Ekspanzionističke ambicije Donalda Trumpa s Grenlandom, Kanadom, Panamskim kanalom i Meksičkim zaljevom mogu se činiti kao hir multimilionera ohrabrenog sjajnom pobjedom na predsjedničkim izborima vodeće svjetske sile.
Ali to je povratak na jedno od načela koje je vodilo geopolitiku Sjedinjenih Država tokom većeg dijela njene kratke historije: teritorijalno širenje na američkom kontinentu kao područje utjecaja i zaštite od intervencija stranih sila. Ili, u sintezi koja se pripisuje predsjedniku Jamesu Monroeu, a koju je osmislio njegov državni sekretar John Quincy Adams, "Amerika za Amerikance".
Opravdano “razlozima nacionalne sigurnosti”, tako se ponašaju i velike sile u ovom multipolarnom svijetu: Kina i Rusija već godinama pokušavaju proširiti svoj utjecaj u svom okruženju, bilo gradnjom vojnih baza na otočićima u moru, okupacijom Čečenije, Pridnjestrovlja, Abhazije, Krima, Luganska ili Donjecka, uspostavljanjem neravnopravnih odnosa ekonomske ovisnosti sa susjednim zemljama ili direktnim miješanjem u njihove unutrašnje političku rasprave.
Svojom obnovljenom Monroovom doktrinom Trump legitimira takva ponašanja koja su suprotna Povelji Ujedinjenih naroda, međuvladine organizacije koja se pokazala nesposobnom zaustaviti aneksiju teritorija od strane velikih sila, pogotovo kada veliki imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti, kao što je slučaj s Kinom, Rusijom i Sjedinjenim Državama.
Poput investitora koji posjećuje imanje s velikim potencijalom, sin novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa Jr. otputovao je u utorak u Nuuk, glavni grad Grenlanda, očevim avionom Trump Force One. Zajedno s ultrakonzervativnim influencerom Charliejem Kirkom snimio je seriju videa u kojima pokazuje njegove "nevjerojatne poglede" i proglašava otok — najvećim na svijetu, punim energije i mineralnih resursa, te s pristupom unosnom Arktiku, čije će topljenje leda otvoriti nove trgovačke rute — kao dio pokreta Make America Great Again.
Sat vremena kasnije, na dugoj press konferenciji u svom klubu Mar-a-Lago na Floridi, Trump stariji nije isključio upotrebu vojne sile protiv Grenlanda, autonomne teritorije koji pripada Danskoj, zemlji NATO-a. Ići u takve krajnosti, protiv otoka za koji danski premijer kaže da "nije na prodaju", značilo bi duboku transformaciju saveza koji su oblikovali svijet od Hladnog rata. Raison d’être Atlantskog saveza, izvan vojne saradnje, njegov je sporazum o međusobnoj odbrani, koji u odjeljku 5 ugovora utvrđuje da je napad na jednu članicu napad na cijeli blok.
Iako širenje teritorijalnih granica nije bilo na Trumpovom dugom popisu obećanja u kampanji, budući da sebe opisuje kao "jedinog koji može spriječiti treći svjetski rat", to nije kontradiktorno nekim njegovim prijedlozima, poput prekida podrške Ukrajini i onoga što naziva "vječnim ratovima" na Bliskom istoku, ili njegovu averziju prema multilateralizmu i njegovu diskreditaciju samog NATO-a. Sjedinjene Američke Države mogle bi napustiti neke od svojih međunarodnih saveza u Evropi i Aziji, za koje Trump vjeruje da im ne idu u prilog, i iskoristiti te resurse za širenje vlastitog područja utjecaja.
“Amerika ne ide u inozemstvo u potrazi za čudovištima koja treba uništiti”, rekao je John Quincy Adams 1821. Trump bi se složio. Iako ne poriče američki interes u inozemstvu, naprimjer, u strateškoj odbrani Izraela, geopolitički prioritet stavlja na američki kontinent.
Doktrinu je prvobitno osmislio James Monroe, peti predsjednik Sjedinjenih Država (1817. – 1825.), kako bi spriječio intervenciju evropskih monarhija u Americi, gdje je, poput njegove mlade zemlje, nekoliko do tada španskih kolonija postalo nezavisno. Kako je Washington sticao vojnu moć, doktrina je evoluirala od odbrambenog do intervencionističkog stava. Godine 1845. predsjednik James K. Polk anektirao je Teksas kako ne bi postao "saveznik ili ovisan neke strane nacije moćnije" od Sjedinjenih Država.
Slijedeće godine, Polk se pozvao na doktrinu kako bi opravdao rat s Meksikom koji je proširio američki suverenitet nad Kalifornijom i američkim jugozapadom. Godine 1867. predsjednik Andrew Johnson na nju se pozvao prilikom kupovine Aljaske.
Do 1890-ih, Monroeova doktrina podrazumijevala je da je cijela zapadna hemisfera američka, i korištena je za opravdavanje intervencije u teritorijalnim sporovima u Latinskoj Americi, uključujući rat sa Španijom koji je Sjedinjenim Državama donio Puerto Rico i novi protektorat na Kubi. Godine 1903. Theodore Roosevelt posredovao je kako bi osigurao otcjepljenje Paname od Kolumbije i osigurao ekskluzivno pravo na izgradnju Panamskog kanala, koji je ostao pod američkom kontrolom sve dok ga Jimmy Carter nije vratio 1977. godine.
Na svojoj press konferenciji u Mar-a-Lagu, Trump je Carterovu odluku kritikovao kao historijsku grešku: “Panamski kanal je vitalan za našu zemlju i njime upravlja Kina. Kanal smo dali Panami, a ne Kini”, rekao je, implicirajući, poput Monroeove doktrine, da SAD ima pravo na regiju i mora učiniti sve da je strane sile ne iskoriste. Takođe je rekao da je spreman upotrijebiti "ekonomsku silu" kako bi Kanada postala 51. država u zemlji, jer "Kanada i SAD, to bi moglo biti moćno!". LA VANGUARDIA
