Članak počinje navodima bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je prvi svjedočio o "turistima snajperistima" u februaru 2007. pred Haškim sudom a transkript ispitivanja dostupan je na internetu.
- Jordan je u više navrata u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, oružjem, te činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su imali puške, koje su više odgovarale lovu na divlje svinje u Schwarzwaldu nego borbama u gradu. Jasno se vidjelo da nisu vješti u kretanju kroz ruševine. Isto mu je, kako kaže, potvrdio i jedan saradnik s područja Mostara. Nakon Jordanovog svjedočenja o "turistima snajperistima" uslijedilo je: ništa. Možda zato što su priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Italijanima koji su s lovačkom opremom dolazili u Sarajevo i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne iznose da bi mogli ići u lov na ljude dugo smatrane urbanom legendom - piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS).
Izleti i tokom 1994. i 1995.
Njemački list se potom osvrće na dosje koji je italijanski novinar Ezio Gavazzeni sa svojim advokatom Nicolom Brigidom i bivšim sudijom Guidom Salvinijem predao Državnom odvjetništvu u Milanu 28. janaura 2025. godine, a koji je FAS dobio na uvid.
- Tu se navodi da je riječ je o najmanje stotinu "ratnih turista", koji su nazivali jedni druge 'strijelcima' – mada bi prikladniji izraz bio serijske ubice. Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): 'Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a najzad starce se moglo ubiti besplatno.' U dokumentu se tvrdi da je italijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informirana o 'ratnim turistima' i nekoliko mjeseci kasnije saopćila da je identificirala polaznu tačku tura i da ih je zaustavila. Ali je li to zaista istina? 'Ne, danas znamo da to ne odgovara istini. Izleti na front nastavljeni su i tokom 1994. i 1995.', rekao je Gavazzeni prošle srijede u Milanu - prenosi njemački list.
Gavazzeni, koji je autor knjiga o atentatima na suce Giovannija Falconeja i Paola Borsellina koji su bili lovci na mafiju i o atentatu na Papu Ivana Pavla II u februaru bi trebao objaviti svoju najnoviju knjigu pod naslovom "I cecchini del weekend" (Vikend-snajperisti). Netflix i Amazon su ga kontaktirali – žele ekranizirati knjigu, koju će objaviti izdavačka kuća Paper First.
Šta ga je najviše šokiralo?
- Da je ubijeno dijete očito bilo najtraženiji trofej - piše Frankfurter Sonntagszeitung i nastavlja:
- Tokom opsade Sarajeva, koja je počela 6. aprila 1992. i završila 29. februara 1996., ubijeno je 11.541 ljudi. Među žrtvama je bilo 1.621 dijete. Svaka porodica u gradu ima bar jednu žrtvu poginulu od granate ili snajpera. Sarajevo je okruženo planinama visokim preko dvije hiljade metara, koje se spuštaju u blage brežuljke. Snajperisti su bili postavljeni na tim uzvišenjima, s pogledom na ulice, trgove, stanove. Ili su bili na neboderima, s pogledom na 'Snajper aleju'. Ljudi koji su morali izaći van po vodu ili hranu trčali su trotoarima ili se sklanjali uz oklopna vozila UN-a.
Radost ubijanja
Gavazzeni je od kriminologinje Martine Radice naručio profil počinitelja. Bili su dobrostojeći, 'iz viših slojeva društva', poput 'ljekara, sudija, advokata, notara i poduzetnika', sklonih lovu.
- Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje - kaže Gavazzeni za njemački list.
Na početku se govorilo da su među učesnicima bili desničari.
- To je dezinformacija. Ne potiče od mene. Ne vjerujem da je političko ili ideološko uvjerenje igralo bilo kakvu ulogu - objašnjava Gavazzeni.
Je li razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju?
- Da.
Prvi put je saznao za ratne turiste u martu 1995. iz članka objavljenog u listu Corriere della Sera:
- Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao. Počeo je pisati triler na tu temu.
- Ali ubrzo sam shvatio da premalo znam. Sve bih morao izmisliti, pa sam odustao.
A onda je u jesen 2022. Izašao film "Sarajevo Safari" slovenačkog režisera Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je pisao Zupaniču, koji mu je poslao link i dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića. Gavazzeni mu je pisao. Otpočela je intenzivna komunikacija, koja je dio dosjea...
Citat iz e-maila Edina Subašića iz novembra 2024.:
- Krajem 1993. sam iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tokom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za ovaj fenomen. On je rekao da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca." Najmanje trojica su bila Italijani. Sastajali su se u Trstu, zatim bi odletjeli do Beograda, potom su prebacivani u Mostar ili Sarajevo. Od Subašića potječe i izjava da je italijanski vojni obavještajni servis SIMSI (raspušten 2007) tvrdio da su te ture zaustavili.
Zaplet kao iz trilera
- U međuvremenu se u italijanskim medijima javljaju i drugi koji potvrđuju optužbe. Diplomat Michael Giffoni, tada stacioniran u Sarajevu, rekao je da mu je 1994. rečeno kako 'stižu autobusi puni bogataša sa svih strana. Lovci, ali i biznismeni'. Javio se i penzionisani saradnik Caritasa koji je vodio humanitarne transporte i rekao da je vidio autobuse iz kojih su izlazili stranci u skupoj odjeći i s oružjem. Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić upravo tvrdi da je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 1992.–1993., kao dvadesetogodišnjak 'sarađivao s turistima koji su plaćali', dok je bio dobrovoljac bosansko-srpske milicije koja je držala Jevrejsko groblje iznad Sarajeva."
Vučićeva glasnogovornica je te navode odlučno odbacila.
FAS nastavlja:
- Sve to sada mora provjeriti milansko Državno odvjetništvo. Ispitivanja su već počela. Pokret Pet zvjezdica podnio je parlamentarni zahtjev da se dokumenti, koje italijanske obavještajne službe navodno imaju o "Sarajevo safarijima", učine dostupnima.
Za knjigu o atentatu na papu Ezio Gavazzeni je imao pristup arhivu DIGOS-a, specijalne istražne jedinice italijanske policije.
- Pomislio sam da bi bilo interesantno pitati arhive DIGOS-a u Trstu i Goriziji imaju li bilješke o prolasku lovačkih grupa", citira njemački list. No tamo su mu rekli da materijal iz tog razdoblja više ne postoji. Nije li to čudno? Dok se u Rimu sve arhivira, na mjestima koja su tokom rata na Balkanu bila čvorište ljudi, oružja i droge – sve je navodno bačeno? - prenosi FAS.
- Neke stvari koje priča zvuče kao teorije zavjere ili kao zaplet iz trilera - piše dalje njemački sedmičnik. Očekivao je prijetnje.
- Ali ništa nije stiglo, a iskreno, to nije dobar znak. Mislim da neko čeka da vidi šta će knjiga otkriti - izjavio je za FAS Gavazzeni.
- Milanskom državnom odvjetništvu Alessandru Gobiju on je predao i popis imena osoba koje je identificirao kao učesnike safarija. U knjizi ih neće imenovati - izvještava list.
- Ako pravosuđe dođe do istih zaključaka kao Gavazzeni i ako se uspije uhvatiti makar jedan čovjek koji je učestvovao u smrtonosnim safarijima, to bi moglo biti suđenje stoljeća. Indicije su cijelo vrijeme bile tu. Trebalo ih je samo povezati – što je Gavazzeni učinio na svom laptopu u kafiću jednog trgovačkog centra - zaključuje na kraju članka list Frankfurter Sonntagszeitung.
