Već 6. oktobra generalni sekretar UN-a, Antonio Guterres, i predsjednica EUropske komisije, Frau Genocid poznata i kao Usrula von der Leyen, dali su ton kojim će se na Zapadu obilježiti godinu dana direktnih prenosa najdokumentovanijeg genocida u historiji čovječanstva – sjećanjem na 7. oktobar 2024. godine.
Saopštenja koja su podijelili na društvenoj platformi X su sramna (ali očekivana). Ukratko, bez spominjanja svega što je prethodilo 7. oktobru, bez spominjanja izraelske okupacije, međunarodnog prava, ICJ-a, uz vrlo pasivan opis onoga šta se u međuvremenu događalo i događa za šta im je kriv isključivo Hamas, dok su Izrael i izraelske žrtve jedine vrijedne spominjanja i pamćenja.
Time su ovo dvoje zvaničnika nedvojbeno prihvatili cionistički rasizam. Već sljedećeg dana, 7. oktobra, pokazalo se da su taj ton generalno prihvatili zapadni političari, takmičeći se u ulizištvu genocidnom aparthejd režimu.
STARI PLANOVI U NOVOJ IZVEDBI
Međutim, nema te količine ulizištva koje može zadovoljiti “odabranu nadrasu” koja se osjeća superiorno u odnosu na sve ostale, tako da su mnogi, naročito Guterres, dobili dobru količinu prezira i optužbi za šta drugo nego do antisemitizam od onih kojima pokušavaju da se dodvoravaju. Ni “360 stepeni” Baerbockova ni Macron nisu bili pošteđeni. Izuzetak je Milorad Dodik, koji je slagavši, a ne trepnuvši, proglasio sve izraelske žrtve i zarobljenike civilima. No, to izuzeće je vjerovatno posljedica kukavičluka – naime, Dodikov nalog na X platformi ne dopušta odgovore.
Simpatije svijeta koje je Izrael dobio 7. oktobra 2023. godine zbog vojnog poraza usljed obavještajnog debakla(?) su instrumentalizovane i iskorištene, zapravo zloupotrijebljene za pristanak / odobravanje / objašnjenje / opravdanje genocida, otimanja zemlje i vojnih planova koji su planirani mnogo prije 7. oktobra 2023. godine. Max Hastings u svojim memoarima Going to Wars objavljenim 2000. godine piše da je tokom jedne večere u kući Netanyahuovih davne 1977. godine Benjamin izjavio: “U sljedećem ratu, ako to uradimo kako treba, imat ćemo priliku da izbacimo sve Arape. Možemo očistiti Zapadnu obalu, srediti Jerusalim.”
Izražavanje simpatije Izraelu 7. oktobra, dok Izrael provodi ono o čemu je Netanyahu još kao student snatrio, kada se u Izraelu otvoreno govori piše o gabaritima “obećane zemlje” (od Nila do Eufrata), dok Izrael zbog odbrane “prava” da nastavi genocid bombarduje još tri zemlje, nije ništa drugo do učestvovanje u genocidu i ohrabrivanje izraelskog chutzpaha. Chutzpah (čita se hucpa) je jedinstven oblik bezobrazluka, najlakše objašnjen primjerom – ubica roditelja pred sudom traži pomilovanje ili blažu kaznu zato što je siroče. Izrael je jedina zemlja koja može bjesomučno bombardovati četiri zemlje i da se prikazuje kao žrtva.
“Suočeni smo s rasističkim režimom aparthejda koji diskriminira ne samo muslimane nego i Jevreje. Niko ko ima imalo savjesti ne može šutjeti pred takvom mrežom masakra. Šutjeti, ne reagovati ili čak biti neutralan dok djecu kolju odmah pored vas, a bombe bacaju na civile iz aviona tik do vas, konstatujem očigledno, jeste saučesništvo u zločinu. S ovog mjesta pitam one koji su se igrali tri majmuna još jednom tačno 360 dana: Kako ćete sutra gledati u svoje oči u ogledalu?”, rekao je predsjednik Erdoğan u govoru 1. oktobra povodom otvaranja turskog parlamenta posle ljetne pauze.
U istom govoru skrenuo je pažnju na izraelske apetite. “Mogu otvoreno reći da će mjesto na koje će izraelska administracija, djelujući u zabludi o ‘obećanoj zemlji’, krenuti, nakon Palestine i Libana, punim vjerskim fanatizmom, biti naša domovina. Iako neki to uporno ne žele vidjeti, Netanyahuova vlada sanja grubi san koji uključuje Anadoliju, tragajući za utopijom i u raznim prilikama otkrivajući te namjere. Svaki razvoj događaja od 7. oktobra povećava veličinu ove prijetnje. Dok vrlo pažljivo pratimo izraelske napade u Palestini i Libanu, također vrlo jasno vidimo kako želi uspostaviti male satelitske strukture na sjeveru Iraka i Sirije, koristeći separatističku organizaciju kao oruđe.” Jasno je da se “separatistička organizacija” odnosi na terorističku PKK i njene derivate poput YPG-a u Siriji, koje su Sjedinjene Američke Države obučile i do zuba naoružale.
PORUKE IZ KUALA LUMPURA
“Svako ima plan dok ga ne udare u usta”, rekao je onomad filozof bokserskog ringa Mike Tyson. Da li će Netanyahu biti dovoljno glup da isprovocira taj udarac u usta, koji potencijalno može nokautirati globalnu privredu veliko je pitanje.
No, ono što je neporecivo jeste to da je 7. oktobar prošle godine i sve što se dešavalo nakon toga srušilo izraelski narativ, razotkrilo cionističku prevaru i ulupalo svaki kredibilitet Zapada i srušio ga s moralnih visina koje je nezasluženo mislio da zauzima. Pokušaji povratka na stanje pre izgledaju patetično, a brutalnost kojom Izrael pokušava da obnovi svoju moć odvraćanja samo još više urušava sve te konstrukte.
Govoreći na otvaranju 7. konferencije Kuala Lumpur Foruma pod nazivom “Palestina, pionir buđenja Ummeta” održane u Istanbulu, član političkog biroa Hamasa Osama al-Hamdan rekao je da je palestinski otpor danas vrlo jak i dodao: “Za nekoliko godina pojavit će se nova mapa ovog regiona. Ako Bog da, Izrael neće biti na ovoj mapi.” Hamdan je naveo da je islamski svijet ušao u proces uskrsnuća i da je operacija “Al-Aqsa potop” važna prekretnica u ovom procesu.
Domaćini konferencije odražene od 6. do 8. oktobra bilu su Centar za islam i globalna pitanja, Kuala Lumpur Forum Misao i civilizacija, Istanbulski pokret za ljude i civilizaciju i Univerzitet Sabahattin Zaim u Istanbulu. Ugledni akademici, stručnjaci i novinari, kao što su istoričar Ilan Pappe s Univerziteta u Exeteru, John Quigley s Univerziteta Ohio State, novinar Pepe Escobar, profesor za odnose s javnošću Sami Al-Arian i bivši američki obavještajni službenik, UN inspektor za oružje Scott Ritter učestvovali su na panel sesijama na kojima se raspravlja o situaciji u Gazi iz različitih perspektiva.
Konferencija je tri dana razmatrala nekoliko kritičnih pitanja, uključujući moralno i intelektualno stanje zapadne civilizacije, ulogu arapskih zemalja u tekućem izraelskom ratu u Gazi te širi kontekst Palestine i islamskog svijeta.
Prvog dana konferenciji se preko video linka obratio bivši premijer Malezije Tun Mahathir Mohamad. “Sedmi oktobar obilježava značajan dan jer su na današnji dan Palestinci odlučili poslati poruku svijetu da su odlučni da oslobode svoju zemlju nakon što je njihova stvar bila gotovo zaboravljena usred kontinuirane blokade, širenja naselja, napada na džamiju Al-Aqsa, judaizacije Jerusalema i nametanja politike aparthejda svim Palestincima.”
Mahathir je rekao da je “došlo vrijeme da svi muslimani ostave po strani svoje razlike” jer je “najmanje što možemo učiniti dok se osjećamo bespomoćno prokleti Izrael, SAD i njihove zapadne saveznike, kao i muslimane koji su saučesnici u njihovim zločinima protiv čovječnosti.”
Hamdan je rekao da je Zapad propao u ljudskom i moralnom smislu: “Zapadna civilizacija nije uspjela odbraniti ljudska prava. Ta civilizacija je bankrotirala i materijalno i duhovno. Sadašnji globalni sistem pun je dvostrukih standarda i nosi duh faraona.”
Nema argumenata kojima se može suprotstaviti tim tvrdnjama i nema spina kojim se one mogu ublažiti. Sve maske su odavno pale.

