz drugih kantona glasali za izmjene zakona. Dok Elmedin Konaković po Facebooku piše jedno, njegovi stranački kolege iz Tuzle govore nešto sasvim drugo, za njih su izmjene zakona dobra stvar za TK, nije idealno, ali je prihvatljivo.

I dok Edin Forto danas tvrdi da se na ovaj način Kanton Sarajevo “politički kažnjava”, mediji su izvukli njegove napise iz 2015. godine, gdje on predlaže upravo ovo što sada zove političkim kažnjavanjem. Tako je to, svako bi se lahko odrekao novca kojim neko drugi raspolaže, ali nikako se ne bi mogao odreći novca s kojim sam raspolaže, makar to bio tuđi novac, novac svih građana Kantona Sarajevo.

Stvaranje antagonizma između Sarajeva i drugih dijelova naše domovine poguban je politički potez sarajevske “Trojke”. Ako hoćemo kao narod i kao država da opstanemo, moramo Bosnu i Hercegovinu posmatrati u cjelini, od Save do mora, od Une do Drine. Nažalost, zbog 90-ak miliona maraka “Trojka” pokazuje da je interesuje samo “republika Sarajevo”. Svojim sitno feudalnim mentalitetom “Trojka” bi mogla potaknuti i druge širom Bosne i Hercegovine da prave svoje “republike”. Hoće li nas takva politika odvesti do države koja će biti prazna ljuštura u kojoj svako selo svoju politiku vodi? To Bošnjaci sebi ne smiju dopustiti. To je put u nestanak.

Glavni grad države ne smije sebi dopustiti otuđenje od ostatka zemlje, čak i ako realno zaslužuje najviše, mora pokazati nesebičnost, mora amortizirati antagonizme koji obično postoje između većih i manjih gradova. Sarajevo mora biti grad svih građana Bosne i Hercegovine.

Na kraju krajeva, antagonizam koji “Trojka” stvara između Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova nije ništa drugo nego neka vrsta mehkog separatizma. Valja nam se boriti protiv Dodikovog separatizma, Čovićevog separatizma, pa sad i “Trojkinog” sarajevskog separatizma.