Nakon nekoliko operativno-taktičkih uspjeha ukrajinske armije, teritorijalne odbrane i dobrovoljačkih jedinica, ulaskom u kalendarski treći mjesec invazije ukrajinske snage polagano gube dah. Uspjesi koji su postignuti u harkovskoj i hersonskoj oblasti doista su bili svrsishodni jer su vratili nadu u pobjedu, ali za pokretanje finalne ofanzive koja bi rusku stranu primorala na pregovore kao stranu s lošijom pozicijom na terenu još uvijek je rano. Naravno, dok druga strana simultano i elastično brani svoj prednji kraj ili na taktičkom nivou nastoji aktivnom odbranom da uspori neprijatelja, druga strana napada i umara se kreirajući zamor i materijala i ljudstva. Od 18. maja na teritoriji Istočne Ukrajine sve je vidljiviji taj zamor kod ukrajinskih snaga, pri čemu dopremanje svježih BTG-a (bataljonske taktičke grupe) iz belgorodske operativne baze sada stvara velike tegobe.

S druge strane, sada konačno osvojeni Mariupolj neće vezivati za sebe dodatne jedinice ruske armije, sada te jedinice ulaze u borbu kod Popasne, Rubižne, Yampila i Severodonjecka, pri čemu je situacija najteža u Severodonjecku i Popasni, u prvom gradu opšti je pritisak ruskih snaga, dok je kod Popasne, koja je osvojena još 8. maja, kolapsirao odbrambeni front. Ruska strana sada vadi iz šešira neke nove sisteme koje treba isprobati u borbenim uvjetima, a jedan takav jeste i BMPT “Terminator 2”, specijalizirano borbeno vozilo za podršku oklopno-mehanizovanim jedinicama, ali i pješadiji, posebno u urbanim sredinama.

TERMINATOR NA FRONTU

Specijalizirano borbeno vozilo za podršku pješadije i tenkova BMPT “Terminator” viđen je prvi put 18. maja u maršu kroz Lugansk. Konkretno, uočena je cijela četa BMPT borbenih vozila, pri čemu će se prema svemu uključiti u operacije s ciljem zauzimanja Severodonjecka i Lisičanska. Konceptualno, radi se o borbenom sistemu koji je apsolutna inovacija u instrumentariju istočnoevropskih armija i kao takav je doktrinarno zamišljen kao modularna platforma s nizom primarnih zadataka uz sposobnosti specijalističke podrške.

Naoružan s četiri lansera protuoklopnih raketa “Ataka-T”, dva topa 30 mm 2A42 te dva automatska bacača granata u kalibru 30 mm. Cjelokupna platforma montirana je kao kupola na šasiju tenka T-72 uz određene modifikacije gornje projekcije prostora iznad motora. Dvostruki top u kalibru 30 mm s elevacijom od -5 do +45 u minuti ispaljuje i do 600 metaka u minuti, pri čemu na dometima do 4.000 metara koristi pancirnu, pancirno-trasirajuću i klasičnu municiju.

Također posjeduje panoramske optonišanske sprave s projekcijom prostora 360 stepeni oko borbenog vozila uz GLONASS sistem navigacije. “Terminatoru” ruska strana može da zahvali prodore na istočnoukrajinskom pravcu s obzirom na to da svojom velikom vatrenom moći, dobrom manevrabilnosti pruža izvanrednu podršku pješadiji u borbama za prigradska i gradska naselja. Međutim, jednako je smrtonosan i za borbena vozila pješadije i oklopne transportere, što ga čini vozilom s idealnim sposobnostima.

HARKOVSKA OBLAST

U harkovskoj oblasti, koja je u teritorijalnom smislu usmjerena na borbena dejstva oko grada Harkova, 19. maja snage ruske armije pokrenule su kontraudar prema Harkovu s ciljem da povrate izgubljenu teritoriju. Praktički istog dana ovladavaju Teranovom, sjeveroistočno od Harkova, te Rubižnom, sjeverno od Severodonjecka. Na pravcu prema Harkovu ruske trupe usmjerene su na odbacivanje ukrajinskih snaga dalje od vitalnih putnih i željezničkih komunikacija, pri čemu bi sekundarno u domet ruske artiljerije opet ušao i grad Harkov. Tokom 20. maja ruske snage odbile su nekoliko kontranapada ukrajinske armije na selo Vesele.

Dugoročno ruske snage odbacuju ukrajinsku artiljeriju od željezničkog kraka Belgorod – Kupians – Izyum. Ovaj će krak biti presudan za snabdijevanje trupa u izjumskom klinu, koji se rapidno širi i po dubini i po širini iz dana u dan. Ono što je sugestivno i ukazuje na izmijenjenu procjenu ruskih snaga jeste i pad Teranova, koji je branjen jednim bataljonom Teritorijalne odbrane, a napala ga je svježa 200. motostreljačka brigada uz snažnu artiljerijsku podršku. U tom smislu se potvrđuje činjenica da je Belgorod u drugoj fazi rata primio sve bataljonske taktičke grupe koje su napadale na pravcu Kijeva, iste osvježio ljudstvom i tehnikom. Ta operativna rezerva u Belgorodu koja se sada polagano ubacuje u borbe na harkovskom i izjumskom vojištu odnosi premoć nad rastegnutim ukrajinskim snagama koje su zbog oslobađanja terena nesumnjivo pod zamorom i tehnike i ljudstva. Opšta procjena jeste da se u okolini Belgoroda nalazi oko 10 bataljonskih taktičkih grupa iz sastava operativne rezerve, pri čemu je ta brojnost dovoljna za kreiranje kombinovane armije.

IZJUMSKI KLIN

Za opstanak jedinica u ovom klinu koji se metodično i bez uklinjavanja širi pedantno osiguravajući desni i lijevi bok nužno je očuvati željeznički krak koji ide iz Rusije (Belgoroda). Ruska armija formirala je još jedan mostobran na rijeci Siverski Donjeck, ova u prečniku široka i plovna rijeka ozbiljna je prepreka koju će ruske snage morati prevazići. S obzirom na to da su dosadašnje pokušaje forsiranja rijeke remetili naleti ukrajinske taktičke avijacije, na snimkama se može vidjeti da su u okolinu Izyuma ruske snage dopremile i protuzračni sistem S-300V.

Prema koncentraciji trupa, artiljerijskim pripremama te borbenim aktivnostima ruske snage namjeravaju napredovati južno i istočno-jugoistočno. U prilog tome ide i napuštanje ukrajinskih položaja na rijeci Oskil kao i miniranje brane na istoj rijeci, što znači da su ruske snage izvršile prodor 10 km istočno od Izyuma. Dugoročno, glavnina snaga iz Izyuma vjerovatno će biti upotrijebljene u pravcu Slavjanska, pri čemu postoji direktna putna komunikacija Izyum – Slavjansk (E40) dužine 50 km. Prodor preko rijeke Oskil s druge strane ostavio bi u obruču ukrajinske snage u okolini Oleksandrovke, dok bi se na oba pravca (Oleksandrovka i Slavjansk) izbjegavalo klinasto prodirati.

KOLAPS UKRAJINSKE ODBRANE KOD POPASNE

Od 19. maja u širem reonu Popasne ruske snage prodiru po dubini i širini perimetra cijele regije, pri čemu se osvaja teritorija na zapadu, jugu i sjeveru od same Popasne, koja je pala u ruke ruskih trupa još 8. maja. Rezultat je to koncentracije jakih snaga ruske armije u Popasni, prije svega 76. vazdušnodesantne divizije i 57. gardijske motostreljačke brigade. U svakodnevnim napredovanjima (1-2 km dnevno) ruska armija i proruske snage 19. su zauzele Novu Kamjanku, samo 15 kilometara od Bakhmuta. Ovim osvajanjem ruske snage sada imaju pod paljbenim nadzorom cestu T1302, koja je ključna za dopremanje snaga iz operativne baze Bakhmut za Severnodonjeck. Dodatno ruske snage uvode nove jedinice iz sastava 40. i 336. brigade pomorske pješadije, pri čemu su uvedene minimalno tri bataljonske taktičke grupe opremljene BMPT “Terminatorima 2”, o kojima smo već pisali.

Na ovom pravcu ruske snage u tri dana napravile su značajne prodore zahvaljujući prije svega uvođenju bataljonskih taktičkih grupa koje su bile zauzete na Mariupolju, ali i još nekim faktorima. Naime, pored upotrebe “Terminatora 2”, ruskim snagama naruku ide i željeznički krak koji se pruža do Popasne i omogućava dotur ratnih materijala željeznicom. Na svim pravcima ruske snage forsiraju dopremanje i logistiku željeznicom s obzirom na manjak kamiona, kao i na njihovu ranjivost na ukrajinsku artiljeriju. S druge strane, ruskim snagama koje napreduju iz Popasne suprotstavlja se elitna 24. motostreljačka brigada ukrajinske vojske s minimalno pet bataljona. U svakom slučaju, tokom 20. maja jedinice ruske armije zauzele su na sjeveroistoku Popasne selo Lypove, pri čemu se otvara prostor za napredovanje ka Severodonjecku iz pravca jugozapada.

SEVERODONJECK TRPI PRITISAK S TRI STRANE

Trenutno Severodonjeck i Lisičansk trpe napade, pri čemu u prvom redu istočniji Severodonjeck, koji je padom Rubižne ugrožen i sa sjevera, pored ruskih napada s juga i istoka. Dva industrijska grada Severodonjeck i Lisičansk podijeljeni su rijekom Siverski Donjeck i veza između njih jesu četiri velika mosta. Jedan koji ide preko Rubižne zvanično je otpao za odstupanje ukrajinskih snaga, drugi su 20. maja ruski minobacači srušili, tako da ostaju dva velika mosta za izvlačenje iz Severodonjecka na lijevu obalu, odnosno u Lisičansk.

Trenutno Severodonjeck trpi teške napade sa sjevera iz Rubižne, koja je u ruskim rukama od 19. maja, sa zapada iz Voronove te s juga iz Syrotne. U prostoru napadnih operacija iz Voronove i Syrotne nalazi se i severodonjecki aerodrom za koji se ne zna pod čijom je kontrolom. Situacija je iz dana u dan sve teža i djeluje da ukrajinske snage mogu samo biti opkoljene kao u Mariupolju, što bi značilo vjerovatno sličnu sudbinu unatoč odvažnom otporu. Povoljniji za odbranu jeste Lisičansk zbog prirodne barijere, tj. rijeke Donjec, ali će se, sudeći prema prodorima iz Popasne, Limana i Izyuma, nova ukrajinska linija odbrane morati formirati na periferiji Slavjanska i Kramtorska.

U hersonskoj oblasti traju pripreme ruskih snaga za snažniju ofanzivu ili s ciljem povratka izgubljenih teritorija na zapadu i daljem prodoru ka Odesi ili za još odlučniji napad na Zaporožje. Ukrajinske snage od 15. maja nisu izvodile značajnija borbena dejstva, pri čemu je tamošnji ruski 70. motostreljački puk pojačan s brigadama iz sastava 155. gardijske brigade pomorske pješadije. Dodatne snage primijećene su na prilazima Hersonu i pretpostavlja se da su to snage koje su učestvovale u opsadi Mariupolja.