Termin shadow banning odnosi se na prikrivene akcije platformi društvenih medija izvedene kako bi se ograničila vidljivost objave. Često ga susrećemo u posljednje vrijeme. Prošlog mjeseca Elon Musk upotrijebio je termin u kontekstu takozvanih Twitter fajlova, internih dokumenata današnje Muskove kompanije.
Oni su pokazali da su bivši zvaničnici Twittera raspravljali o blokiranju izvještavanja New York Posta o Hunteru Bidenu, sinu američkog predsjednika Joe Bidena, mjesec prije izbora 2020. godine. Musk je rekao kako dokumenti dokazuju da su čelnici kompanije u to vrijeme bili uključeni “u zabranu u sjeni”.
Twitter je u početku branio svoju akciju na osnovu toga da je prijava neprovjerena, ali je kasnije rekao da će promijeniti svoju politiku za slične sadržaje.
Musk je i sam nedavno optužen za “zabranu u sjeni”. Student koji stoji iza Twitter naloga @ElonJet , koji je pratio gdje se nalazi Muskov privatni avion, saznao je od zaposlenih na Twitteru da je nalog namjerno ušutkan i tvitovao je o tome. (Račun je sada suspendiran.)
Sama ideja da našom online aktivnošću može manipulirati platforma na kojoj nešto objavljujemo a da mi to ne znamo može biti uznemirujuća, rekao je Jonathan Zittrain, profesor informatike i prava na Univerzitetu Harvard.
“Zabrana iz sjene” postala je briga svakog korisnika, ljudi ne znaju pišu li u prazno, jesu li njihove objave ostavljene postrani i to na način da se ne može otkriti šta se s njima dogodilo.
Izraz shadow banning datira najmanje od 2012. godine, kada su korisnici Reddita optužili administratore te platforme da su zabranili link na jedan članak dok su javno zagovarali transparentnost.
Značenje pojma je evoluiralo. Prvobitno se odnosio na vrstu suspenzije naloga na web forumima, gdje bi se činilo da osoba može objavljivati dok je zapravo sadržaj bio skriven od drugih korisnika. U skorije vrijeme, termin se počeo primjenjivati na alternativne mjere, posebno na mjere vidljivosti kao što su brisanje i snižavanje ranga dosega.
Djelomično prikrivanjem ili činjenjem doprinosa korisnika nevidljivim ili manje istaknutim za druge članove društvene mreže, pretpostavlja se da će u nedostatku reakcija na komentare korisniku postati dosadno, da će napustite mrežu te da će spameri i trolovi biti obeshrabreni da nastave sa svojim neželjenim ponašanjem.
Ova mjera može biti zloupotrijebljena tako što se reducira sloboda govora a pravila primjenjuju selektivno. Uvođenjem zabrana ove vrste administratori na društvenim mrežama postaju svojevrsni cenzori, koji ne određuju samo šta se to objavljuje nego i ko objavljuje, čime politička ili neka druga orijentacija vlasnika ali i administratora utječe na kreiranje javnog mnijenja.
