Tazhib zauzima posebno mjesto u islamskoj umjetnosti, a živ je i u našoj domovini. Bosna i Hercegovina se s pravom može ponositi onima koji neumorno rade na očuvanju umjetnosti, poput tazhiba, a naša sagovornica je upravo jedna od njih.

Selma Pandžić ne samo da njeguje ovu umjetnost, već je i dalje razvija, prenoseći svoje znanje i drugima.

Kroz njenu posvećenost i ljubav prema umjetnosti, bosanskohercegovačka scena postaje bogatija.

- Tazhib ili iluminacija je umjetnost ukrašavanja ili pozlaćivanja svetih spisa ili rukopisa. Dolazi od arapske riječi zahab što znači zlato. upotreba zlatne boje dodatno ukazuje na značaj određenog teksta. Različiti periodi tazhiba/iluminacije odraz su stanja naroda iz tog doba. na početku iluminacija je bila veoma jednostavnog dizajna, dok kasnije postaje sve bogatija upotrebom različitih ornamentalnih sistema i motiva - saznajemo od naše sagovornice o samom tazhibu.

Kur'an je kroz vijekove prepisivan i ukrašavan, iluminiran, a oni koji se bave ukrašavanjem Kur'ana, često smatraju da je iluminacija jedan vid iskazivanja njihove pobožnosti, dodaje ona.

- Iluminatori pažljivo oblikuju svaki motiv koji se nalazi na stranicama Kur'ana, nadajući se Božijoj milosti i nagradi za njihov trud. Obično su početne stranice Kur'ana bogato ukrašene, dok na ostalim stranicama preovladavaju minimalni ukrasi. Te početne stranice često se nazivaju i "ulazne" jer nas pripremaju na ljepotu teksta koja nas očekuje, one su poput predvorja ili džamijskog harema iza kojeg se nazire predivna džamija ili palača. Zbog svoje raskošne i skupe proizvodnje, iluminirani Kur'an često su naručivali vladari, sultani ili neki utjecajni dvorjanin, koji su kasnije taj Kur'an poklanjali džamijama ili nekim drugim vjerskim ustanovama - objašnjava Selma.

Vremenom se razvio poseban jezik iluminacije. Umjetnici su nastojali da vizuelno prenesu svoj koncept raja, bilo da se radi o početnim stranicama Kur'ana, ili određenim poglavljima ili u naslovima sura.

- Posebni jezik iluminacije podrazumijevao je spoj različitih kultura i motiva putem kojeg su se mogli sporazumijevati samo iluminatori, oni koji su znali protumačiti simboliku motiva. Simbol zlatne boje koja je najviše u upotrebi u tazhibu je simbol božanske svjetlosti. Arabeske koje se koriste u tazhibu su simbol božanske beskonačnosti, svaki motiv ima svoju određenu simboliku. Tako, na primjer, čempres koji je čest motiv u tazhibu ima značenje transcedencije, povezivanja duhovnog i materijalnog, ili cvijet lotusa, koji je je simbol čistog govora - dodaje ona.

Zanimalo nas je i kako je došlo do njenog interesovanja za tazhib, i saznajemo da se veže za Iran. Tokom magistarskog studija iz historije umjetnosti na Teheranskom univerzitetu počinje njen put.

U Teheranu postoje različiti instituti, udruženja i škole koje se bave izučavanjem tradicionalne islamske umjetnosti, objašnjava nam ona, te ističe da imaju izuzetno značajnu ulogu u očuvanju i razvoju kulturnog naslijeđa.

- Podršku mi je pružio muž da upišem školu tradicionalne islamske umjetnosti u Teheranu, i od tada kreće moj put upoznavanja tazhiba/iluminacije. Moj profesor bio je poznati muzehib Muhamed Tarigati, koji iza sebe ima mnogobrojne izložbe i iluminirane knjige. Osjećala sam se privilegovano što sam imala priliku učiti od takvog majstora tazhiba u zemlji u kojoj se pridaje veliki značaj umjetnosti. Svaki korak učenja bio je ispunjen divljenjem prema motivima, detaljima i preciznosti koje tazhib zahtijeva - priča nam ona.   

Iran je poznat po svojoj arhitekturi, koja uključuje prekrasne palače, džamije, mostove, a te građevine sadrže i tazhib.

- Izdvojit ću Šejh Lotfullahovu džamiju u Isfahanu, Plavu džamiju u Tabrizu, palaču Golestan u Teheranu, most Siosepol u Isfahanu. Sve spomenute građevine sadrže složene geometrijske motive, kaligrafiju i tazhib (iluminaciju). Putovanja kroz iranske gradove, koji vas ostavljaju bez daha, dodatno su produbila moj interes prema tradicionalnoj islamskoj umjetnosti, posebno tazhibu, kroz koji pronalazim unutarnji mir - govori nam ona.

Osvrnula se i na simboliku cvijeća u islamskoj umjetnosti, koja je vrlo bogata i značajna. Cvijeće često simbolizira beskonačnu ljepotu Božijeg stvaranja. 

- Cvijeće također ima simbolično značenje u kontekstu duhovnog rasta i prosvjetljenja. Kao što kaže Sejid Husein Nasr - svrha islamske umjetnosti nije da zarobi našu pažnju i veže za sebe, da izazove divljenje niti da nas zabavi, već je cilj da nas podsjeti i približi Bogu - naglašava Selma.

Dok nam pokazuje na koji način nastaje jedan umjetnički rad u tradicionalnoj formi tazhiba, kaže - potrebno je mnogo truda i strpljenja.

- Postoji sedam etapa u nastanku jednog rada u formi tazhiba. Znamo da broj sedam ima posebnu vrijednost u islamu, rekla bih da prolaskom kroz sve etape muzehib, osoba koja se bavi tazhibom pronalazi poseban smiraj. Za jedan umjetnički rad u formi tazhiba, prije svega potrebno je pripremiti papir, zatim boje, postoje pravila za koje motive koristimo zlatnu boju a za koje ostale boje. A prije svega treba da imamo mirnu ruku kako bismo nacrtali i obojili sve sitne detalje. Često se koristi 24 karatno zlato, za što također postoji određen proces pripreme - objašnjava nam ona.

Tazhib nije umjetnost koju jednom naučimo i nastavimo raditi, nastavlja sagovornica, nego je proces.

- Potrebno je stalno usavršavanje, i kao što sam rekla mnogo strpljenja. Za izradu jednog rada potrebno je ponekad i nekoliko mjeseci. Smatram da ljudi u doba moderne tehnologije treba da nauče da uspore. Tazhib nam u tom smislu uveliko pomaže. Tazhib je mnogo više od dekorativne umjetnosti. Kroz tu vrstu tradicionalne islamske umjetnosti umjetnici izražavaju svoju povezanost sa vjerom. Proces rada iziskuje visok nivo koncentracije, što umjetnici doživljavaju kao jedan vid meditacije. Ta im praksa zapravo pomaže da se usmjere na duhovne aspekte svog rada i da pronađu unutrašnji mir - navodi ona.

Naučeno iz oblasti tazhiba primijenila je na nekoliko načina. Prije svega počela je da priprema svoje radove koristeći tehnike koje je naučila od profesora Tarigatija, a kako kaže, svaki rad bio je prilika da proba nove motive, novi izbor boja. Organizovala je nekoliko izložbi gdje je imala priliku upoznati i druge ljubitelje ove vrste umjetnosti i podijeliti iskustva.

Zainteresirani mogu više o tazhibu naučiti i u Sarajevu, upravo zahvaljujući Selmi.

- U Iranskom kulturnom centru u Sarajevu počela sam da držim predavanja i radionice iz oblasti tazhiba, dijeleći svoje znanje i ljubav prema ovoj umjetnosti sa drugima. Izuzetno mi je zadovoljstvo kada vidim napredak u radu polaznica kursa, i njihovu ljubav prema tazhibu. Njihove reakcije su mi veoma bitne. Često kažu da im je tazhib pomogao da cijene ljepotu trenutka, te da ih rad opušta i smiruje. Smatram da svaki rad predstavlja poseban vrt, gdje polaznice biraju boje i svoje omiljene floralne motive, vrt u kojem se mogu odmoriti i opustiti - akcentira ona.

Nažalost, u doba moderne tehnologije, pojam tradicionalne umjetnosti je sve manje prisutan, smatra Selma.

- Duhovna komponenta koja se prožima kroz svih sedam etapa nastanka jednog umjetničkog rada u formi tradicionalne islamske umjetnosti, tazhiba, gubi se napretkom moderne tehnologije. Tradicionalna islamska dekorativna umjetnost i na našim prostorima, sve je manje prisutna, posebno zbog nedostatka materijalnih ostataka ove vrste slikarstva, sve se manje posvećuje pažnja unutrašnjoj i vanjskoj dekoraciji knjiga - upozorava naša sagovornica.

Poručuje da je potrebno raditi na očuvanju tradicionalnih vještina i znanja koji su se godinama prenosili sa generaciju na generaciju.

- Smatram da je ukazivanje na duhovne vrijednosti na kojima su nastala mnoga djela islamske umjetnosti, ukazivanje na duhovnost od koje se udaljio moderni čovjek, obnova tradicionalnog duha moguća je obnovom tradicionalne umjetnosti - zaključuje u razgovoru za Stav.

Kako smo istaknuli na početku, tazhib u Bosni i Hercegovini živi, zahvaljujući posvećenim pojedincima poput Selme Pandžić, i vrijedno je ukazati na ljubav prema ovoj umjetnosti i trudu da se znanje prenese na druge.