Svake godine, povodom Pashe, jevrejske porodice širom svijeta okupljaju se kako bi proslavile i obilježile Izlazak iz Egipta. U središtu ove godišnje proslave je čitanje iz knjige poznate kao hagada. Riječ "hagada" potječe od hebrejskog korijena HGD, što znači "pričati", a to je upravo svrha proslave Pashe – ispričati priču o oslobođenju Jevreja iz ropstva u Egiptu, poznatoj i kao Izlazak.

Budući da hagade nisu smatrane svetim tekstovima, već prije instrukcijskim materijalima, s vremenom su se razvile u prekrasne umjetničke artefakte. Nigdje nisu izrađene tako lijepe hagade kao u španskom gradu Barceloni tokom srednjeg vijeka. A od tih barcelonskih hagada, malo ih se može porediti s čudom i sjajem knjige danas poznate kao Sarajevska hagada.

Ova izuzetna knjiga, koja se danas čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, sastoji se od 142 lista izuzetno tankog, izbijeljenog pergamenta. Iako njene originalne dimenzije ostaju nepoznate, danas mjeri 16,5 cm x 22,8 centimetara. Oblikovana je u Beču krajem 19. vijeka kada je austrougarski zvaničnik uklonio srednjovjekovni uvez i obrezao stranice kako bi stale u jeftinije korice. Hagada je podijeljena na tri dijela: prvi sadrži 69 iluminiranih minijatura koje prikazuju biblijske događaje od Stvaranja do Jošuine sukcesije; drugi dio obuhvata 50 stranica teksta Pashe, ispisanog srednjovjekovnim sefardskim pismom; dok treći dio čuva poeziju najistaknutijih jevrejskih pjesnika srednjeg vijeka.

Sarajevska hagada nastala je u Barceloni oko 1350. godine, a iz Španije je otpremljena 1492. godine, nakon protjerivanja Jevreja. Ponovno se pojavila u Italiji u 17. vijeku, a svoje ime je dobila 1894. godine kada ju je Joseph Kohen prodao Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Misterija njenog puta iz Italije u Bosnu i dalje ostaje nerazjašnjena. Tragovi prolaznosti, poput mrlja od vina i neobaveznih "škrabotina" na pojedinim stranicama, svjedoče o njenoj dugotrajnoj i intenzivnoj upotrebi. Posebno zanimljiv detalj je zabilješka iz 1609. godine, koju je na posljednjoj stranici hagade ostavio Giovanni Domenico Vistorini iz Italijanske Inkvizicije. Njegov potpis potvrđuje da knjiga ne sadrži heretičke materijale, čime je izbjegla sudbinu spaljivanja tokom javnih uništenja jevrejskih knjiga.

Umjetnost Sarajevske hagade fascinantna je mješavina kršćanskih i islamskih utjecaja. Iluminacije, ukrašene zlatnim, srebrnim i bakrenim listićima, te pigmentima od lapis lazulija, azurita i malahita, svjedoče o izuzetnoj vještini nepoznatih umjetnika i pisara. Iako identitet naručitelja ostaje nepoznat, pretpostavlja se da je hagada bila vjenčani dar za članove porodica Shoshan i Eleazar, čiji se grbovi nalaze pored grba Barcelone. Neki vjeruju da se na jednoj od ilustracija mogu vidjeti članovi porodice koja je finansirala hagadu, uključujući i afričku ženu u odjeći bogatog sefardskog Jevreja. Njena prisutnost sugerira moguće veze s Magrebom ili Etiopijom.

Sarajevska hagada je preživjela burna vremena, što svjedoči o njenoj izuzetnoj historijskoj i kulturnoj vrijednosti. Tokom Drugog svjetskog rata, od uništenja od nacista spasio ju je Derviš Korkut, muslimanski bibliotekar Zemaljskog muzeja, sakrivši je u seoskoj džamiji. Ponovno je izbjegla uništenje tokom rata u bivšoj Jugoslaviji, kada je nakon provale u Muzej i bacanja na pod, prebačena u podzemni bankovni trezor. Danas, ova dragocjena knjiga služi kao inspiracija i tema u bestseleru Geraldine Brooks "People of the Book", a stalno je izložena u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, pozivajući posjetioce da otkriju njenu bogatu historiju i neprocjenjivu ljepotu.