Postoje razlozi za oprez prema Al Jazeeri: najveći informativni kanal na arapskom, koji emituje i na engleskom, u vlasništvu je emirata Katara, koji je oduševljen razvojem svog utjecaja u regiji. Potakla je Arapsko proljeće, koje je uspjelo svrgnuti neke tiranine, ali nije učvrstilo demokratije (nema je ni u Kataru). Postoje i razlozi, možda i više, da se obrati pažnja na ono o čemu Al Jazeera izvještava: ne samo kao termometar kako bliskoistočni sukob doživljavaju arapske zemlje, već zato što je to svjetski televizijski kanal s najvećom prisutnošću u Gazi, s obzirom na to da glavnim međunarodnim medijima nije dopušten ulaz. Ima materijal iz prve ruke koji nastavlja emitirati unatoč činjenici da su izraelske snage ubile četiri njegova novinara (i cijelu porodicu lokalnog urednika, Waela Dahdouha, koji je nastavio raditi usred sukoba). Kanal više nije prisutan u Izraelu, gdje je njegovo djelovanje zabranjeno.

Al Jazeera je producirala dokumentarni film „Istraživanje ratnih zločina u Gazi“, dostupan na njenoj web stranici i na YouTubeu, koji predstavlja dokaze o kršenju pravila rata i humanitarnog prava koje su počinili izraelski vojnici u malom, prenapučenom području gdje je već ubijeno više od 43.000 ljudi i gdje je većina zgrada uništena. Sadrži dobar materijal o razaranju Pojasa, ali ono što je najupečatljivije je da sadrži obilje snimaka koje su snimili i distribuirali sami izraelski vojnici. Jer čini se da vojska nema ograničenja kada je u pitanju dijeljenje snimaka pucnjave, rušenja ili maltretiranja zatvorenika na Instagramu ili TikToku.

Prvi, šokantan zaključak je da zapovjednici toleriraju širenje ovih videa, budući da oni koji ih postavljaju na mreže često to čine pod svojim imenom. Danas je prilično uobičajeno, a ujedno i glupo, da se neko snima kako čini zločin, ali to se slabo uklapa u disciplinu koja se očekuje od tako sofisticirane vojske. Ovaj bi materijal mogao biti inkriminirajući na sudu, da nije izraelskog uobičajenog zanemarivanja zahtjeva međunarodne pravde.

Među tim snimcima ima i onih koji pokazuju okrutnost: pucanje na bespomoćne civile, uključujući djecu i žene, samo zato što su tu gdje jesu; ponižavanje zatvorenika vezanih, gotovo golih i vučenih po zemlji; uništavanje osnovne civilne infrastrukture, uključujući bolnice i škole. Ostali video zapisi su jezivi u svojoj neozbiljnosti: postavljeni su na muziku i emotikone, pokušavajući napraviti humor od tragedije drugih.

Euforija koju svako rušenje izaziva kod okupacionih snaga je potresna. Vidimo privatne kuće, cijele četvrti, cijela sela, višekatnice uništene velikim eksplozivnim nabojima. Jedan vojnik koji priznaje da mu ovaj „spektakl“ stvara ovisnost. Prije nekoliko dana upravo je poznati novinar izraelske televizije N12 imao rijetku čast pritiskom na dugme dignuti zgradu u zrak, ovoga puta u Libanu. Izraelska pjesma, koja je postala viralna na društvenim mrežama i pušta se na zabavama i u klubovima, ismijava stanovnike Gaze koji su izgubili sve: "Ovo je bio moj dom." Na TikToku je groteskno plešu korisnici koji se oblače u Palestince.

Na nekima od ovih selfieja s prednje strane izraelski vojnici ulaze u privatne kuće, uništavaju sve i djeluju jako iznenađeni kada pronađu ladice pune finog donjeg rublja, kao da su tek otkrili da Palestinci vode erotski život. Postoji nekoliko slika vojnika koji su se raširili oko njih ili navukli civilne gaćice, grudnjake, prsa i čarape preko uniformi. Priča navodi na zaključak da akcije izraelske vojske ne odgovaraju samo vojnoj logici koja bi imala smisla poraziti Hamas, već također žele zadovoljiti žeđ Izraelaca za osvetom nakon brutalnih napada sedmog oktobra 2023. (preko kojeg ovaj dokumentarac prebrzo prelazi).

Osim snimaka izraelskih vojnika, dokumentarac objedinjuje mišljenja međunarodnih stručnjaka za humanitarno pravo, svjedoka užasa i palestinskih intelektualaca. Detaljno opisuje neke od ratnih zločina počinjenih u Gazi: kolektivno kažnjavanje cijelog naroda, mučenje i neljudsko postupanje sa zatvorenicima, korištenje gladi kao ratnog oružja, sistematski napad na zdravstvene radnike... Snažno se ističe da Izrael ima bezuslovnu podršku SAD-a i Velike Britanije.

Jasno je koji je najveći problem Zapada u očima javnog mnijenja, ne samo u arapskom svijetu nego i na cijelom takozvanom globalnom jugu: gubitak vjerodostojnosti u svjetlu dvostrukih standarda primijenjenih u ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, nedostatak koherentnosti u odbrani ljudskih prava ovisno o tome gdje su kršena. EL PAIS