Da bismo razumjeli složenost geopolitičkih strategija nakon 11. septembra 2001, ključno je analizirati uloge i stavove ključnih aktera. U ovom slučaju, fokusiramo se na Paula Wolfowitza i Wesleyja Clarka, čije su izjave bacile svjetlo na dublje namjere američke vanjske politike prema Bliskom istoku, uključujući Iran.

Martin Gak otvoreno

Jevrejski novinar: Netanyahuov plan "Velikog Izraela" kakav nije viđen od nacizma; gomila ludaka koja kaže polufinale protiv Irana, finale protiv Turske

Ko je bio Paul Wolfowitz?

Paul Wolfowitz je istaknuta figura američke vanjske politike, poznat kao jedan od glavnih arhitekata neokonzervativne misli koja je oblikovala politiku administracije Georgea W. Busha, posebno u razdoblju nakon 11. septembra. Njegova karijera obuhvaća različite visoke pozicije, kao što su zamjenik ministra odbrane, ambasador SAD-a u Indoneziji, dekan škole za napredne međunarodne studije na Univerzitetu Johns Hopkins i predsjednik Svjetske banke.

Wolfowitz je snažno vjerovao u širenje demokratije kao sredstvo za osiguranje američkih interesa i sigurnosti. Bio je zagovornik "preventivnih ratova" i uvjerenja da je američka vojna moć ključna za preoblikovanje globalnog poretka. Njegovi stavovi su često bili prožeti idejom da je potrebno eliminirati "zle režime" koji bi mogli predstavljati prijetnju SAD-u ili regiji.

Ko je bio Wesley Clark?

General Wesley Clark je visoko cijenjeni penzionisani general američke vojske, poznat po svojoj bogatoj vojnoj karijeri i kasnijem angažmanu u politici.

Diplomirao je kao najbolji student na West Pointu i bio je stipendist Rhodes fondacije na Oxfordu. Služio je u Vijetnamskom ratu, gdje je bio ranjen.

Od 1997. do 2000. bio je vrhovni komandant NATO snaga u Evropi. Na ovoj poziciji vodio je NATO kampanju bombardiranja Jugoslavije 1999. godine, poznatu kao Operacija Saveznička sila, s ciljem zaustavljanja etničkog čišćenja na Kosovu.

Nakon penzionisanja, Clark se kandidirao za predsjednika SAD-a na demokratskim predizborima 2004. godine. Postao je poznat po svojim oštrim kritikama vanjske politike administracije Georgea W. Busha, posebno po pitanju rata u Iraku.

Clark je poznat po svojim otvorenim izjavama i često je kritizirao "neokonzervativnu" struju u Pentagonu. Njegova sjećanja i svjedočenja, posebno ona o razgovorima s Wolfowitzom, postala su važan izvor za razumijevanje pozadine američkih vojnih intervencija.

Wolfowitzovi stavovi o Iranu kroz Clarkovu optiku

General Wesley Clark je u više navrata javno iznio svoja sjećanja na razgovore s Paulom Wolfowitzom, koji su se odvijali u različitim periodima. Ključne Clarkove tvrdnje, koje su izazvale veliku pažnju, odnose se na Wolfowitzovo viđenje Irana kao dijela šireg plana za destabilizaciju Bliskog istoka.

Clark navodi da mu je Wolfowitz, tada na poziciji podsekretara odbrane za politiku (treća pozicija u Pentagonu), još 1991. godine, nakon Zaljevskog rata, rekao da SAD sada može "koristiti svoju vojsku nekažnjeno" jer Sovjeti više neće moći blokirati njihove akcije. Wolfowitz je navodno tada spomenuo plan "čišćenja" (promjene režima) "starih sovjetskih surogat režima" u roku od pet do deset godina, uključujući Siriju, Irak i Iran. Ova izjava sugerira da je ideja o promjeni režima u Iranu postojala u neokonzervativnim krugovima mnogo prije 11. septembra, i da je bila dio šire strateške vizije, a ne isključivo reakcija na specifične prijetnje.

Clark je izjavio da je nekoliko sedmica nakon napada 11. septembra ponovo posjetio Pentagon. Tamo mu je rečeno da je plan administracije da se "napadne i uništi vlade u sedam zemalja u pet godina", počevši s Irakom, a zatim se premjestiti na Siriju, Libanon, Libiju, Somaliju, Sudan i na kraju Iran. Prema Clarku, glavni cilj ovog plana bio je "destabilizirati Bliski Istok, okrenuti ga naglavačke, staviti ga pod našu kontrolu".

Implikacije Wolfowitzovih stavova o Iranu

Iran nije bio samo izolirana prijetnja zbog nuklearnog programa ili podrške terorizmu, već dio mnogo šire, dugoročne strategije preoblikovanja regije.

Wolfowitzovi stavovi odražavali su neokonzervativno uvjerenje da SAD ima pravo i obavezu intervenirati vojnom silom kako bi nametnuo demokratiju i osigurao svoje geostrateške interese, bez obzira na lokalne uvjete ili međunarodno pravo.

Šta se sprema

Opasna ideja Trumpa: "Ako u Teheranu nisu u stanju ponovo učiniti Iran velikim, zašto ne bi došlo do promjene režima?"

Iako je iranski nuklearni program bio javni razlog za zabrinutost, Clarkove izjave sugeriraju da je želja za promjenom režima u Iranu bila inherentna ranijoj neokonzervativnoj agendi.

Prema Clarku, rat u Iraku bio je samo prvi korak u nizu planiranih intervencija, pri čemu je Iran bio sljedeći na redu.