Ruska firma koja je nedavno sklopila dogovor sa sirijskom vladom o istraživanju nafte i plina na moru dio je mreže kompanija koje čine misterioznzu rusku plaćeničku skupinu poznatu kao Wagner, koja je igrala ključnu ulogu u destabilizacijskim aktivnostima Moskve širom svijeta, prema e-porukama i dokumentima firmi koje su u posjedu Foreign Policy.

Dogovor s ranije nepoznatom ruskom firmom Kapital, koji je sirijski predsjednik Bashar al-Assad ratificirao u martu, teoretski znači kako ta firma istražuje naftu i plin na području površine 2.250 kvadratnih kilometara uz obalu južne Sirije. Prijeti da će izazvati spor sa susjednim Libanonom, koji tvrdi da to područje uključuje neke od njegovih voda.

Dogovor dolazi dok Moskva nastoji učvrstiti svoje strateško uporište u Siriji i, nadalje, dodatno proširiti svoj domet na istočnom Mediteranu. Također se naglašava kako Moskva nastavlja prepuštati svoje lukavije ciljeve vanjske politike privatnim vojnim dobavljačima.

Najpoznatiji po svojoj plaćeničkoj aktivnosti, koja zahvatacijeli  svijet od Sudana preko Ukrajine do Venezuele, operateri Wagnera također su pokušali iskoristiti unosne rezerve prirodnih resursa u krhkim državama.

Najozloglašenijeg ruskog privatnog vojnog izvođača, grupu firmi koje se zajednički nazivaju Wagner grupa, navodno predvodi Jevgenij Prigožin, navodno blizak ruskom predsjedniku Vladimir Putinu, kojeg su Sjedinjene Države sankcionirale zbog pokušaja miješanja u američke predjedničke izbore. Sada se čini da se njegova mreža miješa u budućnost Sirije.

Procurile su e-adrese do kojih je došao Dossier Center, londonska istražna jedinica koju finansira prognani ruski oligarh Mihail Hodorkovski, a koju je analizirao neprofitni Centar za napredne obrambene studije i one pokazuju preklapanje vlasničkih struktura između Kapitala i ostalih poznatih Wagnerovih podružnica koje djeluju u Siriji.

Generalni direktor imenovan u ugovoru Kapitala sa sirijskom vladom, Igor Viktorovich Hhodyrev, naveden je kao glavni geolog u internom rasporedu rada koji koristi Evropolis, druga firma povezana s Wagnerom, koja je ranije postigla dogovor sa sirijskom vladom koja joj je dodijelila 25 postotni udio prihoda od polja nafte i plina oslobođen nadzora takozvane Islamske države.

Interne e-adrese Europolisa uključuju i evidencije kompanija koje se odnose na Kapital i njegovog jedinog dioničara, što bi ukazivalo na preklapanje poslovanja. Glasnogovornik Prigozhina nije odgovorio na zahtjev za komentarom, a ugostiteljski magnat ranije je negirao bilo kakvu povezanost s plaćeničkim aktivnostima. Nije bilo moguće kontaktirati Khodyreva za komentar.

Evropolis je dospio na naslovnice nakon što je grupa muškaraca koji rade u firmi optužena da je odgovorna za brutalno mučenje i ubojstvo Sirijca Hamdija Boute, što je zabilježeno na video snimci u plinari Al-Shaer u blizini Palmire u Siriji 2017. godine. U prvoj tužbi te vrste, žrtvin brat podnio je u martu tužbu na ruskim sudovima optužujući Wagnerov za ratne zločine. U Libiji su optuženi za "neselektivno postavljene zamke i minska polja", a u Srednjoafričkoj Republici optuženi su za mučenje, samovoljno zadržavanje i masovna pogubljenja.

Najmanje dvije druge firme koje su navodno povezane s Wagnerom sklopile su naftne i plinske ugovore sa sirijskom vladom. Krajem 2019. godine sirijski Parlament odobrio je ugovore za istraživanje i razvoj tri kopnena bloka, za koja se vjeruje da sadrže 250 milijardi kubnih metara plina.

Ruske istraživački orijentirane novine Novaya Gazeta kasnije su izvijestile da su firme Mercury i Velada imale dugogodišnje veze s Prigozhinom. Press služba Prigozhinove ugostiteljske firme porekla je da tajkun ima bilo kakve veze sa firmama.

Takvi ugovori služe kao nagrada plaćeničkim skupinama koje su se borile zajedno sa sirijskim vladinim snagama u nekim od ratnih kopnenijih operacija. Stotine ruskih plaćenika smatra se ubijeni, u sukobima sa snagama  SAD-a 2018. nakon što su napali te jedinice u provinciji Deir al-Zour, gdje je mali kontingent Kurda i snaga SAD-a zajedno djelovao.

Očigledna upotreba Wagnerovih firmi indikativna je za strategiju Kremlja u Siriji: ruski državni giganti nisu ti koji se koriste za sticanje uticaja, rekla je Anna Borshchevskaya, viša saradnica s Washingtonskog instituta i stručnjakinja za rusku politiku u Rusiji.

Poduhvati Kapitala, Mercuryja i Velade nemaju puno smisla iz energetske perspektive ali mogli bi imati u geopolitičkom smislu. Prije izbijanja rata 2011. godine, Sirija je proizvodila nešto manje od 400.000 barela nafte dnevno, manje od pola od jedna posto globalne opskrbe u to vrijeme. Od tada je proizvodnja naglo pala za više od 90 posto, a sada se procjenjuje na oko 20.000 barela dnevno, jer se većina najproduktivnijih naftnih polja u zemlji nalazi na teritorijima koji još uvijek kontroliraju pobunjene Sirijske demokratske snage na sjeveroistoku zemlje.

Budući da ruske domaće naftne kompanije pumpaju više od 10 miliona barela dnevno, čini se da sirijska industrija nije vrijedna truda s čisto ekonomskog stajališta, rekao je Karam Shaar, nerezidentni najučnik s bliskoistočnog instituta i stručnjak za sirijsko ekonomiju.

No, Moskva vidi Siriju i njezinu industriju kao sredstvo za održavanje pritiska dok zemlja gleda na obnovu nakon desetljeća sukoba. "Oni imaju lojalnost Assada, ali žele imati stvari u pisanom obliku", rekao je Shaar. "Znaju da će onaj ko drži naftu u Siriji na kraju imati... vrlo važnu pregovaračku kartu jednostavno zbog sirijske male ekonomije.“

Snažnije uporište u Siriji također pomaže Moskvi s njezinim dugogodišnjim ciljem ponovne uspostave prisutnosti na istočnom Mediteranu. Rusija već dugo ima bliske veze sa Sirijom, koja je dom ruskih zračnih i pomorskih baza. Odluka Rusije da intervenira u sirijskom sukobu 2015. godine označila je njezin povratak na Bliski istok nakon što je uglavnom bila odsutna od raspada Sovjetskog Saveza. Pozicionirajući se kao lojalan saveznik, Moskva je ojačala svoje odnose u regiji dok su Sjedinjene Države nastojale odstupiti.

Sirija se također koristila kao lansirna rampa za podršku Wagnerovim operacijama u Libiji, gdje je ta grupa dovela ruske i sirijske plaćenike kako bi se borili u znak podrške odmetnutom maršalu Khalifi Haftaru nakon što je 2019. pokrenuo ofanzivu za svrgavanje međunarodno priznate vlade u Tripoliju. U junu 2020. borci povezani s Wagnerom preuzeli su kontrolu nad dva najveća naftna postrojenja u Libiji, izvijestio je Wall Street Journal.

"Ako Rusija ima pristup Siriji zajedno s Libijom, to stvara strateški luk koji omogućava Rusiji da se proširi u Afriku i proširi u Europu sa svog južnog boka", rekla je Borščovskaja.

Djelujući u vakuumu odgovornosti u nekim od najkrhkijih zemalja na svijetu, poput Sudana, Srednjoafričke Republike i Libije, privatni ugovarači poput Wagner grupe poslužili su kao unajmljeni vojnici i politički stratezi, dok su istovremeno sklapali unosne poslove za iskorištavanje prirodnih resursa. Iako je Wagner usko povezan s ruskom državom, Kremlj već dugo negira bilo kakvu vezu sa Wagnerom.