Shinzo Abe bio je japanski premijer s najdužim stažom, poznat po tome što je bio "jastreb" u vanjskoj politici ali i po svojoj osebujnoj ekonomskoj strategiji poznatoj kao "Abenomics (Abenomika)". Danas je na njega izvršen atentat, ustrijeljen je dok je držao govor nasred ulice. Umro je u bolnici nekoliko sati kasnije

Bio je premijer Japana između 2007. i 2008., a zatim ponovno između 2012. i 2020. godine. Njegova dva mandata karakterizirala je politika usmjerena na revitalizaciju posrnule japanske ekonomije, tvrdolinijaški stav o domaćim i vanjskim političkim pitanjima i borba protiv rastuće moći Kine.

Bio je zadužen za nadgledanje oporavka Japana od razornog potresa i tsunamija u Tohukuu 2011. godine, koji su ubili gotovo 20.000 ljudi i prouzročili kolaps nuklearnih reaktora u Fukushimi.

Njegova ekonomska politika pod nazivom "Abenomika", osebujna strategija temeljena na kvantitativnoj ekspanziji, fiskalnim poticajima i strukturnim reformama, prepoznata je kao važan faktor u oporavku ekonomije prije razarajućih učinaka pandemije covida.

Godine 2020. odstupio je s mjesta premijera iz zdravstvenih razloga, kada je otkriveno da je obolio od recidiva ulceroznog kolitisa. Ta ga je crijevna bolest natjerala da podnese ostavku tokom svog prvog premijerskog mandata 2007. godine. Na dužnosti ga je naslijedio Yoshihide Suga, bliski saveznik njegove stranke, ali je nakon ostavke Abe ostao moćna figura u japanskoj politici.

S nadimkom "Princ", Shinzo Abe bio je član političke dinastije; sin bivšeg ministra vanjskih poslova Shintaro Abea i unuk bivšeg premijera Nobusuke Kishija. Abe je prvi put izabran u parlament 1993. i služio je u kabinetu premijera Junichira Koizumija, kada je 2005. imenovan glavnim sekretarom kabineta.

Čini se da je njegov uspon dosegao vrhunac 2006. kada je postao najmlađi japanski poslijeratni premijer. Međutim, niz skandala, uključujući gubitak penzionih evidencija od strane vlade, što je uticalo na prava nekih 50 miliona ljudi, pogodio je njegovu vladu. Kao posljedica toga, njegova Liberalno-demokratska stranka LDP pretrpjela je težak poraz u Gornjem domu na izborima u julu 2007., a u septembru iste godine on je podnio ostavku, optužujući za to ulcerozni kolitis.

Godine 2012. Abe se vratio na mjesto premijera, izjavivši da je uspio pobijediti bolest zahvaljujući lijekovima. Zatim je ponovno biran 2014. i 2017. godina i postao premijer s najdužim stažem.

Abe, koji je u vrijeme atentata imao 67 godina, bio je poznat po svom tvrdolinijaškom stavu u pitanjima odbrane i vanjskih poslova, te po tome što se posvetio traženju izmjena japanskog pacifističkog poslijeratnog ustava. Konzervativci vide Ustav, koji su izradile Sjedinjene Američke Države, kao podsjetnik na ponižavajući poraz japanskih trupa u Drugom svjetskom ratu.

Njegovi nacionalistički stavovi često su povećavali napetosti s Kinom i Južnom Korejom, osobito nakon njegove posjete tokijskom svetištu Yasukuni 2013., kontroverznom spomeniku povezanom s japanskim militarizmom prije i tokom Drugog svjetskog rata. Ponovljene posjete svetištu takođe su razljutile ljevičarske frakcije u Japanu, koje su ih smatrale Abeovim pokušajem da prikrije japanske ratne zločine.

Godine 2015. zalagao se za kolektivno pravo na samoodbranu, što bi Japanu omogućilo da rasporedi trupe u inozemstvu kako bi odbranio sebe i svoje saveznike kada su napadnuti. Unatoč protivljenju susjednih zemalja, pa čak i japanske javnosti, parlament je odobrio kontroverznu promjenu. Širi cilj izmjene ustava kako bi se službeno priznala japanska vojska nije se mogao postići, a to pitanje i dalje izaziva podjele u zemlji.

Takođe nije uspio osigurati povratak onoga što Japan naziva Sjevernim teritorijima, što je niz spornih otoka u blizini obale sjeverne prefekture Hokkaido na koje polažu pravo Japan i Rusija. Abeovi dobri odnosi s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom uspjeli su zaštititi Japan od štetnih trgovinskih carina i od toga da mora uložiti više novca kako bi održao prisutnost američkih trupa u zemlji.

Pokojni bivši premijer ostat će zapamćen po takozvanoj "abenomici", svojoj simboličnoj ekonomskoj politici koja se temeljila na kvantitativnoj ekspanziji, fiskalnim poticajima i strukturnim reformama. Te su mjere generirale rast tokom njegovog prvog mandata, ali kasnija usporavanja pokrenula su pitanja o učinkovitosti "Abenomike".

 

Njegovi napori da revitalizira ekonomiju također su se suočili s izazovima kada je u proljeće 2020. Japan skliznuo u recesiju prvi put od 2015. godine.

Abeova popularnost pretrpjela je još jedan udarac zbog načina na koji je vodio zemklju tokom pandemije covida-19. Također je bilo zabrinutosti da su kampanje usmjerene na promociju turizma unutar zemlje pridonijele ponovnom izbijanju zaraze. Kritičari ističu da su druga obećanja njegove ekonomske politike, kao što su osnaživanje žena u radnoj snazi, suzbijanje nepotizma i promjena nezdrave radne kulture, takođe ostala neispunjena.

Međutim, priznaje se da je uspio održati Transpacifički sporazum o ekonomskoj saradnji na snazi, osobito nakon što su se SAD povukle iz tog trgovinskog sporazuma.

Kada je Abe 28. augusta 2020. objavio da podnosi ostavku, došlo je do unutarnje borbe između frakcija LDP-a jer je odbio imenovati nasljednika. Na kraju ga je naslijedio Yoshihide Suga, iskusni političar koji je bio dugogodišnji član njegovog kabineta. Ali Abe je nastavio dominirati unutarnjom politikom Japana, čak i nakon što je Sugu zamijenio trenutni premijer Fumio Kishida.

Abe je danas, 8. jula 2022. držao govor podrške kandidatu za Gornji dom u gradu Nara, u zapadnom okrugu Japana, kada je ustrijeljen oko 11:30 sati po lokalnom vremenu. Napadač, bivši japanski marinac koji je neutraliziran i uhapšen na mjestu događaja, rekao je da nije zadovoljan Abeovom politikom. Još uvijek pri svijesti, Abe je odvezen u obližnju bolnicu, ali je ubrzo nakon toga proglašen mrtvim.

Ubistvo je šokiralo zemlju koja nije navikla na oružano nasilje i s jednom je od najnižih stopa kriminala u svijetu.