„Ja sam premijer konkretnih mjera“, kazao je u ponedjeljak Edin Forto u svojoj video-poslanici na društvenim mrežama. Premijer sarajevskog Kantona, Edin Inšallah Forto, nastavio je tako dvije godine dugu praksu najavljivanja konkretnih projekata koji postoje samo na Facebooku i Instagramu, dok u praksi vlada kantonom u kojem za više od dvije godine nije uspio izgraditi ni metar trotoara a ne gromoglasno najavljivane transverzale ili longitudinale.

Uvijek im se nešto ispriječi, jal' je pandemija il' je inflacija ili pak mrska SDA. A najveći, nerješiv problem za premijera konkretnih mjera, pokazalo se, bude kakva šupa ili garaža. Da njih nema, već bi Sarajlije odavno jezdile gradskim auto-putevima.

Nakon više od dvije godine premijerskog mandata kada Edin Forto za sebe kaže da je osoba konkretnih mjera to bude toliko smiješno da onima koji su to pročitali ispadne mobitel iz ruke ili se zaliju kahvom od smijeha. Ali brzo shvate da je ono što Forto priča zapravo žalosno a ne smiješno.

Da se razumijemo, najava uvođenja besplatnih higijenskih uložaka u škole ili HPV vakcinacije nije loša stvar, dapače. Rak grlića maternice je drugi najučestaliji karcinom kod žena u svijetu, čiji se uzrok u više od 99 posto slučajeva povezuje sa humanim papiloma virusom (HPV). Skoro svaki slučaj raka grlića maternice može biti spriječen redovnim PAPA testom i HPV vakcinacijom i ako se otkrije u ranoj fazi, rak grlića maternice se može izliječiti.

No, ako je suditi po konkretnim mjerama koje je Forto sa svojom vladom do sada poduzimao, nekako nam se čini da će i priča o ulošcima i vakcinaciji ostati samo još jedno od Fortinih obećanja.

Propala je gradnja prometnice koja od Vilsonovog šetališta, pored Željezničke stanice vodi dalje ka Šipu. Počeli su pa stali radovi na obilaznici oko Šipa. Ne gradi se prometnica od Stupa ka aerodromu, nedostaje parking prostora, vodovodna i kanalizacijska infrastruktura se ne obnavlja, glavna gradska saobračajnica posljednji je put asfaltirana prije 16 godina i sada je u takvom stanju da vozači češće kupuju kugle, krajnice i stabilizatore nego gorivo.

Sarajevo je grad u kojem građani, koji prijave VIK-u puknutu cijev, čekaju konkretnih pet mjeseci da ekipa izađe i popravi kvar.

Edin Forto za sebe tvrdi da je premijer konkretnih mjera ali bi njegova i lijenost njegovog ministra Adnana Štete, njihova nesposobnost, javašluk i nerad mogli biti skupo plaćeni. Fortina je vlada prije nekoliko mjeseci dogovorila proširenje ulice Safeta Zajke. Ugovor je milionski, svaki metar od onih 600 metara na kojih se ulicu proširuje, na ravnom terenu, koštat će više od pet hiljada maraka. Rok za gradnju, pazite sad, godina dana. U novembru ove godine, što će reći da bi mogli biti okončani nekako taman pred izbore.

Da bi se znalo šta to, zapravo, znači podsjetićemo da je, naprimjer, zgradu Prve gimnazije okupatorska K und K vlast sagradila za godinu dana, između 1891. i 1892. godine, bez bagera, miješalica i slične mašinerije.

Svako ko živi u Sarajevu ili često dolazi u njega zna koliko je ulica Safeta Zajke važna za saobraćaj, ona je skoro pa slijepo crijevo sa kojeg se u jednu traku ulijevaju automobili i sa magistrale i auto-puta, iz pravca Rajlovca svakog jutra kolona je duga kilometrima, u njoj su ljudi zgaženog dostojanstva koji svakog dana provedu 45 minuta čekajući u koloni od Rajlovca do Otoke.   

Na raskrsnici u Boljakovom potoku već godinu dana stoje nedovršeni stubovi kružnog toka. Stranarima obližnjih zgrada, kada je počela gradnja, uništen je parking i dječije igralište. Gradnja je stala i sada umjesto parka imaju po život opasnu rupu duboku dvadesetak metara, čiju improviziranu ogradu uništi svaki povjetarac.

Međutim, prekinuti su i radovi na prošrenju ulice Safeta Zajke koje je gromoglasno najavila vlada konkretnih mjera. Ta se proširena ulica po planu treba vezati za još uvijek neizgrađeni kružni tok. Firma koja je dobila posao raskopala je ulicu, isključila javnu rasvjetu, podigla potporni zid i odvukla mašine na neko drugo gradilište.

Gradilište miruje već dvadesetak dana a čitava je stvar postala opasna po život djece koja pohađaju obližnju osnovnu školu.

Projektom je, umjesto na drugu stranu, ulica koja se veže za kružni tok doslovno ugurana u školsko dvorište, automobili će se tako sa kružnog toka spuštati tik uz prozore učionica. Uništen je trotoar kojim su djeca dolazila i odlazila iz škole, umjesto njega je blatnjavo, napušteno gradilište ograđeno provizorno papirnom trakom. 

Kada se vraćaju iz druge smjene, djeca moraju ići ulicom, u mrklom mraku, po blatu. Pitanje je samo trenutka kada će neko dijete po povratku iz škole skončati pod točkovima automobila ili kamiona. 

A tada će biti kasno da premijer i vlada, poznati po konkretnim mjerama, te mjere i poduzmu.