Da je neko Bošnjacima prije dvije godine ponudio da Valentin Inzko ostane visoki predstavnik, odbili bi s ironičnom grimasom uz komentar da nam ne treba „zabrinuti“ visoki predstavnik, nego „neko ko ima hrabrosti da upotrijebi bonske ovlasti“. Traženo smo dobili u vidu CSU-ovog Christiana Schmidta, koji koristi bonske ovlasti, ali kada bi neko ponudio Bošnjacima da se Inzko vrati, većina Bošnjaka odmah bi pristala na takav scenarij.

Christian Schmidt se prema Bošnjacima ponaša kao „maćeha“ koja nepravedno sudi „tuđem djetetu“, jer ugrožava prava njena dva „rođena“ djeteta (Srbima i Hrvatima). Schmidt od preuzimanja funkcije visokog predstavnika apsolutno pokazuje „majčinsku ljubav“ prema velikosrpskim i velikohrvatskim politikama Dodika i Čovića, tolerirajući im „antiustavne politike“, dok se prema Bošnjacima i SDA ophodi potpuno suprotno, jasno iskazujući da je poslan da smiri većinske Bošnjake. Schmidt (za)umišlja da spašava Hrvate u Federaciji BiH od „unitarističke“ bošnjačke politike, a to eufemistički naziva „deblokada Federacije BiH“. Kao da mu nisu bile dovoljne nametnute izmjene Izbornog zakona FBiH koje cementiraju HDZ kao federalnu vlast, nego Schmidt po najavama pokušava pripremiti još jedno ponižavanje Bošnjaka.

Schmidt navodno u ladici ima spremnu jednokratnu odluku (ad hoc) prema kojoj, samo za izbor nove Vlade u ovom izbornom ciklusu, ne bi bili potrebni potpisi predsjednika i dva potpredsjednika Federacije. Na taj bi način Schmidt obezvrijedio glas Refika Lende, potpredsjednika Federacije BiH iz reda Bošnjaka. Tom jednokratnom odlukom Schmidt bi omogućio „trojci +“ da zajedno s Čovićem uradi ono što nije moglo sa SDA, kako to kaže i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković. Međutim, izgleda da je pritisak probosanskih stranaka u kojem traže trajno rješenje „kakvo god da je, ali da nije jednokratno“ izazvalo Čovića da decidirano upozori Schmidta kako nikakva daljnja promjena nije potrebna. Formiranje Federalne vlade je u ćorsokaku, a o rješenjima se nagađa i špekulira do iznemoglosti.

Za razliku od SDA i Bošnjaka, Schmidt se prema velikosrpskim političarima (Dodiku u prvom redu) ponaša krajnje pristojno, štaviše, sve Dodikove ispade tretira kao van njegove nadležnosti, te se nevoljko oglasi apstraktnim smjernicama o evropskim vrijednostima. Neustavnu vojnu proslavu dana Republike srpske 9. 1. Schmidt je prokomentarisao na sljedeći način:

„Odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obvezujuće i moraju se poštovati na cijeloj teritoriji BiH. Dakle, obilježavanje 9. januara kao Dana RS pokazuje jasno neprihvatanje Ustava BiH, vladavine prava i otvoreno nepoštivanje odluka i autoriteta Ustavnog suda BiH.“

Zatim, za odlikovanje Vladimira Vladimirovića Putina Schmidt se oglasio na Twitteru sljedećim riječima: „Zašto rukovodstvo RS odlikuje Vladimira Putina, čovjeka koji krši ljudska prava i čije djelovanje se osnovano naziva ratnim zločinom? Predsjednik RS bi trebao djelovati s više mudrosti i odgovornosti, u interesu svih građana RS umjesto što se priklanja takvim nečasnim ljudima.“

Primjetno je da Schmidt koristi vrlo odabrane riječi kako bi na neki način „osudio“ čin, a s druge strane pazi da ne uvrijedi Dodika, iako se Dodik ne libi Schmidta proglasiti kukavicom i turistom koji je umislio da je visoki predstavnik. Ponašanje Dodika prema Schmidtu je u maniru neposlušnog pubertetlije, a Schmidtovo ponašanje prema Dodiku je u maniru neuzvraćene ljubavi u kojoj na „kamenovanje odgovara kruhom“. To samo govori da je Schmidt u Bosnu i Hercegovinu „poslan“ (postavljen) s drugim razlogom.

Njega proruski igrač Dodik ne zanima, nego sve svoje kapacitete usmjerava protiv općenito Bošnjaka, a posebno protiv najjače bošnjačke stranke SDA. Populističko korištenje bonskih ovlasti kako bi se „zaledio“ (suspendovao) Zakon o nepokretnoj imovini (27. 2.) koji je usvojila NSRS 10. 2. predstavlja „pucanj“ bez efekta, jer je isti taj zakon već jednom suspendovan i očigledno da i Dodiku odgovara ova igra „povuci-potegni“. Međutim, korištenje bonskih ovlasti u ovom slučaju Schmidtu služi kao opravdanje da može još jednom po zakonu reciprociteta da upotrijebi bonske ovlasti na štetu Bošnjaka.

Schmidt i njegovi nalogodavci nemaju problema s Dodikom jer on nije tzv. „islamska prijetnja“, bez obzira na njegovu antiustavnu i prorusku politiku koju provodi. Zbog toga, ne treba mijenjati ni Dodika ni Čovića u vlasti, jer oni ne nose islamizacijsku prijetnju kao SDA, koju je potrebno zamijeniti „Bošnjacima-kompleksašima“, izdajicama koji se stide bošnjaštva i islama kako bi deislamizirali i debošnjakizirali Bošnjake, te tako po principu podijelili državu Srbima, Hrvatima i Ostalima. Cilj je Bošnjake potpuno eutanizirati pomoću vlastitih izdajnika, koji su toliko „opijeni vlašću“ da su spremni i na izdaju kao djelo za koju se prema Danteu smješta u zadnji krug pakla.

Schmidt je poznati „HDZ-ov čovjek“, isti onaj koji je dobio Orden „Ante Starčevića“, a primarni razlog njegovog postavljanja na poziciju visokog predstavnika jeste da pomogne Hrvatima (kojih ima 7 posto) ne da opstanu bez obzira na svoju brojčanu potkapacitiranost nego da ni više ni manje  zavladaju Federacijom BiH. Nakon dvije godine obnašanja funkcije visokog predstavnika to je sada jasno i „pticama na grani“. Ta bliskost se i ne krije. Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić-Radman za javne servise otvoreno se hvale dobrim odnosima sa Schmidtom i kako su „oni“ izlobirali nametanje izmjena Izbornog zakona, te da su i dalje u razgovoru sa Schmidtom sve dok se ne omogući legitimno predstavljanje hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Kolika je bliskost HDZ-a sa Schmidtom, otkriva i Čovićeva izjava da će razgovarati s Christianom kako da Hrvati budu legitimno predstavljeni i u Predsjedništvu BiH. Za Dodika i Srbe on je turista, za Čovića i Hrvate „Kristijan“ (uskoro i Kiki), a samo za Bošnjake visoki predstavnik Christian Schmidt. Za poštovanje Bošnjaka prema instituciji visokog predstavnika on im vraća palestinizacijom i prijetnjom da ne smiju blokirati formiranje vlasti Čovića i nelegitimnih i nelegalnih predstavnika Bošnjaka (osmorke, šestorke, petorke... nastavi niz).

Sve dok se Schmidt bude pitao, a Američka ambasada podržavala i direktno konstruirala ovakav scenarij, HDZBiH je siguran partner u vlasti i stranke iz „bošnjačke kvote“ koje HDZ odabere imaju najviše šanse da čine vlast. Naravno, HDZBiH ima zadate ciljeve, a Čović je to otkrio i na tribini u Švicarskoj da je dobitak trećeg entiteta putem izmjene izbornog zakona krajnji cilj. Da bi to ostvarili, HDZBiH bira slabije iz reda „Bošnjaka“, oni koji ne pružaju otpor trećem entitetu, kao što je to uradio Bakir Izetbegović u Neumu, te „trojka +“ predstavlja „jedanaesterac“ za HNS (Hrvatski narodni sabor ili Hrvatski nogometni savez) u ključnim trenucima političke utakmice.

Velikosrpska politika je zadnjih 200 godina najveći neprijatelj Bošnjaka, a kao pomoć razbijanju Bosne i Bošnjaka pomaže joj velikohrvatska politika. Iako su na suprotnim stranama, oko Bosne i Bošnjaka Srbi i Hrvati su ujedinjeni i zajedno žele da podijele kolač zvani država Bosna i Hercegovina. Međutim, ono što velikosrpska i velikohrvatska politika nisu uspjeli, pa ni u ratu ni u miru, isporučuje im tzv. „međunarodna zajednica“ putem visokog predstavnika Christiana Schmidta. Naravno, Schmidt nije neki „ludak“ koji ima „čudne ideje“, nego je lobiranje velikohrvatske i velikosrpske politike kod nekih međunarodnih krupnih riba dovelo do toga da pošalju čovjeka sa zadatkom „eutaniziranja“ Bošnjaka.

Zbog svega toga, njega treba identificirati kao najveću aktuelnu prijetnju (i one koji ga podržavaju – SAD i Veliku Britaniju) Bošnjacima. Buđenje Bošnjaka plaćeni sarajevski mediji nastoje umiriti riječima da i Dodik isto želi (uklanjanje visokog predstavnika), te da su Bošnjaci „indoktrinirani“ ruskom propagandom, kao i ambasador Sven Alkalaj, koji je samo iznio nekoliko golih činjenica. Tzv. međunarodna zajednica (SAD i sateliti) očito poštuju samo one koji su u stanju napraviti više problema, pa tako Dodika nagrađuju ustupcima i umiruju poklonima na štetu Bošnjaka. Čović i HDZ BiH su blokirali Federaciju BiH i za poklon su dobili garant da će biti dio vlasti svake naredne izbore, a sve to na štetu Bošnjaka. Zašto je to tako? Zato što su Bošnjaci naivno bili odani i s povjerenjem gledali prema Zapadu, ujedno ne praveći probleme.

U međuvremenu je dio međunarodne zajednice skontao da se problemi mogu riješiti preko bošnjačkih leđa. Oklijevanje s protestima s opravdanjem da se „ne nasjeda na provokacije“ još jednom pokazuju bošnjačku skrušenost spram ambasadora i Zapada, što otvara  novi krug „iživljavanja“ nad većinskim narodom. Raširena priča o fenomenu „pametniji popušta“ gotovo je identična mantra koja je dominirala 90-ih kod Bošnjaka je i rezultirala nespremnim dočekom najgoreg scenarija, a sve se čini da se ništa nije naučilo te da će Schmidt (međunarodna zajednica) zajedno s ispostavom velikosrpske politike Dodikom i ispostavom velikohrvatske politike Čovićem nastaviti zadavati kobne udarce Bošnjacima i Bosni i Hercegovini.

Ništa od ovoga ne bi bilo moguće da su Bošnjaci ujedinjeni, ali nažalost, na „bošnjačkoj strani“ imamo izdajničke stranke (za koje glasaju Bošnjaci u 98 posto slučajeva) koje su spremne pomoći Schmidtu, Čoviću i Dodiku u ponižavanju Bošnjaka i podjeli Bosne i Hercegovine na tri dijela.