Vlada bh. entiteta RS, predvođena SNSD-om, godinama lobira za svoje ideološke ciljeve koje prvenstveno namjerava ostvariti kroz bliskost sa aktuelnom američkom administracijom. Tako su višemilionski lobistički ugovori trebali služiti promociji u suštini secesionističkih planova, upakovanih u zalaganje za "izvorni Dejton" te "bolje razumijevanje odnosa" unutar Bosne i Hercegovine.
Jednako tako radi to i HDZ BiH, koji u SAD-u sada nastoji lobirati za "dejtonske postavke i poštivanje jednakopravnosti naroda u BiH". Za to vrijeme, državno, kratkoročno lobiranje u Washingtonu bilo je popraćeno raznim kontroverzama.
Kompanija Continental ranije je bila angažovana uime BiH tako što je dijaspora navodno te ugovore finansirala, što je, prema riječima ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, dovelo do saznanja da je administraciji Trump 2.0 važna energetika, te se u tom kontekstu "ulovila priča oko Južne interkonekcije".
Konaković tvrdi da je novi lobistički angažman dogovoren sa jednom od najvećih kuća u Washingtonu.
I dok pored njega prolaze vozovi Dodikovih pobjeda u SAD-u, čiji je cilj ukidanje OHR-a i nezavisnost Rs-a, ministar vanjskih poslova nema apsolutno nikakvu kontrolu nad radom diplomatsko-konzularne mreže niti sposobnost da ugovori konkretnije djelovanje na temelju onoga što u Washingtonu očigledno prolazi, a što dobro znaju ili čega su u međuvremenu postale svjesne stranke srpskog i hrvatskog političkog korpusa u BiH.
HDZ BiH može potpisati lobistički ugovor s kim god želi ako je to u interesu te stranke jer posjeduje i resurse i mogućnosti. Djelovanje SNSD-a u tom smislu odvija se kroz entitetske institucije, odnosno budžete ministarstava Rs-a, pa ostaje nejasno zašto državno Tužilaštvo nikada nije takve ugovore problematiziralo, uzimajući u obzir da su ciljevi iz lobističkih dokumenata, sasvim transparentno dostupni široj javnosti, direktan rad na podrivanju ustavnopravnog poretka zemlje.
Za to vrijeme, Bosna i Hercegovina stoji više kao mogućnost nego kao činjenica i simbolički gubi na svojoj poziciji međunarodnopravnog subjekta, potpunim nedostatkom strategije djelovanja Ministarstva vanjskih poslova, koje se, umjesto da upravlja procesima, pozicioniralo kao puki posmatrač, te se njegovo čelništvo više bavi kontinuiranim vođenjem izbornih kampanja uskogrudnog stranačkog pozicioniranja nego što gradi politiku naše zemlje prema stranim partnerima.
Dodik, politički lider manjeg bh. entiteta i vladar svih procesa u Rs-u, lobira na svim stranama svijeta uz pomoć dugogodišnje građenog odnosa sa izraelskom vladom.
HDZ BiH koristi kolege iz susjedne Hrvatske kako bi svoje narative i politička nastojanja pretočili u promjenu vizure odnosa prema unutrašnjem uređenju BiH na način da nadnacionalni savezi, odnosno njihove države članice, pruže podršku izmjeni Ustava i Izbornog zakona, time uspješno implementirajući dugoročne ciljeve redefiniranjem pogleda na sam Dejtonski mirovni sporazum.
Dok jedni traže razvlašćivanje države, a drugi ekskluzivitet etničkog predstavljanja, iz državnih institucija muk.
Šta je BiH donio prvi ugovor koji je Konaković potpisao sa lobistima u SAD-u? Pa, generalna opredjeljenja američke ili bilo koje druge administracije trebala bi biti saznanja ambasadora naše zemlje, a ne da se za tako provizorna, banalna prikupljanja osnovnih informacija angažuju lobističke kuće.
Dok HDZ i SNSD lobiraju svako za svoje ciljeve, BiH je do sada, ne problematizirajući sam ugovor, angažovala lobiste da štite njen teritorijalni integritet i suverenitet.
Osim što takvi ciljevi, zvanično predstavljeni u dokumentima koji su američkim vlastima morali biti dostavljeni zbog regulisanog okvira zvaničnog lobiranja u SAD-u, sami po sebi impliciraju da se država suočava sa poljuljanim suverenitetom, pa i teritorijalnim integritetom, neposredno se zapravo upada baš u zamku igre koju su unaprijed postavili oni koji na BiH gledaju kao na mogućnost, a ne činjenicu.
Razvojni ciljevi, šanse i mogućnosti postaju tek trećerazredni ciljevi „lobiranja“ za našu zemlju, koje je obustavljeno prije nego što je i počelo u mandatu Trojke. U suštini, sav rad prvog čovjeka MVP-a sveo se na izbjegavanje teških tema, bez ikakve akcije koja će okončati važnim, konkretnim rezultatima za našu zemlju.
Odgovor na Dodikovo i ponašanje HDZ-a izvan je političkog dometa za Trojku. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović (SDP BiH) na napade odgovara frazama, a Konaković javljanjima uživo na društvenim mrežama.
Apsolutno svjesni da njihovi partneri na državnom nivou neće pristati na izdvajanja iz budžeta za promociju vanjskopolitičkih ciljeva, na raspolaganju su tokom ovog mandatnog perioda imali sasvim dovoljno vremena da iznađu druge načine i metode prikupljanja sredstava za angažman lobističkih kuća koje bi zvanično nastupale u korist BiH.
Vrijedi podsjetiti da se u svjetskim centrima moći ideja da su BiH i njeno uređenje relativni pojmovi, repeticijom tokom protekle skoro četiri godine poprilično uvriježila, zbog izostanka institucionalnog odgovora onih koji bi trebali predstavljati interese države samom činjenicom da su na pozicijama unutar sistema.
No, evo nas na kraju ciklusa. Još malo je ostalo do oktobra, a jednako toliko i do kraja opasnog eksperimenta sa Trojkom koji je državu doveo u nikada goru poziciju, kako na unutrašnjem, tako i na međunarodnom planu.



