Rukometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine ove godine očekuje drugi nastup na Evropskom prvenstvu. Smotra najboljih rukometaša Evrope igrat će se od 13. do 30. januara u Mađarskoj i Slovačkoj, a bh. tim će grupnu fazu igrati u Bratislavi, protiv Čeha, Španaca i Slovaka.
Evropsko prvenstvo lijepa je prilika da se podsjetimo sarajevskog Miliciionara, kluba koji je 1951. godine postao zvanično najbolja rukometna ekipa Evrope što je uspjeh koji će, dvadesetak godina kasnije, izjednačiti banjalučki Borac.
Prošlo je više od sedam decenija otkako je tadašnji sarajevski rukometni klub Milicionar, iz kojeg će kasnije nastati Bosna, postao najbolja evropska rukometna ekipa, nakon što su osvojili turnir evropskih rukometnih prvaka.
Milicionar je osnovan 1949. godine kao klub velikog rukometa, sporta koji će kasnije ukazom biti ugašen, velikog rukometa kojeg se igralo na velikom, fudbalskom igralištu. Bio je to sport za odabrane, za sportiste koji su mu mogli odgovoriti mentalno i fizički. Veliki je rukomet nastao u Njemackoj u dvadesetim godinama prošlog stoljeća kao sport kojim se održavala vojnička kondicija a u Bosnu I Hercegovinu je stigao brzo nakon Drugog svjetskog rata.
Bio je veoma popularan a Milicionar je samo dvije godine po osnivanju postao prvak tadašnje Jugoslavije. Titulu prvaka osvajali su tri godine zaredom. Zato su i kostur tadašnje jugoslovenske reprezentacije činili sarajevski rukometaši. Osmerica ih je bilo iz Milicionara, a trojica iz Zagreba i to je bila jugoslovenska reprezentacija koja je 1951. godine pobijedila Belgiju u Liježu sa 24:8.
Nakon te utakmice, zakazan je turnir evropskih prvaka u belgijskom gradu Eupenu. Sarajevski su rukometaši dočekani potcjenjivački, bili su smješteni u omladinski dom sa krevetima dužine metar i po. No, to im nije smetalo da u prvoj utakmici turnira pobijede Grasshopers, švicarske prvake. Onda su brzom i modernom igrom pomeli austrijske prvake, Polizeisportverein sa 8:5 a onda i Helas iz Švedske sa 4:3 i postali najbolja evropska ekipa.
Po povratku u Sarajevo hiljade građana Sarajeva ih je dočekalo na platou ispred današnje željeznicke stanice. Za najbolju rukometnu ekipu u Evropi tada su igrali Slavko Vrebac, Ivica Pauković, Srećko Šimic, Džesi Korado, Bruno Palestra, Rafael Brčić, Petar Čivić, Drago Dopuđa, Borko Ðulepa, Drago Karaman i Boro Spasojević.
Ti su momci i nakon rukometa izgradili respektabilne karijere u mnogim drugim sportovima, ali i u umjetnosti, ekonomiji, medicini... Šimić će postati čuveni doktor, Spasojević poznati arhitekta a Karaman član štafete 4x100 koja je osam godina držala republički rekord.
Utakmice su igrali na nekadašnjem stadionu Skenderija, te bivšem igralištu Slavije na kojem je danas Tehnička škola na Marijin Dvoru. Generacija evropskih prvaka trajala je sve do sredine 60-ih godina prošlog stoljeća a posljednji veliki uspjeh tog tima bilo je osvajanje Kupa u tada već ‘malom’ rukometu. Klub nakon je već tada nposio ime Bosna. Ostat će zapamćeno da je tadašnji predsjednik kluba bio general milicije Šukrija Bijedić, a znacajnu ulogu u osnivanju imali su i Borko Ðulepa, te trener Iris Dolenec, koji je u Sarajevo stigao iz Zagreba.
