Posmrtni ostaci 50 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine, među kojima su i ostaci tijela trojice maloljetnika, bit će ukopani na ovogodišnjoj komemoraciji i dženazi danas, 11. jula, u Potočarima.

Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Salim Mustafić rođen 1979. godine u mjestu Tokoljaci kod Srebrenice. On je imao 16 godina u momentu kada je ubijen u ljeto 1995. godine. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika, 2006. godine.

Do sada su u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopani posmrtni ostaci 6.671 osobe, a da će ukupno sa ukopom žrtava ove godine taj broj iznositi 6.721 žrtava.

Amor Mašović, doskorašnji čelnik Instituta za traganje za nestalim osobama, do sada je zajedno sa svojim timom učestvovao u otkrivanju oko 3.350 masovnih i pojedinačnih grobnica, sa oko 18.000 posmrtnih ostataka žrtava. Postoji, kaže Mašović, još jedan broj identifciranih žrtava u Centru za identifikaciju u Tuzli, ali “porodice žrtava još nisu dale pristanak da se sahranjuju, jer su njihovi skeletni ostaci vrlo, vrlo oskudni”.

“Ponekad se radi, doslovce, o samo dvije kosti i porodice, posebno majke, nemaju snage da te dvije kosti spuste u mezar”, kazao je Mašović u Zenici, na tribini organiziranoj povodom 27. godišnjice genocida. Posebno je podvukao “fenomen koji se desio samo na prostorima Balkana, djelomično na prostoru Hrvatske, Kosova, a posebno na prostoru BiH”, fenomen višestrukog prmještanja posmrtnih ostaka u sekundarne i tercijalne masovne grobnice.

„To je jedan nehuman, neljudski, necivilzacijski odnos prema mrtvima. Ovi prostori su prostori gdje je prvi put u svijetu došlo do, na neki način, obračunavanja sa ljudima koji su već bili mrtvi. Ljudi koji su jedanput bili zakopani u primarne masovne grobnice, buldožerima i bagerima su raskidani i stavljani u kamione, koji su odlazili u različitim pravcima. Sahranjivani su dijelovi njihovih skeleta. Tako se, recimo, desilo u Srebrenici, a slično je i u Prijedoru, u Rudniku Tomašica”, kazao je Mašović i dodao kako odrasli muškarac u “svom skeletu ima 207 kostiju”, a samo šest kostiju jednog mladića iz vlaseničkog sela, koji je imao 22 godine kada je ubijen, je pronađeno u “čak pet različitih masovnih grobnica”.

„Dio njegove noge pronađen je u primarnoj masovnoj grobnici, u selu Glogova kod Bratunca, a još pet kostiju pronađeno je u četiri različite sekundarne grobnice. Dakle, njegovi se dijelovi nalaze u nekim još neotkrivenim masovnim grobnicama sekundarnog, čak i tercijarnog tipa. To nije zabilježeno u povijesti čovječanstva. To nisu čak radili ni nacisti, ni Huni, ni svi oni koji su se na jedan neljudski način obračunavali sa svojim protivnicima, neprijateljima…”

Iskustva koja su Mašović i njegove kolege stekli tokom godina traganja za grobnicama i tijelima ubijenih nagnale su  vlasti Ukrajine da zatraž ovih dana pomoć Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine u procesu ekshumiranja i identificiranja posmrtnih ostataka osoba pronađenih u masovnim grobnicama u toj zemlji.

Pomoć je zatražena jer se model traganja, ekshumiranja i identifikacije osmišljen u Bosni i Hercegovini nakon rata koji je okončan 1995. godine, pokazao iznimno uspješnim i efikasnim. Proces traženja I identifikacije koji su usavršili u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine danas se primjenjuje u onim društvima koji su prošla kroz ista iskustva rata i poraća kao i Bosna i Hercegovina.

“Nedavno smo dobili zahtjev od Ukrajine za tehničku pomoć koja se odnosila na proces DNK identifikacije koju zapravo za Institut radi Međunarodna komisija za nestale (ICMP). Dali smo im određene preporuke i uputili ih na ICMP i svakako im ponudili našu ekspertizu za sve što im bude potrebno kako bi iskoristili sva iskustva koja smo imali u Bosni i Hercegovini zahvaljujući kojima je do sada pronađeno gotovo 80 posto nestalih osoba, a sve kako bi pomogli u uspostavljanju sistema koji će u Ukrajini biti zadužen za pronalazak nestalih osoba”, kazala je Emza Fazlić iz Instituta za nestale osobe.

Ukrajinske vlasti pomoć od kolega iz BiH zatražile su još prije nekoliko godina, kada su poeči proces traganja za nestalima nakon ilegalne aneksije polutoka Krima. Delegacija iz Ukrajine osjetila je Institut kako bi saznanja više o procesu traganja za nestalim osobama u Bosni i Hercegovini, a kako bi taj model primijenili i u Ukrajini.

Na tom su sastanku delegaciji iz Ukrajine prenesena sva iskustva Instituta kada je u pitanju traganje za nestalim osobama, počevši od ključnih stvari neophodnih za ovaj proces, kao što je sačinjavanje tačnog spiska nestalih osoba, zatim donošenje odgovarajućeg zakona, uspostavljanje stručne ustanove (Instituta) koja bi se bavila ovim pitanjem - pa do načina rada na terenu, postupaka koji se provode prilikom ekshumacija i identifikacija i slično.

Do sada su u Bosni i Hercegovini ekshumirani posmrtni ostaci više od 25.500 žrtava. Od tog broja, približno 24.300 nestalih identificirano je i predano porodicama dok se još radi na identifikaciji jednog broja žrtava koje su ekshumirane, ali nisu zvanično identificirane.

Ekshumacije se provode i trideset godina nakon početka rata i još se pronalaze posmrtni ostaci žrtava koje su nestale u to vrijeme. Bosna i Hercegovina i dalje traga za 7.628 nestalih osoba.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada je ukopana 6.671 žrtva Genocida koji je tadašnja vojska i policija Republike Srpske pod komandom ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici.

Do sada je ukupno izrečeno više od 700 godina zatvora za 50 osoba pred Državnim sudom BiH i sudom u Haagu, te pet doživotnih kazni za genocid i druge zločine u Srebrenici. Deset optuženih za zločine na području Srebrenice nalazi se izvan BiH, uglavnom u Srbiji, nedostupni sudskim organima. 

Presudama je utvrđeno da je u Srebrenici u julu 1995. godine tokom počinjenja genocida ubijeno više od 7.000 pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca. Još uvijek se traga za oko 1.200 Srebreničana.