U dalekoj Atlanti, Bošnjaci su stvorili snažno uporište vjere, kulture i identitetske svijesti.
Džemat Georgia, osnovan 1997. godine, od tada raste i razvija se u duhovni centar okupljanja, odgoja i očuvanja baštine.
Na čelu stoji Senad ef. Šehić, imam džemata i glavni imam Medžlisa 4 Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Razvoj džemata
U razgovoru za Stav, otkriva kako je nastao džemat u Atlanti, kako je izgrađen respektabilan vjersko-kulturni centar, koliki značaj džemat ima u očuvanju bošnjačkog identiteta, te na koji način se mladima prenosi osjećaj pripadnosti, ljubavi i odgovornosti prema vjeri i domovini.
Možete li nam reći nešto više o historijatu i razvoju džemata u Atlanti, kada je osnovan, kako je rastao i u kakvom je danas stanju?
- Kao i većina naših džemata u Americi, džemat Zajednice Bošnjaka Georgia, nastao je prije svega kao rezultat svijesti i odgovornosti naših ljudi. U trenucima novih početaka, nakon ratnih stradanja, logora, progona, i dolaska u nepoznatu zemlju, Bošnjaci su shvatili da je džemat najbolji način organizovanja kroz koji naš narod može da zadovolji potrebu za vjerom, ostvari kulturološku autentičnosti i pokaže ljubav prema rodnoj grudi.
Mi često kažemo da su naši džemati nastajali iz potrebe to je tačno, ali isto tako važno je naglasiti da su nastajali i kao rezultat zrelosti, odgovornosti i vizije našeg naroda. Svi drugi oblici organizovanja našeg naroda u udruženja, klubove, kulturna društva, nisu imali odgovore na dinamiku života i realne izazove društva, jedino su naši džemati utemeljeni sa iskrenim nijetom, vizijom da okupljaju opstali u kontinuitetu u jednom vrlo dinamičnom i pluralnom društvu.
Džemat Zajednicu Bošnjaka Georgia, utemeljili su davne 1997. godine čestiti Bošnjaci i Bošnjakinje, u taj džemat su ugradili ljubav, viziju, želju da to bude njihov zalog na Sudnjem danu. Nije mala stvar biti uzrokom da se Allahovo ime spominje, da se namaz obavlja, da se djeca uče vjeri, tamo gdje nije bio veliki broj džamija, tamo gdje je islam na neki način bio nepoznanica.
Te 1997. godine 39 Bošnjaka koji su živjeli na širem području Atlante organizuju sastanak i donose odluku da formiraju džemat uz obećanje da će na početku snositi sve materijalne troškove džemata. Na tom sastanku biraju Ibru Tucakovića, kao svog imama, iako Ibro nije imao formalno imamsko obrazovanje. Ovaj detalj također svjedoči o duhovnoj zrelosti jedne grupe ljudi, da među sobom izaberu vođu, lidera, koji će ih predvoditi.
U tom periodu poduzimaju se aktivnosti na dovođenju stalnog imama. U augustu 1998. godine, na imamsku službu u Atlantu dolazi Ismet ef. Zejnelović, s kojim započinju procesi organizovanja i okupljanja ljudi oko ideje džemata i džematskog rada i djelovanja. Ismet ef. zajednicu je dostojanstveno vodio i predvodio 23 godine. Za to vrijeme džemat je promijenio nekoliko lokacija.
S obzirom na to da su se naše džematlije selile u razvijenija područja, gdje je kvalitet života bolji, a škole kvalitetnije, nužno je bilo mijenjati i centralno mjesto okupljanja, tj. adresu džamije.
Nakon što je džemat promijenio tri adrese, danas ponosno posjeduje veliki centar koji se prostire, na 2.136 metara kvadratnih, a u kojem se nalazi mesdžid, muzej genocida, bosanska soba (muzej) gdje su izloženi predmeti iz bošnjačke kulture i tradicije, salu za sastanke, veliku salu u kojem se održavaju različiti vjerski, kulturni i nacionalni programi, malu salu koju koriste različite sekcije koje djeluju pri džematu, kuhinju s kafeterijom, šest učionica, sobu za omladinska druženja. Uz centar nalaze se sportski tereni, koje koristi uglavnom naša omladina.
Koliko danas broji članova i kakva je struktura džemata kada je riječ o generacijama, porodicama, mladima?
- Džemat iz godine u godinu bilježi rast i progresiju u svakom pogledu. Na samom početku, džemat je činilo nekoliko porodica okupljenih oko ideje očuvanja vjere i zajedništva u novoj sredini. Danas džemat broji više od 800 porodica, koje kroz članarinu ne samo da materijalno pomažu džemat, nego su opredjeljenje da budu dio jednog uređenog sistema, jedne velike porodice, ili kako to mi kažemo lađe spasa.
Članarina u džematima u dijaspori, je stvar identiteta, pripadnosti, a ne isključivo participacija radi vjerske usluge. Naš narod potrebu za duhovnošću može zadovoljiti u mnogim džamijama, ali vjera nije samo obredoslovlje, ona je često kultura življenja, način razmišljanja i stil života.
Puninu vjerskog života, bošnjačke kulture, tradicije, bosanskog jezika, naš čovjek može osjetiti i živjeti samo u našim bošnjačkim džematima. Upravo tu dimenziju džemata nastojimo prezentovati mlađim generacijama, mladim bračnim parovima i omladini. Generacije koje su osnovale džemate, kupovale objekte i od njih činile vakufe, velikim dijelom su uspjele prenijeti ljubav i osjećaj odgovornosti prema džematu na svoju djecu.
Broj djece u mektebu kao i uključenost omladine u džematske aktivnosti pokazatelj je da će, akobogda, i treća generacija, odnosno unučad od osnivača, utemeljitelja džemata, biti vezana za naš džemat.
Koje su najvažnije aktivnosti koje džemat realizira tokom godine, i koliko su Bošnjaci u Atlanti aktivni u vjerskom, kulturnom i zajedničkom životu?
- Džemat kroz raznovrsne aktivnosti i sadržaje koje organizuje tokom cijele godine, nastoji prepoznati i odgovoriti na potrebe džematlija.
Nastojimo obilježiti sve važne datume iz našeg vjerskog i nacionalnog kalendara te na taj način očuvati imansku kondiciju i njegovati kolektivno pamćenje. Često se dogodi, da nekoliko mjeseci zaredom, svaki vikend imamo neku svečanost ili program, što zahtjeva posebnu angažiranost različitih grupa koje djeluju pri džematu (hor, folklor, dramska sekcija, recitatorska sekcija, udruženje žena) kao i veliki broj volontera.
Večerima Kur’ana, mevludima, prigodnim programima, predavanjima dokazujemo ljubav prema vjeri i pokazujemo da vjera nije samo lični doživljaj, nego čin zajedništa koji okuplja i oplemenjuje. Svi ti događaji lijepo su posjećeni, što često iznenadi goste iz domovine.
Jedne prilike jedan naš musafir, koji nas je posjetio iz domovine, na svojoj društvenoj mreži napisao je: "Istinska ljepota i čar ramazana još uvijek se može doživjeti u Atlanti, u džematu Zajednice Bošnjaka Georgia".
Džamija - druga kuća
Zaista ramazan je poseban u Atlanti. Svaki dan imamo zajednički iftar, svi donosimo nešto od hrane i kroz bereket zajedničke sofre, jačamo našu ljubav i učvršćujemo naše odnose. Ne zapostavljamo ni datume vezane za našu nacionalnu svijest i identitet.
Uz prigodan program, rekao bih na visokom nivou, obilježavamo Dan državnosti, Dan nezavisnosti BiH, kao i dane sjećanja na genocid i zločine nad naši narodom.
U tom smislu džemati su čuvari pamćenja i svjetionici identiteta.
Koliko je, prema Vašem mišljenju, džemat važan za Bošnjake u Americi, ne samo kao vjerska institucija, već i kao spona s domovinom, tradicijom, jezikom?
- U razgovoru s džematlijama, čujemo da oni kažu da je džamija njihova "druga kuća" ili da je to naša "Bosna u malom".
Kada zakorače u džamijski harem, oni su simbolički i metaforički zakoračili na onaj komad Bosne, koji nose u svome srcu, sjećanju, kao najljepšu uspomenu i najdublju čežnju. U tome prepoznajem razloge privrženosti svojih džematlija džematu i džamiji, jer je za njih džemat zapravo domovina u duhovnom smislu, u kojem nastoje nadomjestiti sve ono za čim čeznu: miris djetinjstva, zvuk ezana, toplinu komšiluka.
Na samom ulazu u centar imamo dva muzeja, muzej u vidu bosanske sobe, gdje su izloženi tradicionalni predmeti vezani za bošnjačku kulturu i svakodnevni život: ćilimi, sećije, fildžani, odjeća itd... Drugi muzej, je muzej genocida, odnosno soba sjećanja gdje kroz slike, knjige i filmove prenosimo istinu o genocidu, agresiji i zločinu nad našim narodom na mlađe generacije. Prvi muzej nam pokazuje koliko je naša domovina lijepa, kultura bogata, a drugi nas opominje koliko je važno da imamo svijest prvenstveno o sebi, svome identitetu, i da kroz poziciju i ulogu koju imamo u ovom američkom društvu doprinosimo svojoj domovini ili domovini svojih roditelja.
Kroz predavanja, hutbe, neformalna druženja ističemo važnost naše uključenosti u različite procese koji se odvijaju u mjestima gdje smo rođeni ili gdje svake godine provodimo odmore.
Na koji način džemat njeguje patriotizam, bosanski jezik, kulturu i svijest o bošnjačkom identitetu kod članova, posebno kod djece i omladine?
- Patriotizam je lahko njegovati onda kada je domovina prepoznatljiva po nekim uspjesima, bilo da se radi o naučnim dostignućima, tehnološkom razvoju ili sportskim rezultatima. Jer ti rezultati bude ponos i osjećaj pripadnosti.
S druge strane duh patriotizma slabi ako se imidž domovine narušava kroz negativne pojave, poput korupcije, nepravde, političke nestabilnosti.
U tom kontekstu uloga džemata je nezamjenjiva, jer kroz različite džematske aktivnosti učimo djecu i omladinu, koliko nam je Bosna i Hercegovina važna i kako bi divno bilo da oni u budućnosti kao uspješni i ostvareni ljudi učine nešto da se u njoj stanje popravi.
Između integracije i asimilacije
Više od osamdeset mladića, djevojaka i djece uključeno je u sekcije KUD bosanski zumbuli, koje djeluje pri našem džematu s ciljem očuvanja i promocije kulture i tradicije Bošnjaka. Impresivne su slike omladine, obučene u narodnu Bošnjačku nošnju dok npr. izvode tradicionalno bosansko kolo ili odlomke iz drame Hasanaginica. To su zaista posebni trenuci koji izazivaju osjećaj ponosa, radosti i nade da smo uspjeli koliko toliko prenijeti našoj djeci dio onoga što nas čini Bošnjacima.
Zahvaljujući mnogobrojnim programima u džematu, kroz hor, dramsku, recitatorsku sekciju, djeca usavršavaju i popravljaju svoj bosanski jezik. Jasno nam je da našoj djeci bosanski jezik nije jezik na kojem razmišljaju i na kojem sanjaju, ali se trudimo na različite načine, da kroz igru, pjesmu i razgovor, bosanski jezik bude prisutan i živ u našem centru.
U onim porodica gdje djecu čuvaju i odgajaju dede i nane, ta djeca gotovo da tečno pričaju bosanski jezik.
Danas govorimo i o trećoj generaciji Bošnjaka u Americi, koliko su oni uključeni u rad džemata i na koji način ih motivišete da ostanu povezani sa svojim korijenima?
- Već sam spomenuo, da su u kontekstu džemata Zajednice Bošnjaka Georgia, prva i druga generacija uspjeli prenijeti na svoju djecu i unučad taj osjećaj pripadnosti. Ta djeca i omladina često zbog blizine stanovanja ili posla namaz obavljaju u drugim džamijama, ali kada dođe trenutak za neke važne korake u životu, kada se trebaju vjenčati, upisati djecu u mekteb, zekat dati, konsultovati po nekom pitanju, onda dolaze u svoj džemat, džemat svojih roditelja. To je najbolji pokazatelj duboke povezanosti sa dobrom koji su ostavili njihovi roditelji ali i pokazatelj odgovornosti da se to naslijeđe ne izgubi.
Mladim ljudima dali smo priliku da aktivno učestvuju u svim segmentima rada džemata, da predlažu ideje, osmišljavaju sadržaje u skladu sa svojim interesima i potrebama, te da se uključe kao asistenti i mualimi u mektepskoj nastavi.
Usvojili smo sistem koordinacije putem kojeg redovno informišemo omladinu o nadolazećim programima, pozivamo ih na učešće i tražimo njihovu podršku. Posebno nas raduje činjenica da je značajan broj mladića i djevojaka bio dijelom džematskih odbora.
Naš cilj je da što više mladih ljudi uključimo u različite radne grupe i odbore, kako bismo ih pripremili za preuzimanje odgovornosti i vođenja zajednice u budućnosti.
Vidite li dijasporu kao veliki potencijal za jačanje veza s domovinom, ali i za snažnije pozicioniranje Bošnjaka na globalnom planu?
- O dijaspori se godinama govori kao o velikom potencijalu. Ipak, sa sigurnošću možemo reći da intelektualni, profesionalni i društveni kapaciteti bošnjačke dijaspore, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, nisu ozbiljno prepoznati, ni sistematski iskorišteni.
Među našom omladinom ima mnogo visokoobrazovanih ljudi, školovanih na prestižnim univerzitetima, koji danas rade na odgovornim pozicijama i spremni su dati konkretan doprinos Bosni i Hercegovini.
Nažalost, ono što najviše nedostaje jeste jasna strategija i koordinacija iz same domovine. Bez konkretnih smjernica, ciljeva i državnog interesa koji bi usmjeravao takve kontakte, mnogo toga ostaje neiskorišteno.
U našem džematu postoje pojedinci koji imaju lične i prijateljske odnose s važnim ljudima iz američkog političkog vrha, ali u odsustvu jasne vizije, ne znamo šta tačno da tražimo, kako da lobiramo, i u kojem pravcu da djelujemo.
Zato bi artikulisana državna strategija političkog djelovanja prema dijaspori sa jasno definisanim ciljevima i prioritetima bila od ogromnog značaja za sve Bošnjake koji danas obnašaju važne funkcije u američkom društvu ili imaju priliku da utiču na odluke onih koji ih donose.
Na koje načine se može dodatno ojačati saradnja između dijaspore i institucija u Bosni i Hercegovini, kako vjerskih, tako i obrazovnih, kulturnih, pa i političkih?
- Vjerujemo da upravo naši džemati mogu biti ključna spona u tom procesu. Oni već sada predstavljaju čvorišta okupljanja, često jedina mjesta gdje se još uvijek aktivno njeguje državotvorna svijest i gdje se odgajaju generacije s osjećajem emaneta prema domovini.
U dijaspori, a naročito u Americi, prisutan je snažan potencijal: finansijski, intelektualni, organizacijski. Međutim, ljudi koji žive van domovine žele ulagati u one procese gdje vide red, sistem i mjerljive rezultate.
Naši džemati u Americi, kao dio kohezivnog sistema Islamske zajednice u BiH, nude upravo takav model povjerenja. Najbolji primjeri toga su Bejtul-mal Islamske zajednice, projekti organizovanog klanja kurbana, stipendijski fondovi, te konkretna podrška povratničkim džematima.
Samo preko Humanitarnog fonda Atlanta, koji djeluje pri džematu Zajednice Bošnjaka Georgia, trenutno stipendiramo 272 djece u Bosni i Hercegovini.
To je više od pomoći, to je most između dijaspore i domovine. Taj most se može dodatno učvrstiti i proširiti. Ono što je potrebno jeste jasna komunikacija, međusobno povjerenje, i strateški pristup koji prepoznaje dijasporu ne samo kao izvor donacija, već kao ravnopravan faktor u razvoju društva, kulture i državnosti Bosne i Hercegovine.
Vi ste i glavni imam Medžlisa broj 4. Možete li pojasniti kako je organizovan rad unutar Medžlisa i kolika je njegova teritorijalna i funkcionalna širina?
- Medžlis 4 Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (IZBSA) predstavlja organizacijsku jedinicu koja obuhvata 11 džemata, smještenih na području osam saveznih američkih država. Radi se o izuzetno velikom geografskom prostoru, koji uključuje jugoistok Sjedinjenih Američkih Država i dijelove centralnog dijela zemlje.
U okviru ovih 11 džemata trenutno je angažovano 14 imama, pri čemu tri džemata imaju po dva imama, što govori o dinamičnosti i potrebama zajednice. Samo u St. Louisu, živi preko 50.000 Bošnjaka, što ovu regiju čini jednom od najvećih bošnjačkih zajednica u dijaspori.
U mektepske programe Medžlisa 4 upisano je više od 1.000 djece. Najviši i najznačajniji organ Medžlisa je Skupština, koja donosi strateške odluke u skladu s pravilnicima i normativima Islamske zajednice, a koje su obavezujuće za sve džemate u sastavu Medžlisa. Pored Skupštine, djeluje i Omladinska grupa Medžlisa, koja okuplja aktivnu omladinu iz svih džemata, s ciljem međusobnog povezivanja i edukacije. Važnu ulogu u funkcionisanju Medžlisa ima i Nadzorni odbor, koji djeluje kao interna revizorska i savjetodavna grupa. Njegova je zadaća da pruža podršku džematskim odborima, daje smjernice u radu i osigurava usklađenost sa standardima Islamske zajednice.
Kakva je saradnja između džemata unutar Medžlisa i koliko se zajednički radi na projektima?
- Posebnu snagu našeg Medžlisa predstavlja činjenica da imamo kolektiv mladih imama koji su generacijski bliski. Mnogi od njih su studirali zajedno i u kratkom vremenskom razmaku započeli svoju imamsku misiju upravo na području Medžlisa 4.
Ta generacijska bliskost donosi ne samo prijateljstvo, već i razvijen kolegijalni duh, koji se vrlo prirodno prenosi i na nivo džematske saradnje.
Važnost Islamske zajednice u dijaspori
Među imamima vlada otvorena komunikacija, međusobno povjerenje i spremnost na zajednički rad, što se najbolje vidi u projektima koji se realizuju na nivou cijelog Medžlisa. Neki od ključnih zajedničkih projekata uključuju: Omladinske susrete Medžlisa, ljetni omladinski kamp, programe posvećene djeci i popularizaciji mektepske nastave, projekat razmjene hatiba, u okviru kojeg jedan imam provodi vikend u drugom džematu, kako bi razmijenio iskustva i bolje upoznao drugi džemat. Ova razmjena doprinosi jačanju međudžematskih veza i širenju pozitivne energije unutar zajednice.
Naši džemati također organizuju brojne događaje: bosanske festivale, sportske susrete, smotre folklora, promocije novih učača Kur’ana. Na te događaje rado se odazivamo jedni drugima, učestvujemo, volontiramo i dajemo svoj doprinos.
Koliko je, po Vašem mišljenju, važna opstojnost Islamske zajednice Bošnjaka u Sjevernoj Americi, kao organizacione strukture, ali i kao duhovnog oslonca za hiljade vjernika?
- Misija Islamske zajednice je duhovna izgradnja i moralno usavršavanje ljudi, poticanje na dobro i jačanje međuljudskih odnosa. Na primjerima dobro organizovanih džemata, vidimo kako je Islamska zajednica pokretačka snaga mnogog dobra.
To je naš temelj, naša zajednička adresa, vrelo sa kojeg crpimo snagu, sigurnost i orijentaciju u vremenu u kojem se sve više relativiziraju istinske vrijednost. Stabilna Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike, garant je očuvanja našeg vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta.
Koje su najveće potrebe i izazovi s kojima se danas suočavaju džemati u Americi?
- U našim džematima prisutna je jedna vrsta tranzicije, odnosno smjena generacija. U narednim godinama vidjet ćemo rezultate te prirodne sociološke pojave. Kada govorimo o izazovima, uvijek je aktuelno pitanje identiteta, ko su zapravo naši sinovi i kćeri, jesu li oni američki muslimani, ili muslimani Amerikanci - Bošnjaci.
Bošnjački džemati osim što su dio Islamske zajednice u BiH, oni su u Americi dio jednog globalne mreže džemata, koja funkcioniše po principu kvaliteta, izbora i konkurentnosti.
Zato je od presudne važnosti da naši džemati ne budu samo prostori za obavljanje ibadeta, već istinske zajednice znanja, odgoja, međusobne podrške i duhovne orijentacije. Da bi opstali i bili relevantni za nove generacije, džemati moraju nuditi raznovrsne i kvalitetne sadržaje: edukativne, kulturne, duhovne i društvene koji će odgovoriti na potrebe današnje omladine.
I na kraju, koja bi bila Vaša poruka Bošnjacima u dijaspori, ali i onima u domovini, kada govorimo o jedinstvu, saradnji i očuvanju našeg identiteta u vremenu globalizacije i asimilacije
- Moramo imati temeljna pitanja ili principe oko kojih se slažemo, okupljamo i na kojima sistematski i sinhronizovano radimo.
Jedinstvo, saradnja i očuvanje identiteta ne dolaze sami od sebe oni su rezultat svjesnog truda, zajedničkih vrijednosti i strateškog rada. Nužno je da više ulažemo u odgoj, obrazovanje i duhovnost našeg naroda.
Samo duhovno zreli i obrazovani narodi mogu prepoznati izazove vremena, oduprijeti se valovima asimilacije, sačuvati svoj identitet i opstati u izazovima globalizacije. Identitet nije nešto što se čuva iz navike, nego iz svijesti, uvjerenja i ljubavi.
